Htjela sam napisati blog o tome kako je grozno, glupo i [umetni pridjev] što ni javna televizija, a kamo li komercijalni mediji danas nisu ni slova objavili o senzacionalnim kritikama drame Tene Štivičić u londonskom National Theatreu. Ali su našli mjesta za navodni ustašluk u splitskom GKM.
Htjela sam napisati kolika je to sramota za javni servis koji nas redovito izvještava o svakoj budalaštini domaćih političara; ima kamere na terenu za svaku jaču prehladu Luke Modrića, ali i za svaki izlet ministra turizma dok priča o prozvodu 'sunce i more'. Čuj – proizvodu?!
I onda sam shvatila da uzalud prolijevam žuč.
Mislim koga, realno, (osim ovih 80.000 koji su glasali za Teatar.hr Nagrade publike) zanima što su sve važnije britanske novine danas, bilo u tiskanim bilo u on-line izdanjima, vrištale naslovima o senzacionalnom Croatian play na temu Croatian history usred najvažnijeg britanskog teatra? Koga bi, za Boga miloga, moglo zanimati što londonska publika na društvenim mrežama iskreno žali jer ne zna više o toj prokletoj Croatian history?
'This is a big play' kaže strah i trepet britanske kritike, Michael Billington. 4 od 5 zvjezdica u gotovo pa svim britanskim medijima.
A u nas – tišina.
Je li možda neki od dobrano subvencioniranih domaćih medija poslao izvjestitelja u London na premijeru? Barem netko od ovih 'neprofitnih' koji, kako kaže Ministarstvo kulture, 'rastu sa svojim publikama'?
Ma jok.
Tko bi zapravo u Hrvatskoj želio gledati, čitati, čuti priču o pametnoj, talentiranoj, mladoj ženi iz Hrvatske koja je samo vlastitim radom postala spisateljska zvijezda usred Londona, upoznavajući istovremeno Britance s kompliciranom poviješću svoje domovine?
Dajte, molim vas.
Kome je vijest da se najuspješniji komunalni teatar u Europi kladio da će baš s tom Tenom Štivičić i njezinom pričom o Hrvatskoj, u iduća dva mjeseca svaku večer prodati cca 890 prilično skupih karata usred Londona.
Ima li tu partizana i ustaša?
Pa zapravo – i ima. Ali nisu uniformi.
Jesu li barem na gaćama?
E to ne.
A onda ništa. Šalji kameru na Cvijetni pa koga po štandovima uhvati – uhvati.
Onda sam se sjetila što je na ovogodišnjoj dodjeli Teatar.hr Nagrada publike rekao njezin voditelj Ante Perković, komentirajući Oliviera što ga je u istom tom Londonu osvojila Zrinka Cvitešić: 'Zrinka, Hrvatska nema ništa s tim. On je samo tvoj.'
I to ti, Tena, šaljem u ime cijele naše redakcije, uz iskrene čestitke za premijeru i nagrade koje znam(o) da ćeš (tek) osvojiti.
Ovdje, u međuvremenu, još samo netko treba ugasiti svjetlo.
2 Responses
Sad je već valjda svakome zdrave pameti jasno da je u Hrvata sramota biti vrijedan i uspješan, jer kakva nam je kolektivna razina pameti,- takve vijesti ne prodavaju novine niti podižu gledanost. A i kad se govori o pametnima i uspješnima onda nam mediokriteti u vlastitom okruženju više padaju u oči. Zato je puno važnije trideset puta dnevno ponavljati vijesti o raznim Šimunićima, Modrićima, Mamićima,tehničkim pitanjima vezanim na NATO ( Hic ! ), nego o uspjesima naših mladih ljudi, koji nam vlastitom pameću i upornošću spašavaju ugled i percepciju o nama u svijetu. Ali koga briga za to.To je ionako unaprijed izgubljena misija. Svojevremeno su naši mediji više prostora posvetili privatnom životu Zrinke Cvitešić nego njezinom uspjehu na Westendu. To je razina na kojoj mi funkioniramo.Nažalost.Svaki normalni narod bi bio ponosan na Tenu Stivičić i domaći novinari i TV kuće bi se otimali za vijesti o njoj iz prve ruke, ali ne u Hrvatskoj. Ovdje je puno važnije kako se neka ” starleta” pojavila odjevena na nekom “iventu” ili kako neke samozvane kuharske zvijezde peku tortilje. Iskrene čestitke Teni za njezin uspjeh, a najbolja vijest u svemu tome je činjenica da je sve postigla sama – svojom pameću, upornošću i talentom. Upravo je zbog toga naši genijalci i prešućuju. Za većinu njih to je ionako viša matematika.
Čestitke Teni! Da je drugačije – bila bi u Zagrebu! Naše poimanje važnosti stvari otjeralo je i tako će biti još dugo, sve koji vrijede.