Noć Performansa 2013

Nakon što je na ovogodišnjim Perforacijama po prvi put izvedena u Splitu, Noć Performansa se vraća u Studentski Centar u Zagrebu.

  

Najavu i program prenosimo u cijelosti:

Noć performansa je site-specific događaj u okviru kojeg Perforacije pozivaju domaće i regionalne  umjetnike da predstave instalacije, eksperimente sa svjetlom / zvukom / pokretom, različite  prostorne intervencije, modele participacije s publikom, itd. Cilj je omogućiti nove izvedbe koje  odražavaju specifičan pristup pozvanih umjetnika, ali i otvoriti nove perspektive kroz istraživanje i refleksiju u odnosu na vlastitu umjetničku praksu. Cijenimo inovaciju forme, ideja i estetike te se oslanjamo na njihovu novu vjerodostojnost i vrijednost, istovremeno dajući prostor i talentiranim  mlađim umjetnicima kojima trebaju mogućnosti da razviju vlastite strategije rada – preživljavanja i odnosa s publikom. Događaju je pridodana i društvena dimenzija – performansi se izvode tijekom  večeri, jedan za drugim u slobodnom okruženju, što ga čini važnim i privlačnim za posjetitelje  koji imaju mogućnost međusobnog povezivanja, kao i s umjetnicima na nekonvencionalan način.

Uz Zagreb, Noć Performansa izvodila se u Ljubljani, (Slovenija), Beogradu (Srbija), Skoplju  (Makedonija), Brestu (Francuska), Portlandu (SAD) i Caenu (Francuska).

PROGRAM:

21.9.2013. subota , 22:00 – 02:00, Studentski centar, Savska 25

Alen i Nenad Sinkauz, Ivan Marušić Klif: Bez naslova

Projekt, koji se sastoji od bezimenog filma i bezimenog audio-vizualnog performansa, pred  autore je postavio izazov izlaska van područja vlastitog primarnog medija, žive izvedbe, pri kojoj  materijale stvaraju improvizacijskim metodama, uz određenu količinu proba i priprema. Stvarajući  ovaj rad, stvaranju materijala su pristupili bilježeći trenutke žive izvedbe koji su potom montirani  i time komprimirani. Sadržajno zaintrigirani Keelingovom krivuljom koja opisuje promjene u  koncentraciji CO2 u atmosferi kroz zadnjih 50-tak godina, razložili su ju u pojedinačne segmente –  kontinuirani rast koncentracije CO2, godišnju oscilaciju koja je uzrokovana prirodnim ciklusima, te  mikropromjene (na bazi dana ili tjedana) koje zatim interpretiraju kao šum ili random generator.

Alen i Nenad Sinkauz tijekom proteklih nekoliko godina postaju poznato ime na eksperimentalnoj  glazbenoj sceni, poglavito glazbenog kolektiva East Rodeo kojeg su članovi, ali sve više i  samostalnim nastupima i svojim radom u kazalištu. Braća glazbenika, rodom iz Pule, u okviru  svoje suradnje s festivalom Perforacije te udrugom Domino, nastupali su nekoliko puta u Zagrebu,  a zatim i Islamu Grčkom, Beogradu, Portlandu, New Yorku, Yokohami i Tokiju. 

Ivan Marušić Klif diplomirao je na Visokoj školi za oblikovanje zvuka u Amsterdamu. Bavi se  izradom kinetičkih, svjetlosnih i video instalacija, te povremeno performansom. Izlagao je u  Europi i SAD-u (Mapping festival, Ženeva; Ars Electronica, Linz; Kibla; Maribor; Kapelica Gallery,  Ljubljana; Kunsthalle Exnergasse WUK, Beč…). 

Nataša Pavlov i Renato Vidaković: Panta Rhei

Već sam naslov, Panta Rhei, naveliko sugerira glavnu preokupaciju autora performansa, koja u središte svoje imaginacije stavlja pokret i zvuk koji se međusobno isprepliću i spajaju da bi u neprekidnoj dinamici vodili improvizaciji koja performans čini istinski živim, intuitivno i suptilno  shvatljivim. Polazi se od svijesti, koja se  poima kroz prizmu vlastite sastavljenosti od  različitih frekvencija i vibracija. Pojedine frekvencije tijelo lako percipira, što se ogleda u svjetlosnim i zvučnim podražajima, a pojedine su  na granicama nedokučivoga, ali bez ikakvog negiranja njihova postojanja. U neprekidnoj komunikaciji osobe s vanjskim svijetom, ali i s vlastitim unutrašnjim, energija pokreta i zvučnih podražaja, manifestira se kao bezgraničan medij lišen svake fizičke ograničenosti.

Nataša Pavlov, akademska je slikarica, s velikim interesom za izvedbu, ples, pokret i muziku, u domenama kojih već godinama ostavlja vlastiti pečat kroz razne performanse, predstave, izložbe i slično. Voditeljica je umjetničkog laboratorija IMPRO MOVE koji je nastao s ciljem umjetničkog seciranja i proučavanja pokreta, plesa, zvuka, glasa, unutarnjeg svijeta i načina na koji isti može oblikovati i mijenjati sadašnji trenutak, s izrazitom težnjom ka proučavanju svjesnosti i percepcije, kao podloška za daljnja umjetnička ostvarenja. Djeluje u Kaštelima i Splitu, gdje zajedno s Renatom Vidakovićem sudjeluje u radu Teatra od soli, stvarajući predstave kao što su  “Spektralni pomak” i “Self Moving”, gdje Nataša radi režiju i koreografiju, a Renato zvuk.

Trajanje : 15-25min, Autori i izvođači: Nataša Pavlov (pokret,glas) i Renato Vidaković (zvuk), Režija: Nataša Pavlov

Tamara Bilankov: Inkubator

Inkubator je metafora jedne stambene zgrade, pod čije značenje podilaze  svi stanari  kao i svaki djelić  atmosfere koja vlada u prostoru zgrade, tj. inkubatora. Sažimajući  sve aspekte bivanja u takvoj životnoj zajednici, stvara se prostor podložan eksperimentiranju, pa tako autorica broj  stanara zgrade poistovjećuje s brojem jaja koja služe kao polazni  objekt u instalaciji. Na njih se nadovezuju projekcije fotografija tapetića svakog od stanara, koje su statični motiv, oprečan jajima, koja simboliziraju životni potencijal. Na kraju se sve povezuje s mikrofonima, postavljenima  na ulazu i hodniku zgrade, čime zvučna atmosfera dobiva na velikoj važnosti, jer  pobuđuje čulni doživljaj  koji dočarava dinamiku življenja u takvoj životnoj zajednici.

Tamara Bilankov rođena je u Splitu gdje završava srednju školu te se nakon toga profesionalno počinje baviti novinarstvom. Prvostupnik je Filma i Videa pri Umjetničkoj Akademiji u Splitu, a trenutno je studentica Diplomskog studija Novih Medija na Akademiji Likovnih Umjetnosti u Zagrebu. Izlaže na mnogim skupnim izložbama te sudjeluje u stručnim radionicama I seminarima. Važnija ostvarenja su zvučna instalacija ‘Temperatura’ na grupnoj izložbi ‘TABU’ pod organizacijom Neafirmirane Umjetničke Scene, video instalaciju ‘Pokret’ u Galeriji Umjetnina Split, video ‘Odraz’ u galeriji Alkatraz u Ljubljani, performans ‘SHE’ u Multimedijalnom Kulturnom Centru Split, ‘Infantkinja’ u Studenskom centru u Zagrebu i mnoga druga. 

Nicole Hewitt, u suradnji s Jasminom Ravnjak, Vidom Guzmić

Ova žena se zove Jasna 02

(Ova žena se zove Jasna. Skica za epizodalni povijesni roman u filmskom obliku u deset nastavaka/ work in progress)

U drugoj epizodi Jasna otkriva tragove nevidljive žene u slikama iz kolekcije Rijksmuseuma i razmišlja o mogućnosti zaposlenja u Nizozemskoj ambasadi u Sarajevu. Uzimajući kao gradbene elemente materijale iz kolekciju Rijsksmuseuma, vlastita sjećanja, Jasnina sjećanja, diskurse koji su ju oblikovali kao autoricu, teorije koje su ju oblikovale kao subjekt, prikaze koji su ju petrificirali kao objekt, ratne migracije koje su nas obilježile kao izmještene i nikad u skladu s vlastitom prošlošću forma povijesnog romana u filmskom obliku dozvoljava pristup koji kreće iz dokumentarnog, ali implicira narativni postupak i fikcionalizaciju prekinutih povijesti kroz različite formate – film, tekst, slide projekcija, performance/recitacija.

Nicole Hewitt se bavi filmom, videom, instalacijama i performansom. U novijim radovima istražuje mogućnosti dokumentarnog jezika unutar fiktivne strukture, propitujući specifičnosti filmskog, odnosno jezičnog, iskaza, i odnos između ’prikaza’ i ‘retorike’, te fiktivnog i ‘stvarnog’ vremena. Noviji radovi sve se vise koncentriraju na izvedbu jezika kroz recitaciju, pjevanje i testimonijal. Uz filmsku praksu, bavi se istraživanjem teorije i prakse suvremene umjetnosti, te je 2012. završila diplomski studij na Slade School of Fine Art u Londonu. Od 2003. aktivna je kao kustosica, te je koncipirala i realizirala niz  radionica, izložbi i seminara. Nicole Hewitt članica je istraživačko-umjetničkog kolektiva Centrfugal (Helsinki, Belfast, Zagreb, London.) Predaje na Odsjeku za Animirani film i nove medije Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, a kao vanjska suradnica predavala je na Department of Visual Cultures, Goldsmiths College. 

Noćne vizije

Dvotjedna multimedijalna radionica na kojoj su sudjelovali i surađivali video umjetnici i glazbenici mlađe generacije, i koja je proizašla iz potrebe i želje za spajanjem mlađe generacije umjetnika ovih umjetničkih područja, a zamišljena je kao platforma, mjesto susreta i suradnje, svoju prezentaciju doživljava  u obliku live-act multimedijalnog performansa u eksterijeru SCZG-a, u suradnji Ganz novog festivala i festivala Perforacije u sklopu programa Noći performansa.

Koncept i organizacija: Nives Sertić; Video autori: Josip Horvat, Luana Lojić, Tihana Mandušić; Glazbenici: Ana Horvat (skladateljica), Ivan Kapec (gitara), Nenad Kovačić (perkusije), Eda Rimanić (flauta). Program MM Centra, Edukulture SC-a i Noći Performansa (Festival Perforacije).

Sviđa vam se ovaj tekst?
Pomognite nam da ih objavimo još i ostanemo neovisni o oglašivačima i politici:
pretplatite se na Teatar.hr ili platite članak SMS porukom.