BLOG: Što krizne mjere znače za nezavisnu scenu?

Krizne mjere Vlade RH za kulturni sektor ostavljale su puno bolji dojam ‘na papiru’ nego nakon što ih je osobno obrazložila resorna ministrica.

  

Uz sve ine strahote koje nosi ova pandemija, već se danima pojavljuje i tendencija suspenzije normi demokratskog društva. Od premijera koji je tražio preuzimanje ovlasti Sabora, preko tajnog sastanka s dijelom medija, do izjave resorne nam ministrice o tome kako nam ne trebaju nikakvi apeli i kako vlast treba pustiti da u miru radi što želi.

Na jučerašnjem sastanku inicijative više sam puta upozorila da su krizne mjere objavljene bez kriterija, rokova i volumena pomoći sektoru.

Da će upravo to biti kamen smutnje potvrdila je sinoć i sama resorna ministrica u Vijestima iz kulture. Naime, osim što je priznala da su kontaktirali samo neke strukovne udruge (a ni te im se sve nisu, prema njezinim riječima, javile), ustvrdila je i da nema namjeru pomoći cijelom sektoru linearno nego samo onima koji mogu dokazati direktnu štetu.

Štetu je u najvećem broju slučajeva u našem sektoru nemoguće dokazati, osim kad su u pitanju manifestacije i/ili institucionalna kultura koja si može dozvoliti planiranje programa nekoliko mjeseci unaprijed.

Znate i sami (naročito glazbenici), da većina ugovora za programe koji su pogođeni nije ni potpisana jer se to obično radi u zadnji čas, nerijetko i nakon što su programi održani, a u cijelom nizu disciplina koje su potpuno prepuštene tržištu - čak ni tad.

Nadalje, dokazivanje štete birokratski je postupak koji će trajati mjesecima i ovisiti o političkoj volji odnosno procjeni nekoga u ministarstvu tko s 'proizvodnjom' nema nikakve veze, te konačno - svodi vrijednost kulture na njezinu tržišnu vrijednost što sam više puta isticala i kao jedan od temeljnih problema 'zakona o umjetnicima'.

Takav pristup ovoj krizi otvara svu silu novih koruptivnih prilika: od antidatiranih ugovora koji će nicati preko noći, do tko zna kojih drugih makinacija, ipak smo mi kreativni.

Ministrica je ponovila i tvrdnju da ne postoji registar samostalnih umjetnika, što je - kako sam već više puta ponovila - neistina.

S druge pak strane, jasno mi je da postoji dio scene kojoj će takav pristup posve odgovarati, pa je ovo trenutak u kojem ćemo vjerojatno prestati biti jedinstveni, ako smo to dosad uopće bili.

Meni osobno je sve od navedenog neprihvatljivo, ali s obzirom da ja za razliku od većine vas ne apliciram za javna sredstva i ne ovisim o njima, jasno mi je da u diskusiju ne ulazimo s istih pozicija.

Molim vas sve da dobro razmislite o svom stavu cijeloj situaciji, kao i o ukupnoj ozbiljnosti situacije i posljedica krize po cijelo društvo.

Ja ću, kao i dosad, nastaviti javno zastupati solidarnost prema cijelom sektoru i svim njegovim radnicima, bili oni umjetnici ili tehničko i administrativno osoblje, no nije realno očekivati da svi mislimo isto.

Sviđa vam se ovaj tekst?
Pomognite nam da ih objavimo još i ostanemo neovisni o oglašivačima i politici:
pretplatite se na Teatar.hr ili platite članak SMS porukom.