Naslovnica > VIJESTI > INFO > Preminuo slavni talijanski operni i dramski redatelj Luca Ronconi

Preminuo slavni talijanski operni i dramski redatelj Luca Ronconi

Uz bogat autorski opus, bio je i ravnatelj Teatra di Roma te Piccolo Teatra u Milanu, a svojim je produkcijama pomicao granice kazališta.
Share on facebook
Share on twitter

Talijanski kazališni redatelj Luca Ron­coni preminuo je u subotu 21. veljače u bolnici u Milanu nakon kratke bolesti. 81-godišnjoj legendi talijanskog kazališta zdravlje je posljednjih godina bilo narušeno. Svjetski poznata operna kuća, milanska La Scala, s kojom je Ron­coni surađivao više od 30 godina, izvijesila je zastavu na pola koplja, a dirigent Riccardo Muti posvetio je nedjeljnu izvedbu Mozartovog Requiema u Chicagu u čast Ron­conija.

Rodio se 8. ožujka 1993. u Tunisu, a diplomirao je na Acca­demia d’Arte Dram­mat­ica u Rimu. U početku je radio kao glumac, no od 1963. posvetio se redateljskom poslu. Međunarodnu je slavu postigao s operom Bijesni Orlando iz 1969. prema poemi Ludovica Ariosta što se pokazalo velikim projektom koji je čak godinama kasnije, točnije 1975., snimala nacionalna talijanska televizija.

Suradnju s milanskom La Scalom započeo je 1974. režijom opere Die Walküre Richarda Wagnera, a tri godine kasnije na istu je pozornicu postavio operu Giuseppea Verdija, Don Carlos. Glumačka je postava uključivala velika imena poput Nikolaja Gjaurova, Evgenija Nester­enka, Piera Cap­puccillija, Josèa Car­rerasa, Mirelle Freni i Elene Obrazt­sove pod dirigentskom palicom Claudija Abbada. Jedna je scena bila toliko zahtjevno postavljena da je čitava ulica pred kazalištem bila zatvorena kako bi se mogla izvesti procesija.

Od 1975. do 1977. bio je direktor kazališnog dijela Venecijanskog bijenala, a od 1989. do 1994. bio je ravnatelj Teatra Stabile di Torino. U međuvremenu je postavio niz uspješnih opera i drama, uključujući Eshilovu Orestiju, Aristofanovu Utopiju, nekoliko Wagnerovih djela, Ignor­abimus Arna Holza, Čehovljeve Tri sestre, Il viaggio a Reims Gioachina Rossinija i druge.

Ronconi je bio inovativan i volio je uklapati nove tehnologije u svoje produkcije i jedan je od prvih redatelja u Italiji koji je koristio projektore za reprodukciju slike velikih dimenzija. U suradnji s dirigentom Ric­cardom Mutijem postavio je 1988. godine na pozornicu La Scale Wilhelma Tella, u kojem su koristili velike video zidove. Pomicao je granice u scenografiji pa je primjerice dramu The Last Days of Man­kind Karla Krausa postavio u golemoj Fiataovoj tvornici u Torinu. Za Međunarodni sajam knjiga u Torinu 2007. godine postavio je na pozornicu roman Raya Bradburyja Fahren­heit 451, a scenografija je uključivala i metalne rampe i bacače plamena koji su bili vrlo riskantni.

Kostimografi s kojima je surađivao uključuju doista velika imena poput Karla Lager­felda, Piera Luigija Pizzija, Luciana Damianija, Ezia Frigerija, Mar­gher­ite Palli i Vere Mar­zot. S Palli je surađivao na preko 60 vlastitih produkcija, a ona ga se sjeća kao osobe koja je ‘uvijek učila, uvijek čitala’.

1994. godine postao je ravnatelj Teatra di Roma gdje je režirao niz komada, između ostalog Shakespeareovog Kralja Leara, Peera Gynta Henrika Ibsena, te adaptacije romana poput That Awful Mess on the Via Mer­ulana Carla Emilija Gadde kao i Braću Karamazove Dostojevskog.

Godinu nakon smrti Giorgija Strehlera, jednako proslavljenog dramskog i opernog redatelja, 1997, Ron­coni je postavljen za umjetničkog direktora Piccolo Teatra u Milanu gdje je režirao Život je san Calderóna de La Barce, Lolitu, Gol­donijeva The Two Vene­tian Twins, What Maisie Knew Henryja Jamesa i niz drugih predstava.

Kritičari su mu najviše zamjerali samodopadnost i inzistiranje na dugim djelima, njegove su produkcije znale trajati po pet sati, no Ron­coni je bio izniman u postizanju vizualne kvalitete djela.

Redovito je pozivan u autorske timove svih najvažnijij kulturnih događanja u zemlji pa je tako za projekt Genova - europska prijestolnica kulture 2004. postavio dramu La Cen­taura talijanskog dramatičara iz 17. stoljeća, Giambattista Andreinija, a za Zimske olimpijske igre u Torinu 2006. režirao je pet predstava koje su simbolizirale pet olimpijskih krugova. U siječnju 2007. povodom tristote obljetnice smrti Carla Goldonija, režirao je komediju Lepeza.

Posljednja opera koju je režirao bila je Armida Gioachina Rossinija u Pesaru u ljeto 2014. I na toj je operi radio sa svojom omiljenom dizajnericom Mar­gher­itom Palli.

Radio je i kao kustos te je organizirao niz izložaba u Milanu, Torinu, Rimu… Dobitnik je brojnih nagrada uključujući Europsku kazališnu nagradu 1998. i Zlatnog lava za životno djelo 2012. godine, a počasne je znanstvene titule primio od sveučilišta u Bolonji, Perugiji, Urbinu i Veneciji.

ZAŠTIĆENI SADRŽAJ

Zanima vas cijeli tekst?

Teatar.hr financira se isključivo sredstvima svojih čitatelja. Stoga ostatak ovog teksta možete pročitati samo uz pretplatu ili SMS plaćanje. Pretplatiti se možete već za 1 kn dnevno.

Odgovori

Share on facebook
Share on twitter
POVEZANE VIJESTI
PRATITE NAS I NA
INBOX

Ne propustite naš dnevni Newsletter

Sažetak svih vijesti objavljenih prethodnog dana dostavljamo svakog jutra u vaš inbox

NAJČITANIJE
NAJNOVIJE