Naslovnica > VIJESTI > DRAMA > Kako je zvučala grčka tragedija?

Kako je zvučala grčka tragedija?

U 17. stoljeću opera je nastala kao pokušaj rekonstrukcije ideala antičke tragedije, a 2500 godina kasnije muzikolozi su uspjeli rekonstruirati zvuk glazbe iz grčke tragedije. [VIDEO+AUDIO]
Share on facebook
Share on twitter

Kao što smo objasnili u prvom nastavku našeg feljtona Opera za početnike, opera kakvu danas poznajemo začeta je u krugovima Firentinske kamerate, zajednice koja je okupljala intelektualnu i umjetničku kremu Firence krajem 16. i početkom 17. stoljeća, kao pokušaj obnove ideala antičke tragedije, za koju je bilo poznato da se izvodila uz glazbenu pratnju, koju je pisao sam traged.  Vladan Švacov čak uspoređuje Aristofanove komedije sa suvremenim operetama musicalima, a ovaj prvi pokušaj rekonstrukcije antičke tragedije završio je rođenjem samostalne umjetničke forme koja je i danas omiljena i iz koje su se opereta i musical i razvili.

O važnosti glazbe u grčkom društvu ne treba previše govoriti, budući da se na nju osvrnuo i Platon u svojim spisima o idealnoj državi, u kojoj je glazba, za razliku od tragedija, bila donekle dobrodošla. U antici pronalazimo i neke od prvih sačuvanih instrumenata, kao što su lira i kitara (žičani instrumenti), aulos i Panova frula (puhački instrumenti) i razne vrste udaraljki.  Većina grčke književnosti, posebno one iz usmenog razdoblja, izvodila se uz glazbenu pratnju (homerski epovi, lirika), a Albert Lord u svojoj utjecajnoj studiji Pjevač priča teoriju o usmenosti i formulaičnosti u grčkoj književnosti oprimjeruje građom iz hrvatske, bosanske i srpske usmene poezije.

2500 godina nakon nastanka i 500 godina nakon prvih pokušaja rekonstrukcije ideala grčke tragedije, muzikolozi su uz pomoć jednog od rijetkih sačuvanih notnih zapisa  uspjeli rekonstruirati zvuk nekog ulomka iz grčke tragedije - radi se o stasimonu (tzv. stajaćoj korskoj pjesmi) iz Euripidovog Oresta.  Notni zapis ulomak je s egipatskog papirusa na kojem su iznad teksta zabilježeni znakovi za visine tonova, koje su znanstvenici rekonstruirali i ujedno zaključili kako glazba iz Euripidove (barem ove) tragedije nije tipičan primjerak grčke glazbe, već ga svrstavaju u avangardu. Zvuk Euripidovog stasimona donosimo vam u nekoliko izvedbi, koje variraju od istinskog pokušaja povijesno obavještene izvedbe (ako u tim terminima možemo govoriti o najranijoj glazbi) do etno-crossover varijanti.

Inače, jedna od profesionalnih pokušaja rekonstrukcije zvuka grčke glazbe, prvenstveno lirskog pjesništva, snimljena je u izvedbi ansambla Atrium Musicae de Madrid i izdana u diskografskoj kući Harmonia mundi, a čiju vam snimku također donosimo u cijelosti.

ZAŠTIĆENI SADRŽAJ

Zanima vas cijeli tekst?

Teatar.hr financira se isključivo sredstvima svojih čitatelja. Stoga ostatak ovog teksta možete pročitati samo uz pretplatu ili SMS plaćanje. Pretplatiti se možete već za 1 kn dnevno.

Odgovori

Share on facebook
Share on twitter
POVEZANE VIJESTI