Naslovnica > VIJESTI > INFO > Sezona 2010/2011: DK Branka Mihaljevića

Sezona 2010/2011: DK Branka Mihaljevića

Četiri premijere, mahom u suradnjama i koprodukcijama, najavljuje osječko kazalište za djecu i mladu publiku.
Share on facebook
Share on twitter

Prenosimo vam najave premijernih naslova u sezoni 2010/2011. onako kako ih je oglasilo Dječje kazalište Branka Mihaljevića.

Ferenc Molnár/ Matko Botić: DJEČACI PAVLOVE ULICE

u suradnji s Hrvatskim kazalištem u Pečuhu, Mađarska

redatelj, scenograf, izbor glazbe i oblikovatelj rasvjete: János Szikora
kostimografkinja Barbara Bourek
scenski pokret Támas Pintér
asistent redatelja Mladen Vujčić
premijera: rujan 2010.

Dječaci Pavlove ulice imali su uspjelu ambijentalnu premijeru na Osječkom ljetu kulture 2010. i odmah potom na Ljetnom festivalu u ovogodišnjoj europskoj prijestolnici kulture, mađarskom gradu Pečuhu. Adaptirana za klasični, zatvoreni prostor našeg kazališta, ova Molnárova književna i kazališna priča prva je premijera nove kazališne sezone

***

Dječaci Pavlove ulice pisani su za djecu, ali nepogrešivo detektiraju sve tragične posljedice koje toj djeci u nasljedstvo ostavljaju igre moći njihovih roditelja. Dvije suprostavljene dječje skupine u knjizi starmali su vojnici unaprijed izgubljenih bitki, a ubrzano odrastanje zbog neočekivanog upliva stvarnosti u njihove dječje ratove čini ovu literaturu vrlo aktualnom i stotinu godina nakon prvog objavljivanja. Ima li u postratnom vremenu u kojem neprestano odjekuju maloljetničke eksplozije nasilja potrebnije dječje literature od  Dječaka Pavlove ulice?
Molnarov klasik s potpunim razumijevanjem čitaju i današnja djeca, kojima su latentne agresije navijačkih i drugih supkulturnih skupina dobro poznata svakodnevica. Kazalište u ovom slučaju ima ulogu sličnu Nemecsekovoj, pa na pomalo patetičan način ulazi u nepoštenu borbu s društveno prihvaćenim nasiljem koje ga okružuje. Nadajmo se da će, poput tragičnog Molnarovog junaka, barem pružiti dostojanstven otpor.

Matko Botić

Livija Kroflin: BETLEHEMSKA CRNA OVCA

božićna predstava
u suradnji s Kazalištem lutaka Zadar

redateljica: Lidija Helajz
premijera: prosinac 2010.

Događaj koji već dvije tisuće godina slavi cijeli kršćanski svijet - rođenje djeteta Isusa - ovaj je put ispričan iz kuta jedne ovčje obitelji. Glavni je lik mala ovca Ružica, koja nije bijela kao brat joj Janko i sestra Janica, nego „neke čudne boje“, pa joj se i brat i sestra ponekad smiju da je „crna ovca u obitelji“. A ona samo pršti od energije i želje za pravdom te u silnom nastojanju da popravi svijet drugima često ide na živce jer im kvari zabavu tražeći da i oni pomognu baš kad se najljepše igraju lovice, a roditelje zna tako zabrinuti da im runo gotovo posijedi od brige. Je li zaista baš Ružica odvela Mariju i Josipa, koji su već iznemogli tražeći smještaj po Betlehemu, do prazne spilje u kojoj su našli toplo prenoćište? Je li Ružica zaista bila prva koja je darivala novorođeno „malo ljudsko janje“, prije svih pastira i mudraca? I kakvu je ulogu u svemu tome odigrala Zlokobna Zla Zmija?
Kako je to zaista bilo prije dva tisućljeća, saznat ćete u predstavi!

Livija Kroflin

Felix Salten: BAMBI

redatelji: Miroslav Čabraja i Mladen Vujčić
likovna kreacija predstave: Aleksandra Zubova
premijera: siječanj 2011.

Bambija sam najprije srela u crtanom filmu. Zatreptao je dugim trepavicama i umilno me pogledao. Bile su to oči koje se pamte. Odonda su prošle mnoge godine. Bambijev je lik ostao zauvijek utisnut u moje sjećanje.
Felix Salten, autor Bambija , postigao je svojom knjigom o srnčetu svjetski uspjeh. Godine 1941. snimljen je prema Saltenovom djelu i čuveni film Walta Disneyja Bambi koji novi naraštaji uvijek iznova gledaju, očarani, često u društvu baka i djedova.
Sunčana Škrinjarić

Ako je zahtjev za "povratkom prirodi", kao i sam pojam prirode, zanimljivo i potrebno promišljati s motrišta filozofije odgoja, onda je Saltenovo djelo za to prava prilika. Prije svega, rekli bismo da je osnova pravog čovjeka i zdravog društva – priroda. Pritom ne mislimo na povratak nekoj primitivnoj i nekulturnoj animalnosti, nego na napuštanje izvještačenosti, prenemaganja, neiskrenosti, lažljivosti (vidljivo u današnjem društvu) u korist jednostavnosti, iskrenosti i neposrednosti.
Upravo se kod Saltena može izvrsno i slikovito prikazati koliko su riječi "priroda", "prirodno", "prirodnost" i sl. važne za razvoj djeteta i društva uopće, i koliko je njegov "jedan život u šumi" to čemu svi težimo, ali nikako da to dostignemo. Koliko su jednostavne stvari zapravo teške. Upravo time ćemo se baviti režirajući, i kroz igru stvarajući, predstavu. Vratiti se prirodi ne znači nazadovati nego posvetiti se životu, učenju i djelovanju.

Miroslav Čabraja i Mladen Vujčić

Lada Martinac Kralj: TAJNA KRPEN KRALJA

po motivima narodnih priča iz zbirke Zlatni prag
u suradnji s Gradskim kazalištem Joza Ivakić, Vinkovci

redatelj: Lawrence Kiiru
premijera: ožujak 2011.

Tajna Krpen kralja nastala je na motivima narodnih pripovjedaka koje je sakupljao i obrađivao Balint Vujkov, a došle su nam njegovim etnografskim i umjetničkim posredovanjem od Hrvata iz Mađarske, te iz onih davnih vremena u kojima je pripovijedanje imalo bezbroj uloga: od čuvanja jezika do čuvanja običaja, vjerovanja i kulture općenito.
Kao autora me Balintova riznica potakla na pisanje teksta koji s jedna strane zadržava osnovna obilježja narodne priče kao vrste (proročanske riječi, putovanje sa savladavanjem prepreka), a s druge senzibilitetu današnje djece nudi čvrst fabulativni konstrukt  (djeca su na njega naučena upijanjem filmskog medija) koji je natopljen etničkim karakteristikama slavonskog kraja.
Tajna Krpen kralja igra se i sa samom prirodom kazališta i pripovijedanja. Dva naratora – muški i ženski – pričaju priču o Krpen kralju, ali su i njezini sudionici. Tako oni, koji ustvari znaju sve, na trenutke izgube identitet i postanu lica koja sudjeluju u kazališnom činu, a lica koja su dio kazališnog čina „bore“ se za svoju priču komentirajući pripovjedače kao nužno zlo. U ovom nadmetanju komika i igra nalaze svoje izvore, a uvjetnosti se zbrajaju ne opterećujući buduću predstavu kompliciranim prostornim rješenjima nego nude mašti svu moguću nadogradnju.
Krpen kralj nudi i mogućnost igre s lutkom i glumcem, pa i s trećom vrstom odnosa koji bismo mogli nazvati postupkom demarionetizacije. Naposljetku, ne mislim da Tajna Krpen kralja na nivou teksta ima  strogo dobno ograničenje za dječju publiku. Uostalom zar nije tako i sa pričama? Volimo ih slušati svi, posebno kad su dobro ispričane!

Lada Martinac Kralj

ZAŠTIĆENI SADRŽAJ

Zanima vas cijeli tekst?

Teatar.hr financira se isključivo sredstvima svojih čitatelja. Stoga ostatak ovog teksta možete pročitati samo uz pretplatu ili SMS plaćanje. Pretplatiti se možete već za 1 kn dnevno.

Odgovori

Share on facebook
Share on twitter
POVEZANE VIJESTI