Naslovnica > VIJESTI > DRAMA > Kazalište sjena

Kazalište sjena

Duga povijest kazališta sjena započela je na Dalekom istoku i u antičkoj Grčkoj, a Hrvatskoj široj javnosti najpoznatije je po nastupu u jednom talent showu.
Share on facebook
Share on twitter

Indija – domovina kazališta sjena

Budući da je Indija bila razjedinjena i vjerski i teritorijalno, u njoj nalazimo nekoliko tradicija koje se mogu smatrati početkom kazališta sjena. Andhra Pradesh je država koja se nalazi na jugu Indije, a lutkarstvo iz nje u šestom stoljeću proširilo u Indoneziju i ostatak jugoistočne azije. Lutke su izrađivane od kože, a njima su upravljala dva lutkara – dothija. Predstave su mogle trajati do osam sati, jer su to prvenstveno bili vjerski obredi u kojima je dramaturgija bila manje važna. Ipak, u njima se javlja i niz komičnih likova, te su uvijek popraćene glazbom , koja je u Indiji imala i religijsko značenje. Najveće lutke su nastale u okrugu Nellore, gdje su visoke i do dva metra.

Lutke iz Karnatke nazivaju se još i Togalu Gombeatta, te su bile pod pokroviteljstvom niza kraljeva u Indiji. Za razliku od tradicije iz Andhre Pradesh, gdje najviše tri lutkara mogu upravljati predstavom, ovdje se u jednom prizoru može pojaviti i do deset različitih likova, a predstava se sastoji od četrdesetak složenih prizora. Pojedina skupina ima oko 250 različitih lutaka, a s obzirom da se radilo o vrsti koju su sponzorirali kraljevi, najčešće su se prizori odvijali u kraljevoj palači, kraljičinim privatnim odajama i tijekom lova.

U Kerali su se skupine izvođača također sastojale od 8 izvođača, a vođa grupe se nazivao pullavar ili pandit, što je označavalo vrlo obrazovanog čovjeka. Priče koje su se prikazivale temeljile su se isključivo na Ramajani, a izvedbe su kao dio religijskih obreda trajale čak dva do tri tjedna. U Kerali je sudjelovanje žena bilo strogo zabranjeno, a pozornice su bile podizane ispred hrama krvoločne božice Kali.

Naposljetku, lutkari iz Orise također izvode svoje predstave isključivo u javnim prostorima, te se skupine sastoje od 8 izvođača (četiri su zadužena samo za glazbu). U Orisi se kazalište sjena naziva Ravana Chaya, te ga danas izvodi tek jedna skupina,  koja posjeduje 350 lutaka. Tek jedan izvođač služi kao pripovjedač , te izgovara improvizirane dijaloge.

Postoji još niz različitih tradicija u Indiji, ali ovo su neke od najvažnijih. Kazalište sjena se također moralo pokoravati strogim vjerskim propisima Indije, a lutke su često morale biti obojane kako bi vjerodostojno prikazale božanstva. Tako je jedno od ključnih pitanja bilo mora li Rama biti plave boje.

Azijska renesansa - širenje kazališta sjena

Iako su prve lutke-sjene nastale još za vrijeme dinastije Han u trećem stoljeću prije Krista, svoj procvat su doživjele tijekom 13. stoljeća. Priča kaže da su nastale kada je car zaželio oživjeti preminulu konkubinu, te su sluge stvorile njen lik od kože, a izvor svjetlosti bila im je uljanica. U 13.stoljeću u Pekingu je postojalo čak 40 grupa koje su izvodile kazalište sjena, a Mongoli su kazalište sjena donijeli u Perziju i Tursku. Grupe su se najčešće sastojale od 5 izvođača, od kojih je dio bio zadužen za glazbu, a dio za upravljanje samim lutkama. Kazalište sjena najčešće prikazuje razne priče iz razdoblja kraljevstva, mitove i priče utemeljene na budističkoj predaji. Za razliku od indijskih lutaka, kineske se najčešće izrađuju od papira,a uslijed niza zabrana tijekom povijesti, danas im prijeti izumiranje.

Drugo važno središte razvoja kazalište sjena je Indonezija, u kojoj se kazalište sjena naziva  wayang kulit (wayang – sjena, kulit – koža od koje je lutka izrađena). Kazalište sjena došlo je u Indoneziju zajedno s hinduizmom, te se u početku temeljilo na pričama iz epova Ramajane i Mahabharate. Dolaskom Islama djelovanje kazališta je djelomično ograničeno zbog zabranjivanja prikazivanja Boga, ali je i danas jedna od najvažnijih kazališnih tradicija Indonezije. Upravo se iz štapnih lutaka s Jave razvila jedna od danas najomiljenijih lutaka – javajka.

Dalang je indonezijski naziv za lutkara, koji ima visok položaj u društvu. On najčešće stvara svoje lutke, upravlja njima, te pjeva tijekom izvedbe uz pratnju gamelan orkestra. U Maleziji se kazalište sjena također naziva wayang kulit, a postoji i na Tajlandu, Tajvanu i u Kambodži, ali se razlikuju tek u pričama koje donose.

Turski opsjenar Karađoz

Karađoz je karakterom najsličniji europskim ručnim lutkama , te se uvijek pojavljuje uz Hacivata. Dok je Karađoz nepismen, lukav i nezaposlen, Hacivat je učenjak iz medrese koji pokušava kultivirati Karađoza. Izvedbe su najčešće bile povezane  s Ramadanom, a do razvoja televizije i radija bile su najpopularniji oblik zabave  u Turskoj. Prema legendi, Karađoz i Hacivat bili su stvarne osobe, radnici na gradnji jedne džamije u 14.stoljeću. Samo kazalište sjena došlo je u Tursku iz Kine i sa Jave, preko Egipta za vrijeme 16.stoljeća, kada je sultan Selim osvojio Egipat.

Predstava se sastoji od četiri tipična djela – uvoda, dijaloga između Karađoza i Hacivata, zapleta i naposljetku svađe između Karađoza i Hacivata. Za animaciju je potrebno samo četvero lutkara, koji moraju biti izuzetno vješti, a veličina samih lutaka je 35-40 centimetara. Uz Karađoza i Hacivata redovito se javljaju i neki stereotipni likovi , poput grčkog doktora, arapskog trgovca koji ne govori turski, crne sluškinje, židovskog lihvara i sličnih, političkih nekorektnih pojava.

Kazalište sjena u Europi

Kazalište sjena se u Europi prvi put javlja u Grčkoj, gdje se često koristilo siluetiziranje likova.  Istočne tradicije došle su u Europu tek tijekom 17.stoljeća, a donijeli su ih misionari. Za razliku od raskošno obojanih i ukrašenih istočnjačkih lutaka, europski izrađivači koristili su metal te se nisu toliko posvećivali izgledu lutke.

Prije propasti francuske monarhije, u Versaillesu je kazalište sjena bilo svojevrsni hit, te su djelovale čak dvije grupe koje su ga izvodile. Samo stotinu godina kasnije kazalište sjena pojavilo se i pariškom cabaretu Le Chat Noir, a  1900. na svjetskoj izložbi predstavljeni su i lutkari s Jave zajedno s gamelan orkestrom, kojim je bio inspiriran i Claude Debussy

U Njemačkoj je kazalište sjena bilo popularno tijekom romantizma, te je poznato da je čak Goethe pokušao izvesti neke od svojih drama u kazalištu sjena. U Italiji je kazalište sjena bilo popularno u Veneciji, koja je voljela pomodne trendove drugih europskih dvorova.

Kazalište sjena nije doživjelo popularnost marioneta i ginjola na televiziji, ali jest u Hrvatskoj, gdje je kazališna grupa koja izvodi kazalište sjena postala pobjednik talent showa.

Tehniku kazališta sijena koristi i recentna premijera kazališta Trešnja, Regoč, u režiji Dore Ruždjak Podolski, a kad istu možete pogledati provjerite u našem kalendaru.

ZAŠTIĆENI SADRŽAJ

Zanima vas cijeli tekst?

Teatar.hr financira se isključivo sredstvima svojih čitatelja. Stoga ostatak ovog teksta možete pročitati samo uz pretplatu ili SMS plaćanje. Pretplatiti se možete već za 1 kn dnevno.

Odgovori

Share on facebook
Share on twitter
POVEZANE VIJESTI
PRATITE NAS I NA
INBOX

Ne propustite naš dnevni Newsletter

Sažetak svih vijesti objavljenih prethodnog dana dostavljamo svakog jutra u vaš inbox

NAJČITANIJE
NAJNOVIJE