Naslovnica > VIJESTI > DRAMA > Ručnom lutkom po Europi

Ručnom lutkom po Europi

U prvom nastavku našeg novog feljtona o lutkarstvu, upoznat ćemo vas sa šarenim društvom europskih ručnih lutaka: od malog revolucionara iz Lyona, preko turskog opsjenara, do dvoje engleskih agresivaca...
Share on facebook
Share on twitter

Ručne lutke jedan su od prvih i najjednostavnijih oblika lutkarstva. Svoj razvoj su doživjele u 18. stoljeću, kada je lutkarstvo bilo obiteljski zanat, popularan među narodom. Te lutke koje su nastupale u prijenosnim pozornicama bile su bliske svakodnevnici, a često su se pretvarale u vid satire, koja u 18. stoljeću nije bila dobrodošla. No, krenimo od imena!

Mali revolucionar iz Lyona

U Hrvatskoj je uobičajeno ime za ručnu lutku ginjol, što dolazi od tradicionalne francuske lutke Guignol, koju je stvorio Laurent Mourget u Lyonu. Iako je Mourget bio nepismen, dugo vremena je radio kao zubar. Kako bi smirio ljude tijekom bolnih zubarskih zahvata, izvodio je predstave u kojima je koristio Pulcinellu, tradicionalan lik commedie dell'arte, koja je ubrzo postala prototip za stvaranje Guignola.

Sam Guignol nastao je 1808. uz Gnafrona, koji je zastupao radničku klasu u tim kućnim predstavama. Dok je Guignol bio domišljat i učen radnik, koji je sve dijelio sa suprugom Madelon, njegov neprijatelj bio je Cenezou, stanodavac i vlasnik tvornice. Ukratko – oličenje ideala Francuske revolucije. Uskoro je Mourget odustao od zubarske karijere te se počeo profesionalno baviti lutkarstvom, a njegov „obrt“ nastavilo je šesnaestero potomaka, ali i brojne druge kazališne skupine u Francuskoj.

Pulcinella, stariji brat iz Italije

Pulcinella, tradicionalni lik commedie dell'arte postala je predložak za nastanak brojnih ručnih lutaka diljem Europe. U commediji dell'arte, talijanskoj dramskoj vrsti koja se temeljila prvenstveno na improvizaciji, Pulcinella je bio dugonosi veseljak, a uskoro se ustalio u napolitanskom lutkarstvu.

Pulcinella je neobično sličan engleskom Punchu. Koristi se velikom palicom, a posebnost je glas koji stvara pomoću malenog predmeta koji glumac drži u grlu. Nije poznato tko je bio prvi lutkarski Pulcinella, ali spominje se izvjesni Silvio Fiorillo iz 17. stoljeća. Pulcinella je putovala Europom, i upravo su se iz nje razvile ostale ručne lutke pod brojnim imenima.

Pulcinella je bio inspiracija i velikom Igoru Stravinskom za njegov balet, koji je premijerno prikazan 1920. godine u Parizu. 20 stavaka napisani su za komorni orkestar, sopran, tenor i bariton, a djelo se smatra jednim od prvih iz neoklasicističkog perioda plodnog Stravinskog. Zanimljivo je spomenuti da je originalne kostime i scenografiju osmislio Pablo Picasso, koji je likove commedije dell'arte koristio i za Tri svirača i Harlekina.

Agresivni Punch i Judy

I pučki etimolozi će primijetiti neobičnu sličnost između imena Pulcinelle i Puncha, koji se izvorno nazivao Punchinello. Osim velikog nosa, karakterističnog za sve ručne lutke, Punch se nikada ne odvaja od svog štapa, koji je mnogo veći od njega. Štap je njegovo oružje, od kojeg strada čitav niz epizodnih likova u ovoj maloj lutkarskoj formi – od policajca do krokodila, te same supruge. Pošteđena ostaje jedino ljubavnica. Punch je tipičan primjer slapstick humora koji se razvio i na lutkarskim pozornicama kad su složene marionete izašle iz mode.

Punch i Judy (originalno Joan) su u Englesku došli krajem 18. stoljeća, a postojao je i specijaliziran teatar koji je izvodio čak i adaptacije Shakespearea u ovoj formi. Punch je bio neobično popularan i u Parizu, gdje se izvodio na tržnicama, malenim kazalištama i u tavernama, a prvi američki predsjednik također je bio ljubitelj ove lutkarske forme. Danas se u Britaniji pedesetak umjetničkih skupina i samostalnih umjetnika bavi isključivo izvođenjem tradicionalnih predstava o Punchu i Judy, koje i dalje izazivaju salve smijeha kod gledatelja, iako svi već znaju ustaljeni red događaja.

Rasplesani Petruška

Druga lutka kojoj je Stravinski posvetio balet je ruski Petruška. Balet je izveden 1910., te napadnut od strane kritičara zbog akorda koji je kasnije dobio i naziv Petruškin akord, da bi ga potom dio muzikologa usporedio s pojmom koji je Wagner jednostavno obožavao – Gesammtkunstwerk.

Petruška je također inačica Pulcinelle, koji je u Rusiju stigao u 18. stoljeću, za vrijeme vladavine Ane Ivanovne. Ubrzo se ustalio zajedno s nizom tipičnih scena – Petruška kod liječnika, Petruška kao vojnik i Petruška sa samim vragom! Petruška često dolazi uz negativnu konotaciju, budući da je korišten u agitpropu, odnosno ruskim teatrima koji su za vrijeme revolucije i kasnije širili ideje komunizma među svim uzrastima, a posebno se ciljalo na – slabo obrazovano stanovništvo.

Kasperl i brojni drugi

Kasperl je tradicionalna ručna lutka s njemačkog govornog područja. Budući da su lutkarske interpretacije mita o Faustu, a kasnije i Goetheovog spjeva, oduvijek bile popularne, često se upravo Kasperl javljao u njima.

Češki Gašpar, grčki Fasoulis (koji je zapravo došao iz tradicionalnog turskog kazališta sjena s Karađozom kao glavnim likom), nizozemski Jan Klaassen i danski Mester Jackel samo su dio velike europske obitelji tradicionalnih lutaka.

 

ZAŠTIĆENI SADRŽAJ

Zanima vas cijeli tekst?

Teatar.hr financira se isključivo sredstvima svojih čitatelja. Stoga ostatak ovog teksta možete pročitati samo uz pretplatu ili SMS plaćanje. Pretplatiti se možete već za 1 kn dnevno.

Odgovori

Share on facebook
Share on twitter
POVEZANE VIJESTI