"Tri predstave 17. FSK-a najbolje su od najboljega ovogodišnje europske i svjetske produkcije... specifične po tome što na neki način upućuju na neke nove trendove te su zapravo označile teatar u prošloj sezoni", prenosi HINA riječi intendantice središnjeg nacionalnog teatra i suravnateljice Festivala svjetskog kazališta, Dubravke Vrgoč.
Kako inače demantijima sklona Vrgoč citiranu izjavu još nije opovrgnula, teško je ne zamisliti se nad istom. Naime, od tek tri predstave na festivalskom programu, samo je jedna praizvedena u ovoj godini odnosno protekloj sezoni, druga datira iz 2016., a treća čak iz 2012. godine!
Tu, međutim, nelogičnostima ovogodišnjeg FSK nije kraj.
Večernji list u svom mrežnom izdanju, uz izjave suravnatelja festivala, Ivice Buljana, jutros tvrdi kako će festival 25. rujna u zagrebačkom HNK otvoriti Ibsenov Neprijatelj naroda u produkciji Schaubühne am Lehniner Platz i režiji Thomasa Ostermeiera, no na webu HNK u Zagrebu stoji kako tamo 25. rujna igra Čarobna frula, pače ulaznice za nju moguće je on-line nabaviti i u trenutku objave ovog teksta!
Tko je kriv za ovaj informacijski raspad sistema teško je reći, no znakovito je kako je poziv na najavnu festivalsku konferenciju za medije 2. rujna u 11 sati upućen 1. rujna u 18:09, a festivalske mrežne stranice još nisu upogonjene, premda bi manifestacija trebala započeti već 25. rujna!
Datumi i lokacije su, dakle, upitni, no tri naslova koja navodi HINA valjda su vjerodostojna.
Prvi je predstava Thomasa Ostermeiera bez kojeg nije moglo proteći čak 7 od 17 festivalskih izdanja. Premijerno izveden u Avignonu još 2012. godine, Neprijatelj naroda odonda je obišao pola svijeta, a barem u prvim godinama izvedbi zaslužio je odlične kritike.
Slijedi gostovanje kultne skupine Rimini protokoll za koju Ivica Buljan u već citiranom tekstu Večernjeg lista tvrdi da nikad prije nije gostovala u Zagrebu. Ni to nije točno, jer je Kaegija & co u Zagreb još 2006. godine doveo Urban festival!
Ovaj put stižu s projektom Nachlass iliti Ostavština, komadi bez ljudi nastalim u produkciji Théâtre Vidy-Lausanne 2016. godine, za koji su na lanjskom BITEF-u nagrađeni Grand prixom Mira Trailović te 41. Politikinom nagradom za najbolju režiju. Dapače, Rimini Protokoll otvara i ovogodišnji BITEF projektom Remote X, specifičnim uratkom koji se prilagođava svakoj novoj sredini u kojoj se izvodi, kao uostalom i 100 % koji bi s obzirom na trenutnu političku atmosferu u zemlji bio najprikladniji za gostovanje u Zagrebu.
To, naravno ne znači da Ostavštinu ne treba gledati, dapače. Riječ je o instalaciji koja govori o smrti i onome što poslije nje ostaje. Kaegi i suradnici proveli su dvije godine obilazeći hospicije i bolnice, znanstvene laboratorije i pogrebne zavode, domove umirovljenika i religijske centre, pogrebnike, neurologe i odvjetnike - sve one koji se svakodnevno suočavaju s temom smrti. Potom su se susreli sa ljudima koji su, svaki iz svojih razloga, odabrali pripremiti se vlastitu smrt. U suradnji s nekima od njih napravili su posebne prostorije u kojima su mogli kreirati vlastitu Ostavštinu. U svakoj od tih soba otkrivamo ostatke života koji će ti ljudi ostaviti za sobom, način na koji zamišljaju vlastitu smrt ili rekonstrukciju načina na koji zamišljaju prizor smrti...
Posljednji naslov 17. Festivala svjetskog kazališta scenska je adaptacija čuvenog filma Larsa von Triera, Lomeći valove, no ne hvaljena američka opera verzija o kojoj smo pisali ovdje, već dramska produkcija nacionalnog teatra iz Luksemburga, u režiji Myriam Muller. Glumica koja je 2000. godine bila proglašena za Shooting star u međuvremenu se više posvetila režiji, a ova je njezina predstava djelomično podijelila frankofone kritičare. Glumački ansambl, pa i neka režijska riješenja dobila su sjajne ocjene, no dio kritičara tvrdi da usprkos obilnom korištenju tehnologije i lijepim slikama predstavi nedostaje poetičnost von Trierova izvornika.
Tko je u pravu moći ćete provjeriti, opet navodno, 1. listopada, no gdje točno - zasad je nepoznanica.
