Naslovnica > SAMOSTALNI UMJETNICI > Zakon o umjetnicima: svi zasad poznati problemi

Zakon o umjetnicima: svi zasad poznati problemi

Detaljno smo analizirali posljednji javnosti dostupni tekst nacrta prijedloga Zakona o obavljanju umjetničke djelatnosti i poticanju umjetničkog stvaralaštva. [LONGREAD] + [DOKUMENT]
Share on facebook
Share on twitter

Riješimo prvo misterij: samostalni umjetnici su samozaposleni umjetnici kojima je profesionalno umjetničko djelovanje glavno zanimanje. Koliko ih točno ima Država navodno ne zna, jer nije u stanju od Porezne uprave dobiti taj lako provjerljiv podatak.

Jedina stvarna beneficija koju svi oni zajedno ostvaruju jest činjenica da im je 25% prihoda - neoporezivo. No, zauzvrat imaju pravo na plaćeno bolovanje tek nakon 40 dana bolesti i ne smatraju se kreditno sposobnima bez obzira na visinu prihoda.

Posebnu skupinu među njima čini cca 1300 samozaposlenih umjetnika kojima država ciklički, na preporuku struke, a zbog njihova zamjetnog doprinosa hrvatskoj kulturi, subvencionira mirovinsko i zdravstveno osiguranje, zahvaljujući čemu će imati mirovinu od 1500 do 2000 kn.

Sve njih regulira Zakon o pravima samostalnih umjetnika i poticanju kulturnog i umjetničkog stvaralaštva donesen još 1996. godine. Pokušaja da ga se promijeni je bilo, a najslavnije je propao onaj iz 2011. godine koji su gurali tadašnji ministar Jasen Mesić i državna tajnica Nina Obuljen.

Njime se predviđalo:

- uvođenje upisnika umjetnika kao registra državno dozvoljenih umjetnika;
- imovinski cenzus po kojem glavni kriterij postaje tržišna, a ne umjetnička vrijednost djela;
- dodjeljivanje poreznih olakšica i mogućih državnih potpora nedefiniranim ‘stručnjacima u kuturi’;
- zakonodavno otežavanje samoorganiziranja umjetnika;
- de facto potpuna politička kontrola

i konačno: formacija još jednog paratijela za uhljebljivanje podobnih…

Osam godina kasnije, gotovo identične iako u nekim stavkama i opasnije namjere, ima i aktualni prijedlog Zakona o obavljanju umjetničke djelatnosti.

Sporno je s njim sve - od ridikuloznog načina formiranja i funkcioniranja Radne skupine, do tvrdnji Ministarstva kako su sve primjedbe struke uvažene. Doduše, podjednako ridikulozna jest i šutnja strukovnih udruga, pogotovo onih za koje je sasvim sigurno da se radnim tekstom nacrta Zakona nikako ne slažu. Proces neodoljivo podsjeća na onaj donošenja Zakona o elektroničkim medijima zbog kojeg je HND i izašlo iz Radne skupine za njegovu izradu. No, u slučaju ‘zakona o umjetnicima’ oglasila se dosad tek Hrvatska zajednica samostalnih umjetnika, a i ona mlako i neinformativno, najviše zdvajajući nad činjenicom da nju samu novi Zakon planira razvlastiti.

Moguće je da udruge šute u dobroj vjeri nadajući se da će iza zatvorenih vrata Radne skupine ipak uspjeti ispregovarati bolji tekst konačnog Zakona. Možda su im se svidjele ‘igre moći’ u kojima Hrvatska zajednica samostalnih umjetnika biva razvlaštena, a postojeće strukovne udruge petrificiraju svoj status. Možda su se ‘ulovili na udicu’ minimalnog cenzusa, pa zaboravili da u tekstu nacrta postoje i dugoročno puno opasnije odredbe. No danas, pune dvije godine od imenovanja Radne skupine, i nekoliko verzija radnog teksta nacrta Zakona, jasno je da Ministarstvo kulture nema nikakvu namjeru odustati od svog ključnog prioriteta, a to je potpuna državna i politička kontrola sektora kulture i umjetnosti.

 

Postupak donošenja

U listopadu 2017. ministrica kulture imenovala je Radnu skupinu za izradu Zakona o obavljanju umjetničke djelatnosti, a koji je, prema planu zakonodavnih aktivnosti, trebao biti zgotovljen u trećem kvartalu 2018. godine.

Već pri formiranju Radne skupine nije upućen poziv Hrvatskoj zajednici samostalnih umjetnika da delegira svog predstavnika, čime je samo podcrtana jedna od ključnih namjera zakonodavca - razvlašćivanje HZSU i prenošenje svih administrativnih poslova vezanih za samostalne umjetnike u samo Ministarstvo.

Formalno je pak Ministarstvo imalo izliku kako je predstavnik književnog sektora istovremeno i predsjednik HZSU.

Ovakav početak nije izazvao veće potrese jer se od listopada 2017. do ožujka 2019.  Radna skupina sastala tek dva puta i to u krnjem sastavu.

Na trećem je pak sastanku ministarstvo članovima Radne skupine predstavilo prijedlog nacrta i dalo im samo osam dana da na isti dostave primjedbe! HZSU je prijedlog odbila i objavila taj tekst na svojim mrežnim stranicama, što je izazvalo burne reakcije dijela stručne javnosti.

Ministarstvo je potom pristalo u Radnu skupinu uvrstiti predstavnika HZSU, ali ne i odustati od razvlašćivanja istog, kao ni od drugih iznimno spornih stavki nacrta. Dapače, posljednju verziju istog Ministarstvo kulture je proširenoj Radnoj skupini predstavilo u srpnju, no ne i dostavilo u pisanom obliku, pa u nastavku analiziramo verziju iz lipnja.

U međuvremenu se Radna skupina više nije sastajala, ali je zato Ministarstvo financija (!) ustvrdilo kako je Zakon u konačnoj fazi izrade. Ministrica kulture pak tvrdi kako je konačnoj fazi izrade tek nacrt (!), te da će prije no što isti bude poslan u javno savjetovanje biti održan još jedan sastanak Radne skupine. Dapače, ministrica tvrdi i kako su usvojene primjedbe s kojima se složila većina udruga, premda njihovi predstavnici tvrde upravo suprotno.

 

Pravilnici

Uobičajena je praksa da se dio materije svakog zakona uređuje pravilnicima koji se donose naknadno. Pravilnik za razliku od zakona donosi sam ministar. Logično bi stoga bilo da se pravilnicima reguliraju životne, dnevno oscilirajuće varijable, a da u zakon budu upisane one koje se mijenjaju rjeđe. U ovom konkretnom zakonu koncept je upravo suprotan. Sve ključne i ne baš oscilirajuće varijable uredit će se naknadno, pravilnicima.

 

Upisnik umjetnika

Naizgled tek dodatna birokratizacija domaće umjetnosti istovremeno je i potencijalno ozbiljan cenzorski alat. Naime, ubuduće ćete se prije no što postanete samozaposleni umjetnik morati upisati u Upisnik umjetnika. A: “O zahtjevu za upis u Upisnik samostalnih umjetnika odlučuje rješenjem ministar nadležan za poslove kulture.

Dakle, ubuduće će vam za samostalno obavljanje umjetničke djelatnosti, za samozapošljavanje, trebati dozvola Ministra kulture! I da ne bude sumnje - to se odnosi na sve, pa tako i one samostalne umjetnike koji sami plaćaju svoje mirovinsko i zdravstveno osiguranje.

Upisnik umjetnika zapravo je registar državno dozvoljenih umjetnika.

Što ćete, pak, za taj upis morati obaviti, odredit će se - naravno - naknadno. Pravilnikom.

Kako vas je, međutim, upisao u Upisnik, tako vas ministar može iz njega i ispisati:

U slučaju da na bilo koji način ministarstvo nadležno za poslove kulture i / ili Povjerenstvo saznaju za činjenice i okolnosti koje utječu na opstojnost priznatog prava na uplatu obveznih doprinosa iz sredstava državnog proračuna ili na opseg toga prava, mogu po službenoj dužnosti pokrenuti postupak radi utvrđivanja postoje li i dalje pretpostavke za priznavanje prava na uplatu obveznih doprinosa iz sredstava državnog proračuna, po kojem će ministar nadležan za poslove kulture donijeti odgovarajuće rješenje.

Dapače, osim što vam ministar kulture može po nejasnim kriterijima oduzeti status, može od vas tražiti i povrat sredstava koje je Država utrošila za vašu subvenciju, ali vam i zabraniti da se subvenciju ponovno zatražite idućih 5 godina!

Ako ministar nadležan za poslove kulture, postupajući po zahtjevu ili po službenoj dužnosti, na bilo koji način utvrdi da je u postupku stjecanja prava na uplatu obveznih doprinosa iz sredstava državnog proračuna samostalni umjetnik dostavio pogrešne ili lažne ili nepotpune ili manjkave podatke, dokumente i dokaze koji se traže prema ovom Zakonu ili Pravilniku iz članka 18. stavka 1. ovoga Zakona, a to je bitno utjecalo na donošenje odluke o priznavanju prava na uplatu doprinosa iz sredstava državnog proračuna, rješenjem će poništiti pravo na uplatu doprinosa iz sredstava državnog proračuna i zahtijevati od samostalnog umjetnika povrat svih do tada neosnovano uplaćenih sredstava sa zateznom kamatom. U takvom slučaju, samostalni umjetnik ne može ponovo podnijeti zahtjev za uplatu doprinosa dok ne prođe 5 godina od dana konačnosti rješenja kojim mu je poništeno pravo na uplatu doprinosa.

 

Stručnjaci u kulturi

Ministarstvo kulture uvodi u praksu pojam stručnjaka u kulturi, koji de facto ostvaruje ista prava kao i umjetnici, samo se eto malo drukčije zove. Izmišljanje te nove kategorije Ministarstvo pravda potrebom da se regulira status kustosa, kritičara i prevoditelja, premda oni trenutno imaju reguliran umjetnički status.

No, čak i kad bi ta svojevrsna degradacija kustosa, kritičara i prevoditelja bila općeprihvaćena (a sasvim sigurno nije), postavlja se pitanje zašto prijedlog Zakona ne navodi da je o njima riječ?

Pogađate, precizni uvjeti za ostvarivanje “stručnjaštva” bit će definirani naknadnim Pravilnikom, a u skladu s vrlo permisivnom definicijom iz Zakona koja stručnjaka u kulturi definira kao “fizičku osobu koja je usmjerena na stvaranje novih znanja o umjetnosti te umjetničkom stvaralaštvu i djelovanju i/ili na proizvodnju novih sadržaja o umjetničkom stvaralaštvu i djelovanju”.

Važno je dakle da ste dobro usmjereni. Inače ćete teško biti stručnjak.

Postoji li itko tko bi se začudio kad bi slijedom takve logike status stručnjaka u kulturi dobio i jedan Anto Đapić, trenutni potpredsjednik Kazališnog vijeća HNK Osijek, a koji se tamo našao zahvaljujući jednako preciznoj zakonskoj definiciji “uglednog djelatnika u kulturi”?

 

Reprezentativnost strukovnih udruga

Strukovne udruge, u smislu ovog zakona, imaju dvije važne funkcije:

- procjenjuju bavi li se netko doista umjetnošću u određenom području,
- delegiraju predstavnike koji će na nacionalnoj razini preporučuju kojim umjetnicima Država treba subvencionirati zdravstveno i mirovinsko osiguranje.

Prva funkcija u dnevnoj se praksi svodi na izdavanje potvrda kojima onda umjetnici ostvaruju 25% porezne olakšice.

Prijedlog zakona predviđa da će takve potvrde ubuduće moći izdavati samo udruge koje se nađu na popisu Ministarstva, a kvalifikacija za to bit će da imaju barem 50 članova i da djeluju barem 5 godina, uz moguće iznimke i dosta slobodnog prostora za diskrecijske odluke Ministarstva.

No, da bi udruge mogle birati predstavnike u tijela koja će odlučivati o subvencijama, morat će zadovoljiti daleko više kriterije: uz petogodišnje djelovanje morat će dokazati i da im članstvo čini većinu ili približnu većinu umjetnika iz područja djelovanja. Prednost će imati dugovječnije udruge, a u slučaju da ih je u istom području više, presudna će biti ocjena Ministarstva koja udruga “najbolje ostvaruje interese većine umjetnika”?

Temeljem kojih točno kriterija Ministarstvo namjerava vršiti procjenu što je to većina, a što polovica potencijalnih članova neke strukovne udruge, nacrt prijedloga zakona ne navodi.

I tu Ministarstvo ima osigurač, pa se ‘iznimno’ i ne mora držati svih navedenih pravila, već na popis uvrstiti i udrugu koja ima barem pola članstva one druge udruge iz istog područja.

Konačno, ako Ministarstvo u određenom području prizna reprezentativnost više udruga, one su dužne (!) međusobno se usuglasiti ili će u suprotnom ministarstvo odluku donijeti autonomno.

 

Minimalni & maksimalni cenzus + pravilo 50%

U trenutno važećem zakonu, ključni kriterij za odobravanje subvencija umjetnicima jest umjetnička vrijednost njihova rada. Nacrtom prijedloga novog zakona to se mijenja, pa ključna postaje tržišna vrijednost.

Naime, uz brojčane pokazatelje i zamjetan doprinos hrvatskoj kulturi umjetnici će, kako bi kandidirali za subvencije, morati dokazati i da su u proteklih pet godina svoju umjetnost uspijevali naplatiti barem 1125 kn mjesečno. Usporedbe radi, najveći uobičajeni honora za roman u Hrvatskoj iznosi 10.000 kn. Koliko, dakle, relevantnih romana možete napisati godišnje?

Umjetnik može steći pravo na uplatu doprinosa za obvezna osiguranja iz sredstava državnog proračuna ako je ostvario ukupni prihod od umjetničke djelatnosti za posljednjih pet godina za koje su obrađene godišnje porezne prijave, koji je veći od 18 minimalnih mjesečnih bruto plaća po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske u petogodišnjem razdoblju koje prethodi godini u kojoj umjetnik podnosi zahtjev za uplatu doprinosa.

Istovremeno, umjetnički prihod ne smije činiti manje od 50% ukupnog prihoda u tom petogodišnjem razdoblju, pa se valjda od umjetnika očekuje da mogu pet godina živjeti s bruto primanjima od 2250 kn mjesečno. Ako ste, međutim, u tom razdoblju bili zaposleni, a umjetnošću se bavili kao veseli hobist, e to je onda ok. Tržište nema nikakve veze s tim.

Bez obzira na stavke 1. do 4. ovoga članka, umjetnik ne može steći pravo na uplatu doprinosa za obvezna osiguranja iz sredstava državnog proračuna ako je u pet godina koje prethode godini u kojoj podnosi zahtjev za uplatu doprinosa ostvario ukupni prihod od umjetničke djelatnosti koji je manji od 50% svih njegovih ukupnih primitaka koje je u pet godina koje prethode godini u kojoj podnosi zahtjev za uplatu doprinosa ostvario po bilo kojoj drugoj osnovi, različitoj od obavljanja umjetničke djelatnosti. U prethodni postotak ne uračunavaju se primanja po osnovi radnog odnosa.

Ako su, pak, u pet godina mjesečno samo od umjetničke djelatnosti zarađivali prosječno 27.250 kn, umjetnici također ne mogu dobiti subvenciju, što je i razumno.

 

HZSU

Gotovo sve (vidi iduću natuknicu) poslove vezane za status samostalnih umjetnika nacrtom prijedloga zakona trebalo bi od HZSU preuzeti Ministarstvo kulture.

Što bi u praksi moglo značiti sljedeće: samostalni ste umjetnik kojem država plaća mirovinsko i zdravstveno osiguranje i željeli biste preko sebe osigurati i svoje malodobno dijete. Dolazite u Ministarstvo kulture i tražite savjet. Ako vam službenica pomogne da osigurate dijete preko sebe je li time oštetila proračun? Ako vam ne pomogne, je li oštetila vas? Kome se uopće možete obratiti u sustavu ‘Kadija te tuži, Kadija te sudi’.

Pri tome Ministarstvo tvrdi da HZSU ne može imati ovlast za rješavanje u upravnoj stvari, no činjenica je da je nije imalo ni dosad. Odluku o stjecanju ili gubitku statusa i sada donosi ministar.

Razvlašćivanje ionako polufunkcionalne HZSU dodatno je ukidanje zaštite umjetnika.

 

Revizija statusa i zaštitni period

Ministarstvo ipak nije voljno preuzeti baš sve poslove HZSU, pa zato ukida i institut revizije statusa samostalnih umjetnika. Umjesto toga, umjetnici će na koncu svakog petogodišnjeg razdoblja morati ponovno aplicirati za status.

Ako umjetnik kojem država subvencionira mirovinsko i zdravstveno osiguranje uspije steći dovoljno radnog staža ulazi u tzv. zaštitni period nakon kojeg mu se status, do mirovine, više ne dovodi u pitanje. Ta su razdoblja ostala gotovo neprojmijenjena, osim za baletne plesače kojima je granica s 18 godina smanjena na 15:

- baletno-plesno stvaralaštvo: plesač – nakon 15 godina
- glazbeno stvaralaštvo: operni pjevač i svirač puhačkog instrumenta – nakon 20 godina
- svi drugi samostalni umjetnici – nakon 25 godina.

No, ‘kvaka’ je u tome da se nacrtom prijedloga zakona u razdoblje za obračun zaštitnog perioda više ne računaju godine provedene izvan subvencioniranog statusa, već isključivo one provedene u njemu! Ukratko, onih pet godina tijekom kojih ste morali zadovoljiti kvalifikacije za status, bačene su u vjetar, a i druge prije njih osim ako za status niste aplicirali još na fakultetu.

 

Tko kroji kulturnu politiku, Ministarstvo kulture ili financija?

U nacrtu prijedloga Zakona stoji izrijekom “Sredstva za uplatu obveznih doprinosa mogu se podnositeljima zahtjeva dodjeljivati do visine osiguranih proračunskih sredstava.

Dakle, zapravo nije Ministarstvo kulture to koje, u sklopu kulturne politike, određuje koliko ćemo godišnje imati novih samostalnih umjetnika kojima dajemo subvencije.

Ne, to kao milostinju određuje Ministarstvo financija, ako mu ostane novca.

 

Hrvatsko umjetničko vijeće

Nacrt prijedloga zakona predviđa uvođenje ovog paratijela u koje će ministar imenovati ugledne umjetnike ne bi li ga savjetovali. Odluke vijeća pri tome nisu obvezujuće, no sjednice će sigurno biti honorirane.

 

Dodatak na mirovinu zaslužnim umjetnicima

Umjetnicima i stručnjacima u kulturi zaslužnim zbog njihove umjetničke djelatnosti može se dodijeliti stalni novčani dodatak na mirovinu.

Kriterije za dodjeljivanje i obustavu stalnog novčanog dodatka na mirovinu propisuju se pravilnikom.

 

…i to nije sve

Nacrt prijedloga zakona donosi još niz spornih rješenja poput ‘zlatnog padobrana’ za zaposlene, posebnog statusa za mlade ili inzistiranja da u nazivu umjetničke organizacije ista bude pobliže definirana, no o njima više nekom drugom zgodom.

ZoU - 12.6.

Odgovori

Share on facebook
Share on twitter
POVEZANE VIJESTI