Prosvjednici koji su sinoć u Brnu prekinuli izvedbu predstave Naše nasilje i vaše nasilje autora i redatelja Olivera Frljića, prema vlastitom priznanju učinili su to iz ideoloških razloga i nisu svoje namjere i ciljeve detaljno teorijski razlagali kao što je to svojevremeno činio kolektiv Publika za posebne namjene (PPN), a čiji je Frljić bio član.
Dapače, za razliku od PPN intervencije u predstavu Najbolja juha! Najbolja juha!, prema svjedočenju samih izvođača sinoć je sve bilo na samoj granici fizičkog obračuna. 'Nije ugodno kad ti na scenu upadnu nabildani boksaci... A policija ne moze intervenirati dok nema fizickog kontakta...', komentirao je jedan od glumaca u predstavi - Dean Krivačić.
No, svjedno nije zgorega podsjetiti se fenomena Publike za posebne namjene, nastalog 2008. godine, tijekom kratkotrajnog mandata Marina Blaževića na čelu Teatra ITD.
Publika je bila formirana kao izvedbeno-teorijski kolektiv kojemu je cilj bio "ne samo teoretski nego i praktično istražiti pojam gledatelja, njegovu aktivnost ili pasivnost, kao i sam koncept takozvane kazališne rampe, koju je ponekad poželjno a ponekad i zabranjeno prijeći.".
Vilim Matula, Nataša Stanić, Damir Bartol Indoš, Borut Šeparović, Tanja Vrvilo, Oliver Frljić, Agata Juniku, Nataša Govedić, Selma Banich, Ana Karić, Suzana Brezovec, Mislav Čavajda, Dean Krivačić, Ivana Krizmanić, Tvrtko Jurić, Nataša Dangubić i Irena Čurik, među inim, su svoju misiju pojasnili riječima:
"...ako smo doista suodgovorni za čin kojemu recepcijski svjedočimo, onda nema „zabranjene interakcije“, nema Pandorina mita, nema „reprezentacijske kutije“ koja navodno „umire“ kad je otvorimo („prozremo“). Dapače, sam proces opetovanog „raspakiravanja“ javne izvedbe mijenja parametre i onoga što gledamo i onih koji gledaju i onih koji se inače ne usude preintenzivno gledati."
PPN je planirala organizirano pohoditi izvedbe i postati predstava u predstavi, a sve one koje su željeli pratiti njihov rad pozivali su da ulaznice kupe na blagajni Teatra &TD, te da zatim zajedno s njima odu na izvedbe u neko od gradskih kazališta, ali i ne samo tamo.
PPN svoju je prvu javnu akciju imala 30. ožujka 2008. na premijeri ZeKaeMove predstave Najbolja juha! Najbolja juha! u režiji Renea Medvešeka, kad je tijekom završne meditativne scene jedna žena prohodala prostor između pozornice i prvog reda, te legla u kadu koja je dio scenografije. Rečena žena bila je Nataša Stanić, koja je na sličan način u istom kazalištu nekoliko godina ranije intervenirala i u predstavu Magic & Loss.
'Čin Nataše Stanić zaokruživanje je njezina rada, njezina sličnog ‘ulaska’ u predstavu “Magic and Loss” koja se dogodila u ZKM-u prije desetak godina. Mislim da je to bio vrlo nježan način intervencije, publika nije ni primijetila da tu nešto nije u redu. Namjera sigurno nije bila da destruira predstavu, nego da ukaže na rampu kao na granicu.', izjavio je tada Vilim Matula, no autor predstave - Rene Medvešek - nije se složio s njim.
'Nisam vidio točno što se dogodilo jer sam bio iza scene, primijetio sam po reakciji publike da se nešto događa. Ta scena je napravljena tako da govori o vremenu, da preispituje naviku gledanja, granicu očekivanja. I kad se u nju nasumce uđe, svejedno s čime, onda ona dobiva sasvim druga značenja. Dakle, ruši je. Kakvog to ima smisla? Ne znam.', rekao je Medvešek.
Tadašnja kritičarka Jutarnjeg lista, Iva Gruić o svemu je zapisala:
'Sve ovo pomalo nalikuje na eksperiment koji se oteo kontroli, kako to već s eksperimentima često biva. Simpatično drugačiji, teorijski potkovan, medijski zanimljiv, projekt je već u prvom izlasku u javnost pokazao i svoje destruktivno lice, destruktivno u odnosu na predstavu u koju intervenira. Jer njihova je intervencija nepovratno mijenja.
Nije, dakako, sporna želja za iskazivanjem stava, pa i negativnog u odnosu na predstavu, sporna je drskost ulaska u tuđi prostor, a pod parolom dobronamjerne ‘intenzivne pozornosti’. Drugim riječima, zabavlja misao o intervencijama u neke predstave u našim kazalištima, ali intervenciju ne možemo ne shvatiti kao kritički čin.
Ovo, čini se, nije bio takav slučaj: “Najbolja juha!” odabrana je kao pokusni kunić prije premijere, dakle prije nego što se znalo kakva će biti. Zato možemo povjerovati da ‘Publika za posebne namjene’ ne doživljava intervenciju kao kritički čin, nego kao čin samoizražavanja. Tako ispada da je predstava u koju interveniraju samo kolateralna žrtva njihova koncepta.'
Intervencija u predstavu Najbolja juha! Najbolja juha! bila je ujedno početak i kraj Publike za posebne namjene, jer se rečeni kolektiv nije pojavio na drugom dogovorenom gledanju iste predstave, a što je Matula za Jutarnji list okarakterizirao kao 'preispitivanje koncepta'.
O vlastitom konceptu Oliver Frljić je pak prije par dana za Jutarnji list izjavio ovo: 'Poražavajuća je činjenica da svi oni koji napadaju moje predstave na neviđeno ili organiziraju 'događanja naroda' uoči izvođenja, ne razumiju da su i sami dio dramaturgije i izvođenja 'Našeg nasilja i vašeg nasilja'".
