Naslovnica > VIJESTI > MJUZIKL I OPERA > Najduža opera

Najduža opera

Toliko je zastrašujuće duga da ju se još nitko nije usudio postaviti u jednom komadu...
Share on facebook
Share on twitter

Lakše je stvoriti jako dugu nego jako dobru operu. Netko bi možda zato pomislio da ovaj rekord, kako to već zna biti s neobičnim rekordima, drži neka opskurna ličnost ne bogzna kakvog glazbenog talenta, ali jakog htijenja usporedivog s onim Arulanthama Joachima iz Šri Lanke koji je 76 sati i 40 minuta držao ravnotežu na jednoj nozi . Međutim, ovdje to nije slučaj: najduža opera ikad je, predvidljivo, Prsten Nibelunga (Der Ring des Nibelungen), slavno djelo Richarda Wagnera, jedne od najvažnijih umjetničkih figura druge polovice 19. stoljeća.

Opera poznata i kao 'Ciklus o prstenu' u svojoj cjelovitoj izvedbi ukupno traje približno 15 sati, a stvarana je 26 godina, od 1848. do 1874. Tematiku duguje germanskim i nordijskim mitovima, a često se spominje i kao uzor Tolkienovog 'Gospodara prstenova' premda je sam Tolkien izjavio kako su 'oba prstena okrugla, i tu sličnost prestaje'. Djelo je podijeljeno u četiri manje opere od kojih svaka može funkcionirati zasebno: Rajnino zlato, Walküra, Siegfried i Sumrak bogova.

Wagner je svojevremeno htio stvoriti novu vrstu glazbene drame koja bi prekinula s dotadašnjom dominacijom glazbe nad pričom. U skladu s tim, radnja 'Prstena Nibelunga' je vrlo složena i zahvaća čak tri generacije likova među kojima ima svakakvih – pohlepnih, junačkih, osvetoljubivih, bez obzira radi li se o ljudima ili bogovima.

Ukratko, priča ide ovako: vrhovni bog Wotan dolazi do klasične životne spoznaje kako ga ne zadovoljava posjedovati samo znanje i moć, nego hoće i ljubav – tako počinje prvi dio, Rajnino zlato. Wotanova izabranica je Freia, boginja mladosti, ali ona pripada divovima, braći Fafneru i Fasoltu. Kako bi je otkupio, Wotan od patuljka Albericha lukavstvom krade prsten Nibelunga i Rajnino zlato koje je patuljak prethodno ukrao iz rijeke Rajne. Ali bijesni patuljak proklinje prsten: tko god ga dotakne, bit će nesretan. I zaista, braća divovi se smjesta pobiju u svađi oko blaga, a Wotan odlazi u svoj grad među ljude kako bi pobjegao prokletstvu.

[youtube:http://www.youtube.com/watch?v=pXM-811Z4z0]
Rajnino zlato, r: Patrice Chéreau, Bayreuth 1976.

Drugi dio, Walküra, prenosi radnju s nadzemaljskih bića na ljude, pripadnike plemena kojem je Wotan gospodar. Siegmund i Sieglinda brat su i sestra, oboje djeca Wotanova, ali ta činjenica nije dovoljna da spriječi njihov romantični odnos. Toj ljubavi protivi se Sieglindin muž Hunding koji progoni zaljubljeni par. Walküra Brünhilda odluči im pomoći unatoč Wotanovoj zabrani. Siegmund biva ubijen, ali Brünhilda spašava Sieglindu koja u sebi već nosi plod grešne ljubavi. Wotan kažnjava Brünhildu za neposluh: zatvara je u pećinu, baca u dubok san i okružuje ognjenim lancem. Osloboditi je može jedino poljubac junaka koji se ničega ne boji.


Walküra, r: Patrice Chéreau, Bayreuth 1976.

A taj neustrašivi mladić, baš kao i treći dio opere, zove se Siegfried. On je ni više ni manje nego sin Siegmunda i Sieglinde. Nakon niza junačkih djela koja mu pribavljaju čarobni prsten Siegfried dolazi do pećine i izbavlja Brünhildu.


Siegfried, r: Patrice Chéreau, Bayreuth 1976.

Sumrak bogova, posljednji je, najduži i najmračniji dio tetralogije. Siegfried se, birajući između ljubavi prema Brünhildi i novih junaštava, odlučuje za drugo i odlazi na put ostavivši Brünhildi čarobni prsten kao zalog svoje ljubavi. Stari sukob prenosi se na novu generaciju: Hagen, sin patuljka Albericha, daje Siegfriedu napitak zaborava. Ovaj začas zaboravlja svoju ljubav prema Brünhildi, otima joj čarobni prsten i zaljubljuje se u drugu ženu. Brünhilda mu se osvećuje tako što otkriva Hagenu ranjivo mjesto na Siegfriedovim leđima. Novim napitkom Hagen vraća Siegfriedu sjećanje, a zatim ga udarcem koplja ubija. Očajna Brünhilda bakljom pali lomaču u kojoj izgara zajedno sa Siegfriedom. Valovi odnose čarobni prsten iz lomače i vraćaju ga u Rajnu. Plamen se penje sve više i više, uništava i ljude i bogove, sve koji su sudjelovali u priči o prstenu.


Sumrak bogova, finale; r: Patrice Chéreau, Bayreuth 1976.

Novija tumačenja prevode Wagnerove mitološke motive u političke: George Bernard Shaw npr. vidi Rajnino zlato, uzrok svih nevolja, kao simbol kapitalizma, a golemu moć čarobnog prstena Nibelunga, skovanog iz tog zlata, kao pogubnu snagu kapitalističkog sustava. U takvom tumačenju Sigfried  funkcionira kao socijalistički heroj koji svojom smrću spašava svijet od zlatnog prokletstva, bogovi po sceni hodaju odjeveni kao biznismeni, a Rajna nerijetko postaje - hidroelektrana. Na tom tragu je napravljena i jedna od najpoznatijih izvedbi 'Prstena Nibelunga', ona Patricea Chereaua, kojom je proslavljena stogodišnjica Bayreuthskog festivala 1976., a koja smješta 'Nibelunge' u doba industrijske revolucije.

S druge strane, Wagner je kao režimski proklamirani skladatelj dobio i svoje tumačenje u nacističkoj Njemačkoj, gdje se novoskovani mit o premoći i svemoći arijevaca preklapao s historijsko-folklornim motivima 'Prstena'. Pa ipak, Hitler je navodno bio vrlo nezadovoljan slabošću Siegfrieda kao lika, koji naivno ode u smrt, tako da je epitet 'omiljene opere Trećeg Reicha' ostao rezerviran za 'Majstore pjevače'.

Glazba opere pisana je za enormno velik orkestar. Obiluje leitmotivima, malim glazbenim temama koje se povezuju uz određene osobe, mjesta ili događaje, a koje je Wagner isticao kao jednu od najvažnijih točaka svoje reforme opere. Kao da je htio dokazati njihovu važnost u povezivanju glazbe i libreta, u Ciklusu o prstenu upotrijebio ih je čak devedeset (pobrojao ih je u svojoj analizi Hans von Wolzogen). Kako se priča komplicira, glazbene strukture također postaju sve složenije; ne čudi stoga da je Wagneru trebalo toliko dugo prije nego se prihvatio velikog finala.

Postavljanje 'Prstena Nibelunga' financijski je i umjetnički iznimno zahtjevan projekt. Pojedini dijelovi zbog toga se obično postavljaju zasebno, premda postoje kazališta, poput Wagnerovog u Bayreuthu ili Opere u Seattleu, gdje se tradicionalno izvodi cijeli 'Ciklus' u četiri večeri. Naravno, čak i za gledatelje, a pogotovo za izvođače, izdržati cijeli 'Prsten Nibelunga' u kontinuitetu fizički je gotovo nemoguće pa to, barem zasada, ostaje neostvarena operna perverzija.

ZAŠTIĆENI SADRŽAJ

Zanima vas cijeli tekst?

Teatar.hr financira se isključivo sredstvima svojih čitatelja. Stoga ostatak ovog teksta možete pročitati samo uz pretplatu ili SMS plaćanje. Pretplatiti se možete već za 1 kn dnevno.

Odgovori

Share on facebook
Share on twitter
POVEZANE VIJESTI
PRATITE NAS I NA
INBOX

Ne propustite naš dnevni Newsletter

Sažetak svih vijesti objavljenih prethodnog dana dostavljamo svakog jutra u vaš inbox

NAJČITANIJE
NAJNOVIJE