Susreti pozorišta u Brčkom nikad u svojoj 38 godina dugoj povijesti nisu punili medijske stupce kao proteklih dana. No, razlog golemog medijskog interesa nije žestoka festivalska konkurencija već činjenica da kazališta masovno istupaju iz nje. Razlog je tome činjenica da je direktor Jakov Amidžić u festivalski žiri, ne obavijestivši o tome kazališta sudionike, imenovao Branislava Lečića i to u jeku njegove intenzivne kampanje tabloidnog blaćenja Danijele Štajnfeld, glumice koja ga je optužila za silovanje.
Lavinu je pokrenula ekipa predstave 64 beogradskog Ateljea 212 po tekstu Tene Štivičić, predvođena redateljicom Alisom Stojanović, istupivši iz konkurencije odmah nakon izvedbe, uz obrazloženje kako ne mogu dozvoliti da čovjek kakav je Lečić ocjenjuje njihov rad. U pismu koje su pročitali publici navode kako su za Lečićev angažman saznali tek sat vremena prije početka predstave:
"Odigrali smo predstavu samo iz poštovanja prema publici. Iz razloga što se spomenuti član žirija aktivno uključio u podjelu medija u Srbiji na podobne i nepodobne, konstantno i posvećeno baveći se u, za njega podobnim medijima, isključivo iživljavanjem, zlostavljanjem i u svakom smislu maltretiranjem naše kolegice Danijele Štajnfeld, ne možemo ga smatrati ni na koji način osobom koja može ocjenjivati naš rad, niti to želimo dozvoliti", objavili su.
Tabloidna kalvarija Danijele Štajnfeld
Podsjetimo, Štajnfeld je Višem javnom tužiteljstvu u Beogradu prijavila kako ju je silovao kolega glumac, bivši ministar i osporavani predsjednik oporbene Demokratske stranke Branislav Lečić, a prijavi je priložila i snimku razgovora s Lečićem, u kojem on ne negira silovanje, dapače objašnjava kako je to, po njemu, bilo svojevrsno iskazivanje časti, jer on seksualno ne opći s bilo kim.
Štajnfeld su odmah podržale brojne kolegice, ali i kolege iz regije, a Mirjana Karanović odbila je ubuduće glumiti s Lečićem. No, snimci usprkos, Više javno tužilaštvo prijavu je odbacilo "jer ne postoje osnovi sumnje da je učinjeno navedeno krivično djelo, niti bilo koje drugo krivično djelo za koje se gonjenje preduzima po službenoj dužnosti". Odmah potom Lečić kreće u kampanju blaćenja potpomognutu režimskim medijima, uz tvrdnje kako je cijeli slučaj bio politička namještaljka. Tabloidi danima mrcvare Štajnfeld dok Lečić snima reklamu lijeka za prostatu. Profesionalno se, valjda, u potpunosti trebao rehabilitirati predsjedanjem žirijem u Brčkom.
Direkcija Susreta pozorišta: 10 godina smo čekali na Lečića i hvala mu što je došao
Direktor festivala Jakov Amidžić je, međutim, posve nesvjestan i vrste, a kamo li opsega problema koji ga je snašao, pa je medijima krenuo objašnjavati kako je deset godina čekao da Lečić pristane doći u žiri.
"To je jedna stvar i druga stvar je mi 10 godina, deceniju čitavu pokušavamo da u žiriju festivala dovedemo jednog takvog kredibilnog čovjeka koji može apsolutno, u potpunosti, zadovoljiti ovakav festival svojim žiriranjem i ocjenjivanjem onoga što se vidi na sceni. Govorimo o čovjeku koji je 46 godina na sceni, govorimo o čovjeku koji je 15-ak godina profesor", objašnjavao je da bi potom na službenim festivalskim stranica u cijelosti prenio komentar jednog lokalnog medija na odluku ekipe Ateljea 212, naslovljen Drskost i blamaža, ali na svoj račun, a koji završava ovako:
"Gospodo beogradska, niste se ponijeli obrazli. Baš nas briga za vaše podjele u vašoj zemlji i vašem gradu, i pozorištu. Baš nas briga što i kako znate i mislite o bilo kome na prostoru gdje stvarate i živite. Savršeno nas se ne tiče ko je koga kad, ko je kome ko i šta je među vama čemu šta, zainteresovani smo samo za umjetnički čin i slast doživljenog koju bi, da niste „prosuli pomuženo mlijeko“, ponijeli kući i u vrijeme i poslije ove predstave. Umjesto toga, nosimo gorak ukus i poniženje, ali vaše, u svakom slučaju. I nije nam drago, jer, nažalost, sigurni smo da ste sebi za dug zeman zatvorili kapiju domaćinskog i vazda gostoljubivog brčanskog praznovanja u slavu Talije. Tako smo, eto, svi gubitnici: pozorište, Susreti i publika. Vi, bez sumnje, najveći. Jer, jedino ste u ovom trilingu gubitnika vi bleferi bez aduta."
Izuzimaju se svi redom, ne i Hadžihafizbegović
Svoju su predstavu potom ne samo iz konkurencije, nego iz programa povukle autorice hvaljene predstave Sedam strahova BNP-a Zenica jer je "nedopustiv način na koji predstavnici festivala nastoje obraniti svoje odluke, te diskreditirati naše kolegice i kolege iz Ateljea 212, kao i cijeli pokret kojim se želi iskorijeniti praksa seksualnog uznemiravanja i nasilja, između ostalog, i u našoj branši."
U međuvremenu su se iz konkurencije izuzeli i ansambli predstava iz Zenice i Sarajeva. Redateljica Selma Spahić i autorice predstave Sedam strahova BNP-a Zenica po tekstu Selvedina Avdića svoju su odluku objasnile kao reakciju na "nedopustiv način na koji predstavnici festivala nastoje obraniti svoje odluke, te diskreditirati naše kolegice i kolege iz Ateljea 212, kao i cijeli pokret kojim se želi iskorijeniti praksa seksualnog uznemiravanja i nasilja, između ostalog, i u našoj branši."
Reagirali su i redatelj Kokan Mladenović i pisac Darko Cvijetić, tražeći potpuno povlačenje predstave Šindlerov lift po Cvijetićevom romanu, uz izvedbi Kamernog teatra 55 iz Sarajeva, dok je Dino Mustafić pozvao da ove godine festival u Brčkom prođe bez ocjenjivanja i nagrada. Emir Hadžihafizbegović je pak objavio kako će Kamerni teatar koje je na čelu igrati na festivalu, a da će umjetnici sami odlučiti hoće li se izuzeti iz nagrada, dok se sarajevski glumac Ermin Bravo otvorenim pismom solidarizirao s kolegicama., a odgovorio mu je sam ADžić na konferenciji za medije.
Konačno, danas su vlastiti problem s Lečićem ustanovila i dva hrvatska kazališta: HNK Split koje je festival i otvorilo još u četvrtak predstavom Usidrene, te Kerempuh koji je nastupao jučer s predstavom Darian, hrvatski kralj samopomoći, te su se i jedni i drugi izuzeli iz konkurencije, ali su predstave ipak odigrali.
Tena Štivičić: Zamolila sve te dinosaure...
Prije nekoliko sati otvorenim je pismom (koje prenosimo u cijelosti), na stranicama inicijative Nisam tražila regirala i Tena Štivičić:
"Otkad je naša predstava 64 istupila iz konkurencije za nagrade i izazvala valove reakcija, nekoliko stvari me prilično žulja, a posebno sad, nakon odgledane presskonferencije, na kojoj se o cijeloj ovoj 'buri' očituje direktor festivala gospodin Amidžić.
Da smo u nekom drugom vremenu, u onom kad je satira bila glavni oblik tretiranja stvarnosti, ovo svečano i često zazivanje neprikosnovenosti pravosudnog mišljenja bilo bi u najmanju ruku satirično. Ali ako i uzmemo to da svi koji tako govore doista istinski osjećaju duboko poštovanje prema pravosudnim institucijama svojih i susjednih država, odluka o nepokretanju kaznenog progona nije isto što i oslobađajuća presuda. Zazivati odluku o nepokretanju kaznenog progona kao ultimativni dokaz nevinosti je logička i faktička greška.
No, šire i veće od toga, svoditi ovaj slučaj na neku lokalnu kavgu koju nepristojni gosti nisu u stanju riješiti kod kuće, znači pokazati arogantnu nezainteresiranost za događaje od kojih se trese cijeli svijet. Trese se prvi put u povijesti pa se zato trese već nekoliko godina i neće prestati, trese se tako jako da se dotreslo do Balkana i počelo tu kod nas, na tom našem zajedničkom kulturološkom prostoru zadirati u našu duboku, sistemsku patologiju čije su žrtve nebrojene. Ni ja nemam Facebook, a živim u dalekoj Škotskoj pa sam ipak zainteresirana i informirana o ovom slučaju jer shvaćam kakvog je historijskog pomaka simptom.
Da su direkcija Festivala i autori tekstova koji napadaju sudionike i redateljicu predstave 64 Alisu Stojanović reagirali s malo više osjetljivosti i razumijevanja trenutka, da se nisu opredijelili za omalovažavanje, posprdnost i minoriziranje tuđeg mišljenja kao glavne taktike hvatanja u koštac s ovim slučajem, možda bi stvari izgledale drugačije. Ali nisu.
Kazalište nije vojska pa da redovi šute ako tako nameće direktor. Činjenica da se jedan direktor kazališta ograđuje od izjave redatelja i autora predstave toga kazališta, ne poništava sadržaj ni značenje te izjave, pa makar bio i u Makarskoj.
Svatko tu sad ima osobni interes, to je jasno. Osobni interes imamo i mi koji smo se izuzeli iz konkurencije, možda i najveći, interes da ostanemo čisti, pred sobom, a možda i pred poviješću.
Nisam jedina koju je u moru upitnih rečenica objavljenih zadnjih nekoliko dana posebno zapekla 'Savršeno nas se ne tiče ko je koga kad, ko je kome šta, i šta je među vama čemu šta’. U njoj je sadržana sva tragična sljepoća prema trenutku u kojem živimo, u kojem, kako su navele Selma Spahić, Emina Omerović, Mirna Ler i Lejla Hodžić u obrazloženju svog povlačenja s festivala, svaka treća žena na svijetu doživljava seksualno nasilje.
Na tu je rečenicu koja predstavlja stav reagirao i Ermin Bravo što je lijepo i službeno objasnio pa se njegov istup ne može smatrati nekakvom glumačkom kapricioznošću kako je gospodin Amidžić sugerirao na press konferenciji. U istom je dahu glumce nazvao galamdžijama koji često i u privatnom životu glume, a zbog čega im se i organiziraju ovakvi festivali da im se dopusti da malo galame, valjda u kontroliranim uvjetima. To nije neki anonimni komentar na Facebooku ili Twitteru koje ni gospodin Amidžić ni ja nemamo, nego stav iznesen na konferenciji za novinare.
Pa ako i ima netko od sudionika kazališnog festivala koga se savršeno ništa ne tiče 'ko je koga kad' barem bi ovakvo mišljenje o
Naposljetku, samo bih jednu stvar zamolila sve te dinosaure, u ovom za njih osjetljivom trenutku izumiranja, da se ipak savladaju od zauzimanja za 'žene koje su pretrpjele stvarno nasilje', što je čak i iz PR ugla neukusno. Barem to."
Festival bi trebao završiti u petak, koncertom Rade Šerbedžije koji se zasad nije oglasio o cijelom slučaju, kao uostalom ni preostala dva člana žirija - Almir Imširević, dramski pisac i profesor iz Sarajeva, te Robert Raponja, redatelj i profesor na Umjetničkoj akademiji u Osijeku.
