Naslovnica > VIJESTI > POLITIKA > Hrvatsko kazalište & mediji: Ne budi glupa, stavi Čadeža u naslov

Hrvatsko kazalište & mediji: Ne budi glupa, stavi Čadeža u naslov

Jedna crtica svima koji su me zvali i pisali mi nakon 'one' Nedjelje u 2.

Prošlotjedno gostovanje Tomislava Čadeža u HTV-ovoj emisiji Nedjeljom u 2 izazvalo je neviđenu buru negodovanja što po društvenim mrežama što po samim medijima. Generalni ton komentatora svodio se na užasavanje nad likom i djelom 'uglednog kritčara Jutarnjeg' i Neupućen Netko mogao bi posmisliti kako je baš rečeni Čadež najveći kamen smutnje u inače idiličnom odnosu domaćih izvedbenih umjetnosti i lokalnih medija.

Jedini koji su nešto doista konstruktivno po tom pitanju napravili bili su Vitomira Lončar i Ivica Šimić, osnivači Male scene, koji su Aleksandra-ne-znam-zašto-zovem-goste-osim-zbog vlastitog-piara-Stanovića natjerali da objavi demantij konstrukcija zbog kojih je Čadež ionako već zaradio težu opomenu Hrvatskog novinarskog društva.

Doduše, doseg utjecaja kao i standardi rečene strukovne organizacije dosegli su novo duplo dno u procesu izbora novog predsjednika iste, pa ih je možda bolje i ne spominjati. Ja ću to, nažalost, u ovom tekstu to biti prisljena učiniti barem još jednom.

Ergo, Čadež u domaćih kazalištaraca i šire - kulturnjaka - redovito izaziva skoro pa alergijske reakcije.

Pomislio bih čovjek da su tome uzroci istinoljubivost, inzistiranje na minimumu pravila struke ili tako neki magloviti, a opet dični kriterij.

I onda se taj isti čovjek mora zapitati kako to da nikome od nije palo na pamet zgražati se nad tekstom što ga je proteklog vikenda u Večernjem listu objavio kolumnist istog - Branimir Pofuk.

Nastranu to što Pofuk nema formalnih kvalifikacija pisati kritike plesnih predstava, zbog čega je njegova možda jedini pozitivni medijski osvrt na Kraljeve bogova. 'Kvaka' je u tome da je rečena predstava nastala u koprodukciji HNK u Zagrebu i Muzičkog biennala zagreb. A Branimir Pofuk u potonjem je anagažiran kao Voditelj ureda za medije.

O čemu Večernjak, naravno, ne donosi ni slova. Nikakvog disclaimera ili nečeg sličnog. Dapače. Ni Večernjakovim ni inim medijskim redakcijama nije palo na pamet istraživati što je to Pofuk u MBZ radio, kad je sve medijske objave odašiljala PR agencija Millenium promocija d.o.o. u vlasništvu Bože Skoke, kojeg je i sam Večernji list prozvao hrvatskim velikanom plagiranja.

To je možda razlog što Pofukovoj 'kritici' nema ni traga ni glasa na on-line izdanju Večernjeg, ali je u tiskanom za laude  dobila gotovo pola stranice.

Istog tog vikenda u Jutarnjem je objavljen veliki intervju s Emom Janković i Andreom Solomun.

I opet nastranu to što se isti vjerojatno nikad ne bi dogodio da se spomenute dvije plesačice nisu pristale slikati gole (premda iz objavljenih fotografija nije jasno zašto su gole morale biti). Ali - odmah po objavi 'odrekle' su ga se i same protagonistice. Ako je suditi po njihovim FB statusima, nikad nisu pretenciozno i neistinito izjavile da je njihova, ujedno prva i jedina plesna kompanija u Hrvata, o kvalifikacijama debljine bolje da i ne govorimo.

Iako su se rečene dvije plesne umjetnice intervjua 'odrekle', istovremeno su ga na društvenim mrežema i žestoko promovirale. Taj tragikomičan dijalog s publikom, koji je varirao od - 'ubij novnara', do 'dajte se ščilajte malo', pa i opaski predmetnog novinara optuženog da je 'izmišljao', bolje da vam ne prepričavamo. Uostalom, dokumentiran je u statusu koji prenosimo. (I cure, nemojte ga brisati sve sam 'sejvala')

 

U ovom poglavlju priče 'najluđi' je segment činjenica da je autor intevjua višesutruki dobitnik nagradse HND-a za istraživačko novinarstvo.

Need I say more?

Kad smo već kod iste redakcije, spomenut ću i aktualni 'Sveti gral' domaćih kulturnih politika i lokalnih samouprava- natječaj za Europsku prijestolnicu kulture. Vidovita novinarka Jutarnjeg lista, Patricija Kiš, još je 28. ožujka detaljno opisala i napisala tko se sve i čime prijavio na natječaj za EPK. To što je prva prijava 'štreberske' Pule stigla tek dva dana prije isteka roka, dakle 15. travnja, nije nikoga ni iznerviralo ni obeshrabrilo. A nisu se bome pisali ni demantiji.

Dapače.

HINA, nacionalna izvještajna agencija potpisana je kao izvor teksta objavljenog ovdje, a u kojem se na dan predaje prijava za EPK (!) navodi kako su u drugi krug izbora za tu, navodno laskavu, titulu, prošli - svi prijavljeni.

U paralelnoj realnosti istog tog dana, 'knjige' prijava tek su putovale u Bruxelles gdje se onda panel sastaje s predstavnicima gradova zadnji tjedan u svibnju i tek se nakon toga se zna koji su gradovi u drugom krugu.

Da ne spominjemo činjenicu da su pravila za EPK drastično izmjenjena baš od 2020. odnosno godine u kojoj bi tu titulu trebao ponijeti neki od ovdašnjih gradova kandidata.

/duboki udah i izdah/

O slučaju Paraminski, već sam sve rekla.

Ukratko, hrvatski mediji i ovdašnja kultura, kazalište posebno, u prilično su 'it's complicated' vezi. I to bez spominjanja kazališnih kritičara koji režiraju u vlastitim tekstovima, sugeriraju vankazlišne podjele, građevinske radove u teatru proglašavaju scenografskim intervencijama ili ne razlikuju ZPA od SSP.

Zato me, kolege kazalištaci, nemojte krivo shvatiti. Budite glasni, korisno je da se neki dijalog otvori, Ako već nema pobune oko posvemašnje kritičarske i ine nekompetencije.

Ali ako za medij vašeg najomraženijeg kritičara slikate svoje dnevne i spavaće sobe, partnere, djecu i kućne ljubimce, ako ih lajkate dok 'ne opletu' po vama osobno, nemate pravo na žalbu. Jer tad je obično već - kasno.

P.S.

Uvijek se, naravno, možete pretplatiti na Teatar.hr :)

P.P.S

Pogledajte semafor. Što ste od svega što smo danas objavili - najviše čitali?

 

Teatar.hr financiraju isključivo njegovi čitatelji pretplatama ili donacijama.
Ukoliko nas želite podržati donacijom to možete učiniti ovdje, a pretplatiti se možete ovdje.
Hvala vam!

Odgovori

POVEZANE VIJESTI