Naslovnica > VIJESTI > DRAMA > Macbeth na filmu: povijesni pregled

Macbeth na filmu: povijesni pregled

Najnovija adaptacija škotskog komada došla je i u hrvatska kina, a tko su sve prethodnice Marion Cotillard kao Lady Macbeth i kako izgleda bolivudska, a kako japanska inačica uklete Shakespeareove tragedije, provjerite u nastavku.
Share on facebook
Share on twitter

Jednu od najizvođenijih Shakespeareovih tragedija ne treba posebno predstavljati, kao ni praznovjerja koje se vezuju uz izgovaranje naslova komada u kazališnim prostorima, a za koje ne možemo reći da su potpuno neutemeljeni, u što se možete uvjeriti i sami u našoj arhivi. Povodom najnovije filmske adaptacije u režiji Justina Kurzela, i s Michaelom Fassbenderom i Marion Cotillard u glavnim ulogama, o kojoj smo vam također opširno pisali već u svibnju po premijeri na festivalu u Cannesu, donosimo vam kratak pregled najpoznatijih filmskih verzija škotskog komada i poneku trivijalnu činjenicu.

Orson Welles potpisao je adaptacije niza Shakespeareovih komada, uključujući i onu Macbetha iz 1948. Glavnu ulogu zaigrao je sam, dok je Lady Macbeth igrala Jeanette Nolan. Welles je prethodno u kazalištu režirao predstavu pod nazivom Voodoo Macbeth u kojoj je čitava postava bila sastavljena od afroamerikanaca,  a smjestio ju je na imaginarni karipski otok. FIlmsku ulogu Lady Macbeth Welles je prvo namijenio Viven Leigh, ali joj nikad nije ponudio ulogu jer je smatrao da joj to neće dopustiti njen suprug - Laurence Olivier. Sama drama doživjela je veće štrihove za filmsku verziju, što su kritičari izrazito napali, a ovaj film snimljen u 23 dana nije imao sreće ni s tada skromnijim festivalskim životom - naime, film je povučen iz selekcije festivala u Veneciji jer je procijenjen kao lošiji od Olivierovog Hamleta. Danas ga kritika smatra jednim od najznačajnijih Wellesovih filmova.

Jedna od najpoznatijih filmskih adaptacija Macbetha dolazi iz Japana - film Akire Kurosawe iz 1957. znakovitog naslova Krvavo prijestolje. Kurosawa je radnju iz srednjovjekovne Škotske prebacio u feudalni Japan, a koristi i elemente tradicionalnog japanskog kazališnog oblika no drame. Unatoč radikalnoj promjeni konteksta, film je dočekan s oduševljenjem od strane kritike, pa ga je čak i Harold Bloom proglasio najboljom filmskom adaptacijom Macbetha, a bio je i najdraži film T.S.Eliota.

Roman Polanski svoju je adaptaciju Macbetha snimio 1971. , a u glavnim su se ulogama našli  Jon FinchFrancesca Annis. Polanski film snima nakon ubojstva supruge Sharon Tate, a nailazi na niz produkcijskih poteškoća - film su odbili producirati veliki holivudski studiji, zbog čega je Polanski pribjegao financijskoj pomoći - Hugha Hefnera. Polanski je napravio niz intervencija u odnosu na izvornu dramu, među kojima je najznačajnija povećanje opsega lika Rossa, koji je u drami tek usputno lice, dok ga je Polanski u filmu pretvorio u beskrupuloznog oportunista. U tom tonu Rogert Ebert utvrdio je kako se ne radi o interpretaciji Shakespeareovog komada, već o samostalnom umjetničkom djelu.

Nešto popularniji pristup Shakespeareu dolazi od američkog redatelja Kena Hughesa, koji je svog Joea MacBetha smjestio u američki krimi milje iz 30-ih godina, i pokrenuo čitavu modu takvog čitanja komada. Među kriminalcima se Macbeth tako našao i 1990. u filmu Men of Respect, ali i u indijskom filmu Maqbool redatelja Vishala Bhardwaja, koji nije bio naročito uspješan na indijskim blagajnama, ali je primjećen na međunarodnim filmskim festivalima, što je ponukalo autora da ponudi i svoje viđenje Othella. Australska verzija Macbetha iz 2006. godine u režiji Geoffreyja Wrighta također je smještena u podzemlje, a uspoređuju je i s Luhrmanovom verzijom Romea i Julije. 

 

ZAŠTIĆENI SADRŽAJ

Zanima vas cijeli tekst?

Teatar.hr financira se isključivo sredstvima svojih čitatelja. Stoga ostatak ovog teksta možete pročitati samo uz pretplatu ili SMS plaćanje. Pretplatiti se možete već za 1 kn dnevno.

Odgovori

Share on facebook
Share on twitter
POVEZANE VIJESTI