Metropolitan Opera najslavnija je operna kuća na svijetu i predvodnik brojnih trendova u glazbeno-scenskim umjetnostima. Stoga je nedavno publicirana analiza njezina repertoara, dobar lakmus papir za cijelu 'industriju'. Koja očito preferira mrtve europske skladatelje, čija su djela nastala oko cca 1870. godine.
Naime, skladatelj i programer Suby Raman otkrio je da službena internetska stranica Metropolitan Opere ima sjajnu bazu podataka o svim izvedbama još od 19. stoljeća. Analizom oko 24.000 izvedaba u 20. stoljeću došao je do zanimljivih podataka koje nam je ilustrirao kroz infografike.
Postotak izvedbi opera skladanih unuzad 25 godina gotovo je zanemariv, u odnosu na - primjerice one napisane prije 75 godina.
Isti konzervativni trend vrijedi i za dulje vremensko razdoblje, pa izvedbe opera skladanih unazad 50 godina čine tek 20% repertoara:
Pri tome je, nažalost, poželjno da je autor opere - mrtav. To, naime, povećava šanse da njegovo djelo Met postavi na scenu:
Ako, dakle, navratite u Met, prema podacima prikazanim u donjoj infografici najvjerojatnije ćete gledati operu napisanu oko 1870. godine:
‘Konzervativnost’, tj. odnos između sadašnjeg vremena i vremena u kojem je nastao repertoar što ga Met izvodi izgleda ovako:
Pregled Metova repertoara po nacionalnosti skladatelja, posebno je zanimljiv jer ilustrira rast popularnosti njemačke opere između 1910. i 1930, a onda njezin nagli pad:
Znakovita je i učestalost izvedbi pojedinog skladatelja:
Općeniti popis najizvođenijih naslova u Metropolitanu nije neočekivan:
...no zato su prilično porazne informacije o postotku izvedbi opera domaćih, odnosno američkih skladatelja:
I na kraju, odnos u postotku izvođenja muških i ženskih skladatelja:
Doduše, autor infografika naknadno je saznao podatak da je Metropolitan Opera ipak producirala jednu operu koju je skladala žena. Radi se o Der Wald britanske skladateljice i sufražetkinje Ethel Smyth, a opera je izvedena dvaput 1903. godine.
