Teatar.hr: U jubilarnoj 10. godini rada Kufera dobili ste 15.000 subvencija od Grada za svaku od dvije premijere, dakle ukupno 30.000, iako je bilo godina u kojima ste znali dobiti i po 150.000kn. Kako tumačite te velike oscilacije u subvencijama?
Franka Perković: Kufer je godinama bio zaista izdašno subvencioniran, vjerovali smo da je to rezultat činjenice da Gradski ured za kulturu razumije i cijeni vrijednost platforme mladih kazališnih umjetnika te činjenicu da popunjavamo prazninu koju bi razvojnom kulturnom politikom zapravo trebao ispuniti Grad i javne ustanove u kulturi. Prošle nam je (2011.) godine subvencija smanjena na 70.000 kuna, kao rezultat ukupnog rezanja u kulturi. Iako je smanjenje za preko 50 % bilo prilično šokantno, nismo se posebno bunili, jer se i taj iznos, u prošlogodišnjoj situaciji, kada su neke udruge potpuno izbrisane s liste „Potreba u kulturi“, činio prihvatljivim.
30.000 kuna za 2012. nas je ipak izbacilo iz takta. Doživljavamo to kao poruku Gradskog ureda za kulturu koja govori da je Kufer naprosto teret te da ne smatra da tih petnaestak mladih ljudi koji su kroz 2 predviđena projekta trebali dobiti priliku za svoj umjetnički razvoj zaslužuje neku veliku pozornost. S tom bi porukom bilo sve u redu, dapače, sasvim mirno bi smo prihvatili činjenicu da nas Grad potpuno odbije, da je u ovih više od 10 godina Grad stvorio infrastrukturu koja će prihvatiti 200-300 studenata glume, režije, dramaturgije, produkcije, kostimografije… koji su u međuvremenu završili svoje akademije ili fakultete i obreli se na zagrebačkoj kulturnoj sceni. Ili da ima plan, da ne velim kulturnu strategiju, koji makar maglovito predviđa što sa 200-300-400 novih, koji će iskrsnuti u sljedećih deset godina.
Teatar.hr: Jeste li ikad tražili i/ili dobili objašnjenje za njih?
Franka Perković: U postojećim okolnostima besmisleno je tražiti objašnjenja, za objašnjenje je potrebna konkretna, odgovorna osoba s imenom i prezimenom koja odlučuje, pa onda tu svoju odluku može argumentirati i za svoju odluku odgovarati. A na Gradu je odgovornost raspršena između pročelnika, savjetnika, vijeća, zamjenika gradonačelnika … svi oni prebacuju odgovornost jedni na druge i još uvijek ne znamo tko zapravo odlučuje. Također je za objašnjenje potrebno i neko polazište, neki načelni stav u obliku kulturne strategije. Tako odluke Gradskog ureda za kulturu nema tko objasniti, jer nitko zapravo nije odgovoran; a i da jest – taj netko se nema na što pozvati, jer ne postoji dokument u kojem piše što Grad u kulturi zapravo želi financirati.
Teatar.hr: Tedi Lušetić eksplicitno je u izjavi za Hrvatski radio rekao kako je iznos subvencija za Kufer krivo napisan 'tehničkom greškom', no do dana današnjeg ta greška nije formalno ispravljena na stranicama Grada. Vi ste, navodno, u međuvremenu u izravnom razgovor s njim na sastanku Mreže nezavisnih kazališta saznali o kojem je 'stvarnom' iznosu riječ?
Franka Perković: „Stvarni“ iznos je 70.000 kuna. Ne želim nagađati, a i potpuno je svejedno, radi li se o „tehničkoj grešci“ ili „grešci u koracima“. Mislim da je, ukoliko je zaista riječ o grešci, sramotno da se više od 3 mjeseca nakon što su vijeća završila svoj posao, a 2 mjeseca nakon što je donesen gradski proračun, na službenim stranicama Grada pojavi „dokument“ koji je podložan takvim reinterpretacijama.
Teatar.hr: Jeste li o toj izmjeni iznosa dobili ikakvu formalnu obavijest?
Franka Perković: Ne.
Teatar.hr: Gotovo neposredno nakon objave rezultata Natječaja objavili ste, doduše na društvenim mrežama, gašenje KUFER-a? Pretpostavljam da do njega ipak neće doći sad kad je subvencija više nego udvostručena?
Franka Perković: U ovom trenutku nam se čini da bi bilo blesavo vratiti te novce i time uskratiti priliku ljudima čiji projekti su te novce dobili. Ukoliko se ne dogodi nešto nepredviđeno, ispunit ćemo plan za 2012, pa i više od toga - uz predviđena dva naslova, izvest ćemo i treći u kojem sudjeluje pet studenata glume ADU u Zagrebu i jedna mlada dramatičarka.
Teatar.hr: Što bi naveli kao najveće uspjehe Kufera,i koji su planovi za njegovu budućnost?
Franka Perković: Bilo je stvarno dosta uspješnih predstava, bilo je i sasvim neuspješnih, no za nekoliko njih sam sasvim sigurna da spadaju u one koje su obilježile proteklo desetljeće… možda mogu izdvojiti one koje su imale najbolju recepciju na festivalima – Jutro (autori: Mario Kovač, Maja Kovač, Sanja Tropp, Kristina Bajza) koja je sudjelovala na Bunte Buhne u Stuttgartu, Na Bienalu mladih umjetnika u Napulju, dobila nagradu na Europskom ženskom kazališnom festivalu u Torniu; zatim U noći Tomislava Pavkovića koja je također izvrsno prošla na festivalima, dobila brojne nagrade, ali i stavila u fokus neke tada sasvim mlade i nepoznate glumce – Natašu Janjić, Renatu Sabljak, Filipa Juričića, Ozrena Grabarića, Živka Anočića… prošle je godine predstava Olje Lozice Reces i ja na Marulovim danima dobila nagradu za najbolju predstavu, nagradu za režiju i nagradu za glumicu (Aleksandra Stojaković)…
Što se tiče budućnosti – Dora Ruždjak i ja smo htjele-nehtjele dogurale do sredovječnosti. Bilo bi lijepo kada bi Kufer preuzeli neki mladi ljudi.
/naslovna: ro_buk [I'm not there]/
