Naslovnica > GLAVNE VIJESTI > Zakon o autorskom i srodnim pravima: kazališni redatelji nisu autori vlastitih predstava

Zakon o autorskom i srodnim pravima: kazališni redatelji nisu autori vlastitih predstava

Filmskim snimateljima novi prijedlog zakona pokušava oduzeti autorstvo u AV djelima. No, kazališni redatelji ni dosad nisu bili prepoznati kao autori vlastitih predstava, niti će to novim zakonom postati.
Share on facebook
Share on twitter

Zakon o autorskom i srodnim pravima jedan je od ključnih propisa u sektoru kulture, a javno savjetovanje o njegovoj novoj verziji pokrenuto je nakon samo dva sastanka radne skupine, usred korona krize i traje još samo do 17. svibnja.

Riječ je o iznimno opsežnom zakonu koji će u eri digitalne ekonomije odrediti brojne odnose moći, ali i regulirati pravo autora na naknadu za njihova djela. No, iako je očito riječ o zakonu koji će dugoročno određivati egzistenciju autora, u javnu raspravu o njemu zasad su se uključile tek rijetke strukovne udruge u hrvatskoj kulturi: Društvo hrvatskih fimskih djelatnika (DHFD), Društvo hrvatskih filmskih redatelja (DHFR),  Hrvatska udruga filmskih snimatelja (HFS), Udruženje hrvatskih arhitekata (UHA), Hrvatsko društvo krajobraznih arhitekata te HUZIP.

Od predstavnika vizualnih umjetnosti glasa čuti nije, kao ni od novinara, a kamo li od kazalištaraca.

Potonji bi, međutim, za zakon trebali biti posebno zainteresirani, jer i glumci i redatelji gube pravo na kolektivno ostvarivanje prava pri (re)emitiranju, o čemu smo detaljno pisali ovdje. No, redatelji pri tome imaju još jedan - dodatan - problem.

Zakonodavac kazalište definira kao područje na kojem nastaju dramska i dramsko-glazbena djela, a ne scenska i scensko-glazbena (članak 7.),  te ne prepoznaje činjenicu da je kazalište evoluiralo, da mu dramski tekst već desetljećima nije nužno polazište. Iz tog atavizma proizlazi i regulativa po kojoj su jedini autori u kazalištu autor teksta i skladatelj.

Svi ostali su - izvođači.

 

Ovo, međutim, nije novo rješenje, već je dio domaće zakonodavne prakse već dugo, o čemu smo pisali još 2008. povodom spora Predraga Raosa i Zlatka Svibena, a potom i onog između Damira Zlatara Freya i HNK Rijeka, dvije godine kasnije.

No, novi prijedlog zakona postojeće stanje dodatno pogoršava, uskraćujući redateljima mogućnost prihoda od digitalne distribucije njihovih radova, a koja - kako svjedočimo ovih dana - postaje iznimno važna.

Primjerice, redatelji predstava čije snimke se već mjesecima prikazuju po raznim portalima i mrežama, neće za njih imati pravo na naknadu, ali zato hoće oni koji su izvedbu predstave snimili.

No, umjesto da na te nelogičnosti ukažu udruge koje okupljaju najveći broj kazališnih redatelja, HDDU i HZSU, jedini tko se u dosad pristiglim primjedbama sjetio kazalištaraca, bio je filmaš, Hrvoje Turković.

Obrazlažući zašto je odluka o uskrati snimateljima prava na autorstvo (a koju je isprva branio UO DHFR, da bi potom nakon Turkovićevog komentara i pritiska Hrvatske udruge filmskih snimatelja primjedbe povukao), Turković je predložio da zakonodavac konačno prihvati realnost u kojoj postoje kolektivna autorska djela kao i ona u kojima je autor samo jedan pojedinac. Time bi koautorima filmskog djela (p)ostali i glavni snimatelj i montažer i animator/glavni crtač u animiranom filmu.

Po njegovom prijedlogu, Članak 12. zakona bi se mijenjao i glasio:

(1) Autor djela je ona fizička osoba, odnosno one fizičke osobe koje su stvaralački sudjelovale u njegovom ostvarenju.

Kako Turković objašnjava:

"Ova odredba "autora" ne uzima u obzir činjenicu da na mnogim područjima postoje "skupni autori" autorskog djela. Zato je važno je već u osnovnoj odredbi autora djela predvidjeti mogućnost višestrukog autorstva ne samo u slučajevima "sastavljenog djela" (npr. pjesme u kojoj se komponira prema književno-pjesničkom djelu), nego i autorskih uloga u slučaju "skupnog djela" (npr. audiovizualnog djela i glazbeno-scenskog djela) koje nastaje organiziranim kolektivnim stvaralačkim radom više autorskih suradnika (tzv. Gesamtkunstwerk)...

...rad na nekim područjima - na filmu, operi, opereti, kazališnoj predstavi, koncertu i dr. podrazumijeva organizirano stvaralaštvo više stvaralačkih sudionika od kojih svaki daje individualni stvaralački doprinos cjelini djela. O takvim autorskim djelima govori se kao o 'kolektivnom djelu' odn. 'Gesamtkunstwerku'. Zato je važno uz postojeću distinkciju AUTORA SASTAVNOG DJELA uvesti i distinkciju AUTORA SKUPNIH DJELA. Potom, pod uvjetima skupnog autorstva, autorske nadležnosti se tipski razlučuju, i to ne samo na KOAUTORE i AUTORE PRINOSA, nego uz njih se tipično razlučuje i GLAVNI AUTOR. Ovo razlučivanje važi za sva skupna autorstva, ne samo za audiovizualna djela, pa i odredbu SKUPNOG AUTORSTVA i pojedine odredbe GLAVNOG AUTORA, KOAUTORA i AUTORA DOPRINOSA treba definirati općenito, a potom u posebnim člancima specificirati za svako područje tko sve - po stvaralačkim ulogama u izradi autorskog djela - spada u koju kategoriju autora."

I producent Dario Vince ističe u svojim primjedbama anakronost novih zakonskih rješenja:

"Ali prijedlog zakona i dosadašnja diskusija nisu predvidjeli mogućnost zaštite i razdiobe autorskih prava njihovim stvarnim autorima. Prije pedeset godina nisu priznati kao umjetnost? Možda, ali to ne znači da nemaju autore, niti da ovo drugo doista uvijek jest umjetnost. To je priličan nedostatak za zakon iz 2020. godine."

No, svim ovim prilozima usprkos, glavnina javnog savjetovanja Zakonu u autorskom i srodnim pravima, svela se na borbu za tek neke partikularne interese, a samo je HDFD dalo primjedbe na veći broj zakonskih članaka, uočavajući - među inim - i brojne odredbe koje izvođače kao takve dovode u iznimno nepovoljan položaj pred autorima, ali i poslodavcima, odnosno producentima.

Stoga je umjesto opće ocjene novog zakonskog prijedloga na koncu je možda najbolje citirati Sandru Boticu Brešan, čiji je prilog raspravi primjenjiv i na sve druge sektore koje ovaj zakon regulira::

"Predlagači Zakona ubacuju, izbacuju i premeću stvaralačke struke AV djela između članaka koautorstva i autora doprinosa bez nekog reda, smisla i logike a primjer snimatelja najbolje pokazuje da nitko u svom osvojenom položaju nije siguran!"

Do konca savjetovanja ipak je ostalo još par dana, pa je moguće da će se rasprava proširiti, a vlastiti joj obol možete dati i sami, ovdje, do 17. svibnja.

ZAŠTIĆENI SADRŽAJ

Zanima vas cijeli tekst?

Teatar.hr financira se isključivo sredstvima svojih čitatelja. Stoga ostatak ovog teksta možete pročitati samo uz pretplatu ili SMS plaćanje. Pretplatiti se možete već za 1 kn dnevno.

Odgovori

Share on facebook
Share on twitter
POVEZANE VIJESTI