Prenosimo najave premijernih naslova kako ih je oglasilo samo kazalište.
***
Poštovani ljubitelji kazališta!
U sezoni 2013/14 slavimo 120 godina HNK Split. Obljetnice ne pitaju jesu li vremena obilna ili oskudna. Uvijek se očekuje najviše što je moguće, pa smo takvim očekivanjima nastojali izići ususret obiljem premijernih opernih, dramskih i baletnih naslova te raznovrsnošću koncertne produkcije.
Ljubiteljima opere, uz prijenos Suppeova Povratka mornara s ljetne pozornice, premijerno nudimo i Traviatuiz Verdijeve čuvene latinske trilogije te u Splitu nikad u cijelosti izvođenogMefistofela Arriga Boita. Sezonu, pak, otvaramo 3. listopada, svečanom izvedbom Spli'skog akvarela , najavljujući time uskoro i 120. obljetnicu rođenja Ive Tijardovićeva, majstora operete i jedne od najistaknutijih osoba u povijesti splitskog kazališta.
Dramski program donosi pet premijernih naslova, tri na velikoj i dva na maloj sceni. Koncipiran je tako da pokriva širok povijesni i žanrovski raspon djela: od klasične komedije 17. stoljeća iz pera njezinog najvećeg majstora Molièrea, preko velikih kazališnih reformatora i revolucionara Pirandella i Brechta, do suvremenih i provokativnih djela Estevea Solera i Irene Škorić.
Baletna premijerna produkcija, kao i operna, sezonu započinje prijenosom klasičnog Baleta Verdi s ovogodišnjeg Splitskog ljeta, nastavlja se jednim od najpopularnijih i nabajkovitijig baleta iz njegove zlatne ere, Orašarom P. I. Čajkovskoga, da bi se baletnim jednočinkama na Ravelovu i Bizetovu glazbu odnosno izvedbama Bolera i Carmen približili i suvremenijem plesnom izrazu.
Koncertni repertoar, uz brojne solističke i komorne recitale u Foyeru, predviđa čak sedam velikih koncerata u produkciji zbora i orkestra HNK Split. Uz božićne i novogodišnje koncerte, tu su Verdijev Requiem i koncertna izvedba Mascagnijeve Cavaleria rusticana , zatim koncertne večeri posvećene velikanima Beethovenu i Čajkovskom (čiju 120. obljetnicu rođenja slavimo također ove godine), te koncert iznenađenja nazvan Filharmonija budućnosti , u kojemu će se Orkestru HNK Split pridružiti i mlade snage Glazbene škole Josipa Hatzea.
OPERA
Giuseppe Verdi: TRAVIATA
Dirigent Loris Voltolini
Redatelj Janusz Kica
Verdijeva Violeta Valery iz Traviate prethodno je bila Dumasova Marguerite Gauthier iz Dame s kamelijama, a prije toga bila je pariška kurtizana Marie Duplessis. Tako je, naime, samu sebe nazvala jer joj se vlastito seosko podrijetlo kao ni stvarno ime Alphonsine Plessis nisu odveć sviđali. Dumas će reći da je imala i srca i duha, i da je vjerojatno zato i skončala mlada, nesretna i siromašna. Neprolaznom i nezaboravnom učnili su je tek Dumasovi roman i drama, potom Verdijeva opera, a onda i baletne i filmske verzije posrnule heroine koja žiot od ljubavi mijenja u život za ljubav, ali se onda društvene okolnosti i sudbina pobrinu da je u tome spriječe. Verdija, međutim, ništa nije uspjelo spriječiti da na scenu postavi upravo takvu junakinju čije je životne prekretnice pretočio u jedno od najpopularnijih djela svjetskog opernog repertoara.
O omiljenosti Traviate u Splitu najbolje govore česta premijerna postavljanja. Novim uprizorenjem ravnat će maestro Loris Voltolini, redatelj je Janusz Kica, koji jeTraviatu već režirao 2009. u riječkom HNK Ivana pl. Zajca. a režiju će prenijeti Petar Vujačić. U glavnoj ulozi očekujemo Lanu Kos, jednu od najzapaženijih mladih hrvatskih sopranistica koja je Violettu već pjevala na festivalu u Veroni.
Arrigo Boito: MEFISTOFELE
Dirigent Nikša Bareza
Redatelj Dominique Pitoiset
DRAMA
Bertolt Brecht: MAJKA HRABROST I NJEZINA DJECA
Redatelj: Dušan Jovanović
Dramaturginja: Klavdija Zupan
Scenografkinja: Meta Hočevar
Kostimografkinja: Jelena Proković
Glazba: Drago Ivanuša
Scenski Pokret: Alen Čelić
Lektorica: Anita Runjić Stoilova
Autor songova: Predrag Lucić
Premijera: 22. studenog 2013.
Za sve što je Brecht, možda najznačajniji njemački dramatičar 20. stoljeća, htio promijeniti u (svom) životu, svijetu i kazalištu, naravno da je bio potreban epski teatar, a njega teško da je moguće zamisliti bez rata. Jer, on je, kako se znalo još i prije Sokrata “otac svemu, svemu kralj: jedne je iznio kao bogove, druge kao ljude, jedne je učinio robovima, a druge slobodnima.“ No, tu su još bila herojska vremena za koja znamo iz Ilijade i Odiseje ...
Vrijeme u koje Brecht baca svoju Mutter Courage i njezinu djecu rano je 17. stoljeće, rat je tridesetogodišnji, a njegovi glavni likovi kotrljaju se kroz njega dulje od deset godina. Dovoljno dugo da ta “glazbeno-scenska kronika“ proguta svaku beznačajnu egzistenciju, osuši svačije gorko-lirske suze te uspostavi svevlast poretka koji poznaje samo četiri osnovne funkcije: jesti, bludničiti, mlatiti i pijančevati. Ono najstrašnije što bi se (u) takvom poretku moglo dogoditi jest da, ne daj Bože, rat ikada završi... Umjesto da zamišljamo što bi bilo da je Brecht Majku hrabrost i njezinu djecu poslao u 20. Ili 21. stoljeće, u Splitu ćemo to moći gledati u režiji Dušana Jovanovića, koji bi nas, nakon uspješne režije Millerove Smrti trgovačkog putnika lako mogao podsjetiti na ono što bismo svi najradije zaboravili, da je istina teatra gorka i bolna jer uvijek ima posla s našom krhkošću. Naravno, uloga Mutter Courage povjerena je nacionalnoj dramskoj prvakinji Zoji Odak.
Esteve Soler: KONTRA PROGRESA
Redateljica Nenni Delmestre
Premijera: 24. siječnja 2014.
Biti protiv svega može biti znak hrabrosti kao i ludosti. Esteve Soler (1976), jedan od najzanimljivijih suvremenih katalonskih dramskih pisaca, izgleda da uopće ne brine u koju ćemo ga kategoriju svrstati. On, dapače, od tzv. stupova suvremenog društva pravi trilogiju u kojoj redom piše Protiv napretka , Protiv ljubavi , Protiv demokracije , i svaki put biva prevođen i igran na sve više jezika. Neki kažu zato jer lucidnim poetskim jezikom otkriva burlesknu stranu objektivno monstruoznih stvari, ili čak zastrašujuću stranu naoko plauzibilnih stvari, nad kojima se počnemo smijati pa zanijemimo, ili obratno. U njegovim fantastičnim, naoko nepovezanim scenama, smrt i komedija, humor i horor hodaju združeni i pričaju nam jednostavne, čudne, arhetipske i nezaboravne priče koje kao da su izašle iz Hada naše svakodnevice o kojoj inače imamo najljepše mišljenje. Soler nesvakidašnjom snagom iz banalnosti prodire do uznemirujućeg koje ima univerzalnu dimenziju, pa je to prepoznala i kritika dodjeljujujući mu uz mnoge druge i Nagradu Godot. No, u njegovom poretku stvari najvažnija je publika: “Promašio sam ili pogriješio samo onda - reći će Soler - ako publika nakon moga komada iziđe ravnodušna!“ A da se to ne bi dogodilo pobrinut će se, naravno, i prevoditeljica i redateljica Kontra progresa Nenni Delmestre.
Jean Baptiste Poquelin Molière: UČENE ŽENE
Redatelj Jagoš Marković
Premijera: 4. travnja 2014.
Sadržaje djelâ najvećeg komediografa u stihovima nikada nije teško prepričati. Jer Molière “samo“ pažljivo slika ljudske zablude i pokazuje ih smiješnima. Tako je i s Učenim ženama : “Dvoje mladih, Henrietta i Clitandre, zaljubljeni su, ali da bi se oženili moraju svladati prepreku zvanu Henriettina majka. Jer, uzaludno je što se Henriettin otac i stric ne protive vjenčanju, kad je prava gospodarica obitelji gospođa Philaminte, zajedno s Henriettinom tetom i sestrom. A taj jaki trio već ima idealnog ženika za Henriettu. To je 'čovjek od znanosti' i poeta čije su pretenzije obrnuto proporcionalne njegovim sposobnostima, ali i to je dovoljno da svojom 'pametnom' pojavom očara dame koje teže kulturi i obrazovanosti kao nedostajućem ukrasu njihova salona...“
Nakon ranog Moliereovog djela Škola za žene premijerno postavljenog 2010. u nadasve zanimljivoj režiji gosta iz Poljske Andrzeja Sadowskog, evo nas i pred jednim kasnim, ali ne manje značajnim Molièreovim djelom u režiji gosta iz Srbije, Jagoša markovića. U Hrvatskoj ga znamo po režijama iz HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci, a za splitsku premijeru već je najavio brojna glumačka iznenađenja.
Irena Škorić: LIBRETO
Redateljica Saša Broz
Premijera: 31. siječnja 2014.
“Majstorstvom darovite filmske redateljice Irena Škorić suptilno montira kadrove svojeg Libreta , bogatog napetošću i dinamikom radnje te s razumijevanjem i strašću ponire u dramu svojih junaka iz jet-seta i polusvijeta. Oni svoju posvemašnju izgubljenost u džungli velegrada i zasićenost postojećim životnim stanjem nastoje potisnuti pustolovnom potragom za ljubavlju u svjetovima potpuno drugačijim od njihove otužne svakidašnjice, ali su naposljetku osuđeni na povratak svojim uobičajenim navikama i partnerima kojima svojim društvenim statusom i pripadaju.“ - Tako je 2011. godine glasilo obrazloženje žirija za dodjelu nagrade Marin Držić Ministarstva kulture RH, kada je ovome djelu dodijeljena druga nagrada. Libreto Irene Škorić, filmske redateljice i spisateljice koja je i publiku i kritiku zaintrigirala nesvakidašnje prodornim tematiziranjem erotike i seksualnosti, režirat će druga, ne manje uspješna i svestrana redateljica, Saša Broz, koja je odnedavno i ravnateljica Opere riječkog nacionalnog kazališta.
BALET
Petar Iljič Čajkovski: ORAŠAR
Koreograf Dinko Bogdanić
Dirigent Hari Zlodre
Gledano statistički Ščelkunčik je najizvođeniji balet na svijetu. Za to su svakako zaslužni bajkovit sadržaj i dramaturški tok ovog klasičnog baleta, oko kojih se Čajkovski uz nezaobilaznog Mariusa Petipaa i osobno trudio, no još više je njegovu popularnost održala glazba nenadmašne melodijske invencije, ritmički podatna i nadasve skladno instrumentirana.
Vrtoglavim brojkama svjetskih izvedbi Ščelkunčika Split se odlučio pridružiti tek na izmaku dvadesetog stoljeća (1998) u koreografiji Ljiljane Gvozdenović i pod ravnanjem Iva Lipanovića, da bi već 2003. imao novog u koreografiji Božice Lisak te s Ivanom Repušićem kao dirigentom. Uz ravnanje maestra Harija Zlodre, evo nas i pred trećim koreografskim viđenjem Ščelkunčika , ovaj put pod umjetničkim vodstvom ravnatelja splitskog baleta Dinka Bogdanića, koji je za svoju koreografiju Orašara u zagrebačkom HNK već dobio Nagradu hrvatskog glumišta 2005. godine.
Maurice Ravel / Georges Bizet, Rodion Ščedrin: BOLERO / CARMEN
Koreografkinja Valentina Turcu
Dirigent Hari Zlodre
Majstorsku koreografiju Ravelova Bolera HNK Split premijerno je imao na repertoaru 2009, zajedno s OrffovomCarmina Burana u koreografiji Yourija Vamosa. I Bizet-Ščedrinova Carmen premijerno je izvođena 2011, uz jednočinku Napoli . No, posve logično i skladno spajanje zavodljivog Bolera s uzavrelom Carmen još nismo premijerno vidjeli. Evo, konačno obiju tih visoko poetiziranih i erotiziranih koreografija objedinjenih istim profinjenim koreografskim rukopisom Valentine Turcu, a da bi glazbeno-scenski užitak bio potpun obje će jednočinke biti izvođene uz orkestralnu pratnju pod ravnanjem Harija Zlodre.
