Sezona 2014/2015: Dječje kazalište Branka Mihaljevića

Sječje kazališta Branka Mihaljevića u novu sezonu kjreće s novim ravnateljem, tri premijere i GMO scenom.

  

Prenosimo najavu sezone kako je istu objavilo Dječje kazalište Branka Mihaljevića.

***

Riječ ravnatelja

Dragi moji ljubitelji kazališta, vi, koji bez obzira na dob, redovito dolazite u Dječje kazalište Branka Mihaljevića u Osijeku, ili vi, koji samo izdaleka pratite aktivnosti našeg Kazališta, ili vi, koji sudjelujete u stvaranju kazališne umjetnosti, ili vi, koji samo poznajete ili ste tek čuli za nekog tko dolazi, prati ili sudjeluje... dragi moji svi!
Jednom, ne tako davno (ma, što je tridesetak godina u životcu jednog djeteta), bio sam daleko od Osijeka u meni potpuno nepoznatom gradu. Dok sam šetao pokraj rijeke koja krozanj protječe osjetio sam kako mi je taj grad blizak, kako me nešto podsjeća na moj rodni Osijek. Gledajući oko sebe pokušao sam dokučiti u čemu je sličnost. Međutim, niti rijeka, niti mostovi, niti zgrade, niti ljudi, niti bilo što do čega je moj pogled otišao, nije mi dalo objašnjenje. Misleći da mi se samo pričinilo duboko sam uzdahnuo i krenuo dalje. Taj duboki uzdah donio mi je u nosnice miris lipe, miris koji me (gdje god se nađem kao putnik namjernik ili slučajnik) prati od najranijeg djetinjstva u mome gradu. Na taj sam način spoznao da su lipe nezaobilazni dio identiteta grada Osijeka.
Jednom drugi put, ne tako...... da skratim priču: Dječje kazalište Branka Mihaljevića u Osijeku nezaobilazni je dio kulturnog identiteta grada Osijeka. Svako, baš svako dijete koje je dio djetinjstva provelo u Osijeku (bilo kao vrtićanac, školarac ili kućna maza) bilo je u ovom Kazalištu. I zadržat će ga u sjećanju kamo ga god životni put odveo. Oni koji su imali sreće dolazili su u ovo Kazalište čak tamo do svoje desete godine. Nakon toga samo sjećanje.
Kako bismo što dulje ostali prisutni u životcima naših gledatelja, kako bismo upotpunili ponudu kulturnih događanja za “nevišetakomalu” djecu, krajem protekle sezone premijerno smo izveli (u suradnji s HNK iz Varaždina) predstavu “Romeo i Giulietta” u režiji Dubravka Torjanca. Marionetama odglumljena poznata priča o tragičnoj ljubavi, o neslozi i mržnji, o prijateljstvu i želji da se drugome pomogne, u sebi sadrži i prikaz nespremnosti roditelja na probleme koje im njihova djeca i nehtijući stvaraju odrastanjem. Ovu predstavu kao i druge koje će biti namjenjene ovoj starijoj publici prikazivat ćemo na GMO* sceni našeg kazališta.
I tako, i ove sezone imat ćemo na repertoaru nešto novo i nešto staro, nešto za male nešto za velike, nešto za smijeh nešto za suze, nešto igrano i nešto lutkarsko, nešto dobro i nešto još bolje, nešto toplo i nešto još toplije...Vaše je samo da dođete. Mi ćemo vas s veseljem dočekati.
Ravnatelj: Ivica Lučić
* skraćenica za privremeni naziv scene pri kazalištu na kojoj će se prikazivati domaće i gostujuće predstave za 10+ (GMO= Gledalište Mladih Osijek ili Gledatelji Malo Odrasli ili Godi Mi Ovo ili Genijalci Mog Osijeka ili Gomas Matšup Omat (čitaj odostraga) ili..

 

WILLIAM SHAKESPEARE: ROMEO I GIULIETTA
— lutkarska predstava za djecu i odrasle —

Režija Dubravko Torjanac
Autor glazbe Davor Bobić
Scenografija i kreacija lutaka Ivan Dulić
Asistentica redatelja Areta Ćurković

Premijera: 30. lipnja na Osječkome ljetu kulture 2014.
Premijera u Varaždinu 13. rujna 2014.
Predstava realizirana u koprodukciji s Hrvatskim narodnim kazalištem u Varaždinu, a u povodu 20 godina Dječje i lutkarske scene HNK Varaždin
Riječ redatelja
Iz razgovora između Giuliette, njezine majke i dadilje s početka komada, u kojem majka Guliettu obavještava o mogućoj skoroj udaji, doznajemo da će Giulietta uskoro navršiti četrnaest godina. Majka Giuliettu gotovo kori što o tome već nije razmišljala, jer „od tebe mlađe, tu u Veroni, ugledne su gospođe i majke postale“, a „i ja sam tebe“, kaže, „u toj dobi rodila“. Uistinu, četrnaestogodišnja Giulietta o tome još nije razmišljala, još je dijete, tek ulazi u godine u kojima se ozbiljnije odrasta, jednako kao i Romeo, jednako kao i njegovi prijatelji Benvolio i Mercuzio, koji Romea, na njegovu tobožnju zaljubljenost u neku Rozalinu, mogu tek dobrodušno zadirkivati. No odrastanje, okolina u kojoj je život podređen besmislenom sukobu između dviju obitelji, roditelji, potpuno nesnalažljivi kada pravi problemi zaokupe njihovu djecu, nadiru hitro i preplavljuju naše junake neslućenom žestinom. Prva ljubav, snažna, strastvena, neobjašnjiva, beskompromisna, zahvaća Romea i Giuliettu. Strasti općenito, one prve, eruptivne, još nesvikle na kompromise, prožet će i ostale. Romeo, Benvolio i Mercuzio, koji se u prethodnoj sceni još igraju loptom, u idućoj će već ili ubiti ili biti ubijeni. U tim prvim, fundamentalnim i teško kontroliranim životnim zahvaćenostima, tanke su i nerazlučive granice između Erosa i Thanatosa.
Tako su naši junaci poput lutaka na koncima razapeti između vlastitih čežnji i žudnji, diktata okoline, roditeljskih kompromisa: odjednom probuđeni u punome životu, dolaze takoreći do kraja, do konca svojih konaca. Marioneta, lutka s kojom igramo ovu pripovijest, može na pozornici učiniti najviše kad je vezana, savršeno vezana s jednim, s nekoliko, s bezbroj konaca. Marionetin konac jamac je marionetine slobode, ali i njezina granica, njezin konačni kraj. Marioneta preko svojih konaca ne može, bez svojih konaca marioneta je beživotni komad drveta. Jesu li u svojoj strasti, u slobodi koja im je dana pravim emocijama, i Romeo i Giulietta došli do kraja, do konca svojih konaca? Mogu li tu granicu prekoračiti, potrgati svoje konce koji ih ujedno i oslobađaju i vežu, mogu li takvi kakvi jesu postojati onkraj zadanosti okoline, roditeljske nespremnosti, mogu li preživjeti u onoj beskompromisnosti koju iziskuje i zadaje njihova ljubav? Dosluh između osobnih pripovijesti Romea i Giuliette i kazališnog instrumenta kojim ga pokušavamo ispripovjediti, bila bi eto tema, bio bi motiv i razlog naše predstave.
Dubravko Torjanac

 

PETRONELA DUŠOVA: BETLEHEMSKA ZVIJEZDA

Režija Petronela Dušova
Likovnost predstave Miroslav Duša
Lutke i kostimi Miroslav Duša

Premijera studeni 2013.

U svakoj dobroj priči, pa tako i predstavi dobro mora nadvladadi zlo. Ta borba između dobra i zla ne mora uvijek i nužno biti ružna, pa će tako u ovoj predstavi na simpatičan, zanimljiv i humorističan način biti prikazano kako to izgleda kod pastira koji se na kraju ipak poklone malom djetetu. Ova priča ide uporedo s poznatim biblijskim prikazom rođenja Isusova, a na kraju se s njom i spaja.

JONATHAN SWIFT / MAJA SVIBEN: GULIVEROVA PUTOVANJA

Autor teksta Jonathan Swift / Maja Sviben
Režija Ivan Kristijan Majić
Glazba Ivica Murat
Scenograf i kostimograf Ria Trdin
Scenski pokret Maja Huber
Premijera veljača 2015.

Riječ redatelja
Guliverova putovanja! Ima li što ljepše i inspirativnije od Guliverovih putovanja. Priča koju sva djeca poznaju i vole, jednako je inspirativan sadržaj za svakog kazališnog umjetnika. Svijet je to koji i djeci i kazalištu ostvalja nevjerojatan prostor za raspirivanje mašte. Tu se mijenjaju likovi prostori, čak i dimenzije, svaki je element ove priče iz časa u čas nov, dinamičan, začuđujuć i zabavan! A kako li se pravo dječje kazalište uopće može bolje opisati nego kao nešto novo, dinamično, začuđujuće i zabavno! Upravo to u ovoj predstavi postaje izazov, iskoristiti sve silne opcije koje nudi ovaj predložak.
Ivan Kristijan Majić

Sadržaj
Guliverova putovanja jedan su od omiljenih dječjih pustolovnih romana. Pomorac Gulliver suočava se s nesvakidašnjom i neobičnom situacijom. Gulliver, doživivši brodolom na otvorenom moru, pliva da spasi vlastiti život. Nakon mnogo sati iscrpnog plivanja, isplivao je na obalu zemlje Lilliput.
Tamo ga zarobljuju njezini stanovnici, maleni ljudi veliki poput veličine ljudskog palca, misleći da im je neprijatelj i vode u unutrašnjost otoka Mildenda, te ga ubrzo zatim tamo i zatvore. Lilliputanski car tamo ga posjećuje te Guliver i njega, i njegove plemiće i plemkinje zabavlja svojoj otvorenošću i humorom. Očaran njegovom osobnošću, car ga uz neke uvjete, ipak pušta na slobodu.
Liliputanci mu zatim ispričaju o svojim neslaganjima i ratovanjima s Blefuščanima, stanovnicima susjednog otoka. Gulliver im zbog toga nudi svoju službu u njihovim ratovima protiv Blefuščana, te svojom vještinom i snagom zarobljuje sve njihove brodove. Iako im je pomogao, mora bježati zbog silnih optužbi Lilliputanaca. Srećom, ubrzo naiđe na malenu barku kojom se sigurno vrati kući.

Sviđa vam se ovaj tekst?
Pomognite nam da ih objavimo još i ostanemo neovisni o oglašivačima i politici:
pretplatite se na Teatar.hr ili platite članak SMS porukom.