Naslovnica > VIJESTI > INFO > Intervju: Oliver Frljić

Intervju: Oliver Frljić

2011. godinu Oliver Frljić će zasigurno pamtiti po dobrom: osim što je postavio niz premijera u zemlji i inozemstvu, osvojio je i nagrade Sterijinog pozorja, Gavellinih večeri i Nagradu hrvatskog glumišta.
Share on facebook
Share on twitter

U sedam godina, prometnuo se tako iz jednog od kolovođa studentske pobune na Akademiji dramske umjetnosti, u najtraženijeg redatelja u regiji, koji je 'prorok' čak i u 'vlastitom selu'.

Najveći katalizator u njegovoj karijeri bio je pokušaj tadašnjeg intendata HNK Split, Milana Štrljića, da mu 2008. zbog korištenja snimke Sanaderova govora zabrani predstavu ''Bakhe''. Štrljićevo, odnosno potpuno nesnalaženje sustava, Frljić je iznimno dobro medijski kapitalizirao, a isti ili sličan princip koristile su i njegove iduće predstave u kojima se pri tom redovito referira i na samoga sebe. U ''Turbofolku'' primjerice postoji scena u kojoj ga cijeli ansambl psuje, dok je ''Mrzim istinu'' svojevrsni 'mockumentary' njegova odrastanja.

Kad mu je, pak, prije par mjeseci Emir Hadžihafizbegović pokušao zabraniti korištenje audio zapisa svoje monodrame u predstavi, Frljić mu je odgovorio javnim pismom u kojem je objavio i - njegov broj telefona. No, rečena metoda ne pali baš uvijek, pa je Frljićevo pretvaranje crkvenog križa u kukasti, u predstavi 'Buđenje proljeća', prošlo bez većih medijskih repova.

Iznimno svjestan važnosti medijskog posredovanja svog rada i svojih ideja, Frljić je zapravo neprestano angažiran u proizvodnji vlastitog javnog identiteta i na intervju uživo gotovo ga je nemoguće nagovoriti, a i kad uspijete ostaje pitanje – koliko je rečenog igra očekivanjima, kao što u njegovim predstava nikad niste sigurni koliko je od viđenog fikcija, a koliko – faktografija.

Forum.tm: 2011 ti je bila prilično uspješna godina... kako bi je ti sumirao?

Frljić: Sedam predstava. Najveće iznenađenje bila je "Mrzim istinu" koju smo radili kao mali, intimni projekt i gdje nisam očekivao da će dobiti tako dobar odgovor od publike. Također me pozitivno iznenađuje i ono što se događa s "Preklet naj bo izdajalec svoje domovine!", predstavom s jako puno međunarodnih gostovanja. U svibnju smo u Montrealu, Bruxellesu, Hanoveru...

Forum.tm: Znači u istoj si godini postao mainstream u domovini i počeo 'izvoz' u EU?

Frljić: Pa ne znam što je ovdje mainstream.

Forum.tm: Ne znaš? Nije li to Nagrada hrvatskog glumišta?

Frljić: Pa jest. S tom nagradom i nominacijama se dogodila jako čudna stvar, a to je da me hrvatski kazališni establishment, iako mi to nije bila intencija, počeo prihvaćati. Valjda je to stvar ustrajnosti i činjenice da te u prvom naletu, a tu mislim na stvari koje su se događale tijekom studentske pobune na Akademiji, ne uspiju pobrisati.

Forum.tm: Izgradio si, dakle, 'brand' Olivera Frljića?

Frljić: Nisam gradio brand. Činilo se da je to jedini način da problematiziram ono što mi se čini problematično - poziciju redatelja i hijerarhije koje je on dio. Sve sve ono o čemu sam pokušavao govoriti bilo bi nemoguće da se paralelno nije događala i ta vrsta samoinvestiranja u kojem sam ulagao svoju biografiju, intimne odnose itd. "Mrzim istinu" mi je proizvela velike probleme u odnosima s roditeljima jer je otišla najdalje u miješanju fikcionalnog i faktivnog. Uz sve probleme koje imam s dramskim teatrom i njegovim mehanizmima proizvodnje fikcije, nekako je logično da sam stalno na toj granici u kojoj dramatizacija sebstva postaje dominantna izvedbena strategija.

Forum.tm: Pretpostavljam da onda imaš sličan problem i s mehanizmima kojima mediji proizvode fikciju?

Frljić: Mediji funkcioniraju po korporativnoj logici u kojoj se uvijek ponavlja stari neoliberalni narativ koji je u svojoj biti jedna velika laž. Taj narativ priča uvijek istu priču, otprilike, uvijek o pojedincu koji svojim naporima uspijeva i time potvrđuje proklamiranu tezu o društvu jednakih šansi, što je još jedna laž, u kojem najsposobniji uspijevaju. Naravno da i mene i ono što radim treba uklopiti u taj narativ. Međutim, stvari su puno kompleksnije. kad govorimo o kazalištu, riječ je o kolektivnom činu i redatelj tu nije ništa važniji od scenografa, glumca, oblikovatelja svjetla ili kostimografkinje. Ali je potrebno potvrditi upravo obrnutu tezu, tezu po kojoj se kazališna predstava ne događa u sinergiji i pregovaranju svih navedenih i još puno drugih ljudi, nego je rezultat genijalne vizije i poduhvata pojedinca - u ovom slučaju redatelja.

Forum.tm: Je li onda u takvom sustavu provokacija nužna da bi se dogodila umjetnost?

Frljić: Nije nužna provokacija, već kritički i aktivan odnos prema društvenoj zajednici u kojoj se radi. Međutim, na kraju to ispada provokacija iako tako nije mišljeno. "Bakhe" su htjele govoriti o hrvatskim ratnim zločinima nad lojalnim građanima srpske nacionalnosti u Splitu tijekom rata. Živio sam u Splitu u vremenu kad su se te stvari događale i ponio sam to kao jedno negativno nasljeđe o kojem sam htio govoriti. Činilo mi se da u kazalištu nije bilo predstava koje su tu sramotu hrvatske novije povijesti na adekvatan način tematizirale. Nisam htio ništa provocirati, nego samo naći formu i jezik kojim ću moći progovoriti o jednom svom autentičnom iskustvu, a bez da upadnem u relativizaciju "naših" zločina koja je bila i ostala prisutna na svim društvenim razinama.

Forum.tm: Ne dočekuje li se u 'regiji', svako kritičko propitivanje u javnom prostoru kao - provokacija?

Frljić: Dočekuje i dok bude tako, a vrlo je izgledno da će biti još dugo vremena, bit će i tog i takvog etiketiranja. Društva na ovim prostorima pokazuju nevjerojatnu nespremnost suočavanja sa svojim devijacijama. Ako se pogledaju svi procesi koji su pokrenuti u Hrvatskoj u proteklom vremenu, od suđenja Sanadera pa nadalje, oni najmanje pokazuju spremnost za raščičavanjem terena. Tu se radi o jednoj vrsti sluganstva i političke kalkulacije kojom se kupuju sutrašnje pozicije. O HDZ-u sve najgore, ali mislim da ostrašćenost medija i državnog odvjetništva u njihovom sudsko-političko-medijskom progonu pokazuju da se u bitnom ništa ne mijenja. Veliki problem je kolektivni zaborav u kojem se stalno susrećemo s fabriciranim biografijama, u kojoj cijeli jedan narod zaboravlja svoje političke izbore s početka devedesetih i želi nastaviti kao da se ništa nije dogodilo. A ja mislim da je važno reći da su te političke odluke koštale toliko i toliko života na ovoj i onoj strani, da nitko nije amnestiran od odgovornosti. U tome nema nikakve mišljene provokacije.

Forum.tm: Može li kazalište ili bilo koja umjetnost danas u tom smislu biti opasna - angažirana do mjere da doista otvori neko društveno pitanje? I mora li biti angažirana?

Frljić: Društvena pitanja se lako otvaraju, ali njihovo otvaranje ne povlači za sobom i adekvatnu akciju. U protivnom bi već imali ljude na ulicama koji oružjem stvaraju alternativu postojećem poretku socijalne nepravde i nejednakosti. Uvijek sam bio spremniji umjetnost doživljavati kao sredstvo političke borbe, a ne kao neku autonomnu sferu odvojenu od društvene stvarnosti debelim zidovima ili glupošću onih koji je stvaraju. Umjetnost nije opasna, kao što ništa oko nas nije opasno. Živimo u medijatiziranom društvu u kojem uvijek postoji dovoljno zaslona da nas odvoji od stvarnosti, što god ta stvarnost bila. Vjerojatno ćemo i propast ovog svijeta najprije gledati kroz neki zaslon, a tek onda osjetiti njegovu brahijalnosti. 'Odoh ja malo, pa da se vratim'. Umjetnost je sama po sebi neopasna. Ona, uvijek proizvodi fikciju, stvara konvencije u kojima pristajemo na određeni reprezentacijski režim.

Forum.tm: Već drugi put spominješ nepravednost današnjeg sustava. Koja bi bila alternativa?

Frljić: Badiou govori o komunističkoj hipotezi koja na političkoj sceni nije prisutna tek dvadesetak godina. njome označava, između ostalog, i socijalnu jednakost. Mislim da su postojeći poredak socijalne nejednakosti i njegovi mehanizmi ekonomske eksploatacije neodrživi. Ne znam kako će točno izgledati društvo koje će se pojaviti na ruševinama ovog. ono što je gotovo sigurno je to da promjene neće ići nenasilnim putem i kroz sistem postojećih institucija jer su te institucije upravo materijalizacija određenih interesa i oruđe produbljivanja socijalnih razlika. Naravno, sve te institucije su tu da nas, između ostalog, uvjere da slobodno tržište, neoliberalni kapitalizam i parlamentarna demokracija nemaju alternative.

Forum.tm: Dakle - revolucija?

Frljić: Trenutno se svaka revolucionarna ideja smatra utopijskom i kriminalnom, a komunizam je opet postao bauk koji ne kruži samo Europom. Međutim, to neodoljivo podsjeća na jednu raniju povijesnu situaciju. Demokracija ne predstavlja snagu ljudi. Kapitalizam je nepravedan i neprihvatljiv za većinu ljudi. Pitanje je samo vremena kad će postati tako loše da se ta većina svjetskog stanovništva više neće imati izgubiti više ništa osim vlastitih okova.

Forum.tm: Imaš li u tom smislu ikakvih pozitivnih očekivanja od nove vlasti u Hrvata?

Frljić: Ne.

Forum.tm: Čak ni od resorne ministrice?

Frljić: Imam skepsu prema cijelom tom sustavu i ne vjerujem da ga itko, tko participira u njemu, može promijeniti. Situacija će sigurno biti bolja nego s prethodnim ministrom, ali cijeli sustav distribucije sredstava u kulturi će u bitnom ostati nepromijenjen. HNK će i dalje automatizmom, bez obzira na program, nepostojanje koncepta i loše predstave, dobivati ogormne količine proračunskih sredstava, dok će nezavisna scena ostajati bez prave valorizacije i financirana u sramotnom omjeru s središnjom nacionalnom kućom.

Forum.tm: Kad već spominješ 'nezavisnu kulturu', nije li ona kod nas zapravo – posve ovisna i to o sredstvima iz javnih fondova?

Frljić: Mislim da sustav javnih fondova namjerno drži nezavisnu scenu u ovisnom položaju. Male količine sredstava stvaraju antagonizme među njezinim sudionicima. Antagonizmi se pojavljuju i između onih koji implicitino ili eksplicitino problematiziraju sustav financiranja u kojem jesu i onih koji primarno pokušavaju funkcionirati po tržišnom modelu, ali su igrom slučaja se našli u istom paketu s ovim prvima. Jako je teško izaći iz toga. Kad dolazi do rezanja najprije se reže nezavisnoj sceni koja ionako dobiva najmanje.

Forum.tm: Već 7. siječnja imaš novu premijeru – 'Prolazi sve'?

Frljić: Dubravko Mihanović me pozvao na suradnju u GDK Gavella. Napisao je tekst o starosti, što je tema koja mi je jako bliska. Radnja je smještena u jedan starački dom gdje pratimo zadnje dane glavnog ženskog lika. Ta suradnja mi je jako zanimljiva jer osjećam da Dubravko i ja radimo na jedan drugačiji način od onog na koji inače radimo. Pokušavam ovaj projekt, iako će se on primarno valorizirati prema finalnom proizvodu, što više usmjeriti prema procesu. Pokušavam shvatiti cijeli proces pisanja teksta, neku njegovu virtualno-idealnu inscenaciju koja je postojala u toj fazi i način na koji određuje naš sadašnji rad. Kroz sve to, naročito nakon niza autorskih projekata, propitujem i svoju autorsku poziciju. Također mi je zanimljivo i raditi projekt koji svjesno odustaje od eksplicitno političkog. Mislim da je jako važno da to radim upravo sada jer tako na najbolji mogući način iznevjerujem određena očekivanja.

 

ZAŠTIĆENI SADRŽAJ

Zanima vas cijeli tekst?

Teatar.hr financira se isključivo sredstvima svojih čitatelja. Stoga ostatak ovog teksta možete pročitati samo uz pretplatu ili SMS plaćanje. Pretplatiti se možete već za 1 kn dnevno.

Odgovori

Share on facebook
Share on twitter
POVEZANE VIJESTI