Naslovnica > BESPLATNI SADRŽAJ > Danas zasjeda saborski Odbor za kulturu. Imamo par pitanja na koja bi trebao odgovoriti.

Danas zasjeda saborski Odbor za kulturu. Imamo par pitanja na koja bi trebao odgovoriti.

Saborski Odbor za obrazovanje, znanost i kulturu zasjeda danas u 15 sati, a među inim na dnevnom redu ima i situaciju u zagrebačkom HNK. Evo pitanja na koja bi bilo nužno da Odbor ustanovi valjane odgovore.
Share on facebook
Share on twitter

- Zašto su predsjednik Kazališnog vijeća i Uprava HNK tajili tko je u kazalištu zaražen koronavirusom, te tako ugrozili brojne druge zaposlenike?

Službeno, prvozaraženi u glavnoj zgradi HNK u Zagrebu bio je predsjednik Kazališnog vijeća, Duško Ljuština, koji je dan nakon što je presjedao sjednicom rečenog vijeća, dakle 27. listopada, dobio pozitivan nalaz na korona virus. O tom nalazu nije izvijestio barem tri člana Kazališnog vijeća, odnosno predstavnike zaposlenika i umjetnika, premda je u nastupu na N1 tvrdio posve suprotno. Doduše, istom je prigodom ustvrdio da je odmah po nalazu ‘sjeo na vlak’ i otišao u Liku da bi to dan kasnije demantirao u Jutarnjem listu.

Istog dana kad je Ljuštini utvrđena zaraza, u kazalištu je bio i jedan koronom zaraženi statist, što je Uprava kuće, kao i nekoliko idućih slučajeva, odlučila zatajiti zaposlenicima, sve dok neki od njih nisu samoinicijativno obavijestili kolege. Detaljni redoslijed događanja pronaći ćete ovdje.

 

- Tko će odgovarati za kazneno djelo poticanja na lažiranje odnosno antedatiranje bolovanja?

Kako smo ekskluzivno otkrili ovdje, od zaposlenika HNK u Zagrebu traženo je da lažiraju odnosno antedatiraju bolovanja. Autentičnost dokumenta potvrdili su ne samo njegovi potpisnici nego i sama intendantica, koja je i dala nalog da se takvo što traži od zaposlenika. Lažiranje službene dokumentacije i poticanje na to su kaznena djela za koja do dana današnjeg nitko nije odgovarao. Dapače, resorna ministrica uporno nas tjednima uvjerava da je u zagrebačkom HNK sve u najboljem redu, iz čega slijedi da je lažiranje službene dokumentacije odnosno poticanje na isto posve prihvatljiva praksa.

 

- Nadzire li uopće Ministarstvo kulture rad HNK u Zagrebu (što je po Zakonu o kazalištima dužno)?

10. prosinca prošle godine ministrica kulture i medija izjavila je za N1: "Pristupili smo ovome ozbiljno i zatražili sva očitovanja od HNK. Ono što smo dobili uputit ću kazališnom vijeću. Prema mišljenju nas u Ministarstvu kulture i onih koji su do sada bili u nadzoru, HNK se držao svih mjera. O tome postoje brojni podaci i to od ožujka. Ne mogu ništa drugo napraviti nego apelirati, kao što sam radila i u prvom razgovoru s predstavnicima sindikata, da se u javnost ne izlazi s poluinformacijama."

Kazališno vijeće nikad nije dobilo očitovanje koje spominje ministrica. Upravo suprotno, na sjednici Kazališnog vijeća održanoj 14.12. pročitano je njezino pismo u kojem ona traži od članova vijeća da se očituju - njoj.

Da je Ministarstvo kulture provelo ikakav upravni nadzor nad HNK u Zagrebu ustanovilo bi da se Uprava tog kazališta punih godinu dana oglušivala o tzv. Zakon o zviždačima, zbog čega je ‘zaradila’ i prijavu Državnom inspektoratu, a slijedom kojeg su propisane kumulativne prekršajne kazne od 170.000 kn za odgovornu osobu do 270.000 kn za poslodavca.

Da zakon nije ignoriran, zaposlenici HNK u Zagrebu imali bi kome prijaviti nepravilnosti i pitanje je bi li do kaznene prijave protiv intendantice ikad došlo.

 

- Kad su i kakve inspekcije bile u HNK Zagreb, te što su zapravo zaključile?

Ministrica kulture i medija ovog je tjedna u Hrvatskom saboru tvrdila kako su u zagrebačkom HNK bile tri inspekcije i da niti jedna nije ustanovila nepravilnosti.

Koje su to tri inspekcije i gdje su njihovi nalazi, ne samo da ne zna javnost nego ne zna ni nadležni saborski Odbor. Naime, u materijalima poslanim Odboru nalazi se samo jedan inspekcijski nalaz, datiran 2.12., dakle čak 16 dana nakon podizanja kaznene prijave protiv intendantice.

Koja su to još dva druga inspekcijska nalaza - možemo samo nagađati. Jedan je valjda onaj Ministarstva kulture za koji smo već ustvrdili da je, ako ga je ikad bilo, propustio najvažniju činjenicu ‘na terenu’, a drugi je valjda onaj Stožera civilne zaštite o kojem smo višekratno pisali, jer nitko ne zna kad se zapravo dogodio, a i zapisniku nitko ne može ući u trag.

 

- Civilna ili politička zaštita?

Naime: na novinarski upit kad i kako je Stožer civilne zaštite izvršio nadzor nad provođenjem epidemioloških mjera u HNK odgovoreno je:

"Inspektori Službe za inspekcijske poslove Područnog ureda civilne zaštite Zagreb temeljem zaprimljenih obavijesti o mogućem kršenju epidemioloških mjera u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu obavili su inspekcijski nadzor 21. listopada 2020. godine unutar objekta HNK prilikom održavanja premijere opere Carmen. Također, 25. studenog i 2. prosinca obavljeni su inspekcijski nadzori u zgradi KOLA i središnjoj zgradi HNK prilikom održavanja proba. Tijekom inspekcijskih nadzora nije utvrđeno kršenje epidemioloških mjera."

Problem je što se premijera predstave Carmen nije zbila 21. već 23. listopada, a snimala ju je u cijelosti Hrvatska televizija. Snimka cijele predstave objavljena je na  HRTi. pa je čak i potpunim epidemiološkim analfabetima jasno da se tamo, barem na sceni, nikakvih mjera nitko nije držao.

 

- Zašto ministrica kulture i medija od prvog dana izbijanja cijele afere nekritički brani upravu HNK u Zagrebu?

Ministrica je, među inim, govoreći ovog tjedna u Hrvatskom saboru, svoje ponašanje pokušala objasniti izvrsnim poslovnim rezultatima HNK u Zagrebu. Iz toga valjda slijedi da je nepoštivanje zakona ok, dokle god je blagajna puna?

No, istom prigodom ustvrdila je i kako je HNK u Zagrebu u prošloj godini imalo preko 400 programa. To jednostavno ne može biti istina. Naime, kazalište je zbog epidemioloških razloga bilo zatvoreno 75 dana, potom je zbog godišnjih odmora bilo zatvoreno 57 dana, a onda nakon eskalacije cijele afere još 14 dana na koncu godine. Ukupno - 146 dana.

Istina, u tome je razdoblju (prema web stranici kazališta) održano 9 koncerata na otvorenom i nekoliko festivalskih izvedbi, no sve i da je takvih nastupa izvan matične kuće bilo 20, te da je baš svih preostalih 240 dana u godini kazalište izvodilo predstave odnosno druge programe, brojka od 400 izvedbi bila bi potpuno nedostižna. Naime, da biste u 240 dana imali 400 izvedbi, trebali biste svakodnevno imati više od jedne, točnije njih 1.6.

A ako ministrici ne možemo vjerovati oko tako lako provjerljivih podataka, možemo li oko samog merituma cijelog ovog skandala?

Odgovori

Share on facebook
Share on twitter
POVEZANE VIJESTI