Naslovnica > VIJESTI > MJUZIKL I OPERA > Može li Peter Gelb spasiti Met?

Može li Peter Gelb spasiti Met?

Iza kulisa Metropolitan Opere odvija se drama, a glavni akter, ravnatelj Peter Gelb, za jedne je omraženi nesposobnjaković, a za druge vizionar. Može li spasiti Met od bankrota?
Share on facebook
Share on twitter

Još prošlo ljeto najveća svjetska operna kuća, Metropolitan Opera, bila je ‘pred zatvaranjem’ o čemu smo vam pisali ovdje. Ravnatelj Meta, Peter Gelb, zaratio je sa sindikatima oko smanjenja plaća, no ugovori su na koncu potpisani uz velike kompromise.

Ipak, Metropolitan je i dalje u velikim gubicima i njegova je budućnost neizvjesna, a očekuje se da se situacija popravi kroz sljedeće dvije sezone, inače Met-  zatvara vrata. Velik dio financijera, članova odbora i drugih djelatnika uključenih u funkcioniranje Metropolitan Opere optužuju Gelba za nesposobnost u vođenju poslova, dok mu drugi dio njih daje bezrezervnu potporu zahvaljujući njegovom ‘umjetničkom vizionarstvu’.

Tko će na koncu biti u pravu, pokazat će vrijeme.

Tko je Peter Gelb i što je donio Metu?

Prvi posao Petera Gelba kao tinejdžera bio je vezan uz Met - radio je ondje honorarno kao vratar i kao ispomoć producenta, točnije impresarija klasične glazbe Sola Huroka. Studirao je na Yaleu, no fakultet nije dovršio jer je počeo raditi u odnosima s javnošću unutar glazbene industrije, a potom se prebacio u agenciju Columbia Artists koja je poticala mlade talente klasične glazbe. Preko njih je producirao niz televizijskih emisija serijala The Metropolitan Opera Presents. Bostonsku je simfoniju odveo u Kinu, organizirao je veliki povratak američkog pijanista ruskog porijekla, Vladimira Horowitza, u rodnu zemlju, a kao predsjednik Sony Classicala producirao je niz filmskih soundtracka i hitova.

William C. Morris, predsjednik Metovog izvršnog odbora, rekao je o izboru Gelba: ‘Htjeli smo energiju, a on je bio najjači kandidat. Zadatak mu je bio biti agresivniji u promociji i marketingu, dovesti više producenata i redatelja te privući širu i mlađu publiku.’

I doista, u sedam i pol godina ravnanja Metom, jednom od najvećih i najkompleksnijih svjetskih umjetničkih organizacija, Gelb je upisao doista vrijedna dostignuća: HD video prijenosi Metovih produkcija u gradovima širom svijeta približili su operu široj publici, pa tako i zagrebačkoj i osigurali novi pritok financija - Met je u posljednjoj fiskalnoj godini od tih emitiranja zaradio 32,1 milijun dolara. Kako bi privukao novu publiku, doveo je niz priznatih redatelja na pozornicu Meta te predstavio 44 nove produkcije, u prosjeku sedam godišnje što je rekord za ovu opernu kuću.

No, zbog toga su i troškovi Meta rasli. U posljednjoj fiskalnoj godini 2013., bili su za 47% viši nego prije dolaska Gelba, a kompanija je izbrojala minus od 2,8 milijuna dolara. I ne samo to, pala im je posjećenost - od 92 posto popunjenih kapaciteta u sezoni 2007./2008. godine Met je spao na samo 79 posto popunjenosti gledališta u sezoni 2012./2013.

Vrlo nezgodan potez Gelb je napravio kad je prije tri godine 76 godina starom kućnom časopisu Metropolitana, Opera News, naložio da ne objavljuje kritike predstava iste kuće. Premda je već slijedeći dan povukao svoju odluku, bilo je prekasno - tražila se njegova ostavka.

Imao je Gelb promašaja i u produkciji. U sezoni 2009. postavio je kontroverznu verziju Tosce švicarskog redatelja Luca Bondyja koji je rimsku crkvu Sant’Andrea prikazao kao mračno mjesto, a scenu je ‘obogatio’ prostitutkama i simuliranim seksom na pozornici. To je vjerojatno bila prekretnica u njegovom odnosu s odborom čiji su se mnogi članovi smatrali ‘čuvarima Metove tradicije’, a na Gelbov su izbor reagirali prilično burno i negativno.

Sljedeće je godine Wagnerov Prsten Nibelunga režirati dao Kanađaninu Robertu Lepageu, o čemu sve možete pročitati ovdje. Lepage je zamislio grandiozne scenske digitalne projekcije i druge scenografske zahvate, zbog kojih je pozornicu trebalo ‘unaprijediti’, a radovi su stajali oko 1,4 milijun dolara. Troškovi izvanrednih radova, proba van radnog vremena i nedjeljom sveukupno su dosegli 20 milijuna dolara iako su neki članovi odbora s indirektnim troškovima izračunali i 20 milijuna više. Na koncu svega, kritičari su prema Lepageu bili nemilosrdni pa ni posjećenost nije bila prema očekivanjima.

Budućnost Meta još uvijek je neizvjesna

Ako se u sljedeće dvije do tri godine nešto ne promijeni, Metropolitan Opera bi mogla proglasiti bankrot, istaknuo je sam Gelb nedavno, opravdavši tako svoje pregovore sa sindikatom i smanjenje plaća. ‘Publika je puno manja nego što je bila prije 20, pa čak i prije 10 godina. Privlačimo mlade ljude, ali oni ne kupuju pretplate. Moram održati ekonomsku stabilnost kuće, ali svake noći moramo ispuniti 380 sjedaćih mjesta. Radimo sve što možemo, no teško je’, rekao je Gelb.

Za Gelbova ravnanja podigla se i cijena karata za 10 posto, a jedna od članica odbora, Jessica Phillips, koja se postavila kao oponent Gelbu u pregovorima i koja je zastupala glazbeni sindikat, iskopala je podatke prema kojima je preko 60 posto od 270 kritika Gelbovih novih produkcija u posljednjih osam godina bilo negativno.

U studenom 2014. godine Met je objavio preliminarne financijske rezultate za fiskalnu godinu koja je završila 31. siječnja ove, a rezultati su pokazivali gubitak od 22 milijuna dolara. To je apsolutno rekordni gubitak Metropolitan Opere u posljednjih 30 godina.

Ipak, vizija Petera Gelba nije se promijenila. U razgovoru za The New Yorker istakuo je da planira smanjiti broj novih produkcija - sa sedam na šest godišnje što smatra minimumom: ‘Šest je minimum. Druge vrhunske kompanije produciraju puno više, a Pariz ih nudi čak deset. S novim produkcijama dolazite na naslovne stranice kulturnih rubrika dok reprize ne privlače toliko pažnje.’

S druge strane, kako napominje analitičar New Yorkera, Met neće podnijeti još jedan deficit od 22 milijuna dolara, a čini se da nitko, ni Gelb niti odbor, nemaju plan B. Na pitanje što će učiniti ako Gelbov plan ne upali, jedan od članova odbora je rekao: ‘Nastavit ćemo producirati opere dok god imamo sredstva. Ako se ta sredstva smanje, smanjit će se i kvaliteta, a ako posve nestanu, više nećemo postavljati opere.’

ZAŠTIĆENI SADRŽAJ

Zanima vas cijeli tekst?

Teatar.hr financira se isključivo sredstvima svojih čitatelja. Stoga ostatak ovog teksta možete pročitati samo uz pretplatu ili SMS plaćanje. Pretplatiti se možete već za 1 kn dnevno.

Odgovori

Share on facebook
Share on twitter
POVEZANE VIJESTI