Što sve ne valja u ‘novom’ ZOK-u? (dio prvi)

Zašto se uopće predlažu izmjene i dopune postojećeg Zakona o kazalištima (ZOK) donesenog 2006. godine?

Očekivati bi bilo – zato – da se poprave manjkavosti onog postojećeg. Ili kako u prijedlogu piše Ministarstvo kulture:

Predložene izmjene Zakona o kazalištima zadovoljavaju trenutačne potrebe rješavanja nastalih poteškoća u primjeni toga Zakona, a daljnje njegove promjene mogu se očekivati nakon izmjena drugih propisa iz područja kulture koji se planiraju provesti u narednom razdoblju.

A što to zapravo dosad nije funkcioniralo?

Najvidljiviji, ako ne i najveći skandali proteklih godina bili su sumnjivi ili više puta rušeni natječaji za ravnatelje i intendante, među kojima je njih čak pet za čelno mjesto HNK u Splitu, pa čak četiri za čelno mjesto HNK u Zagrebu, ‘dupli’ natječaj za ravnatelja kazališta  Trešnja ili s bolonjskim procesima neusklađeni natječaj za ravnateljsko mjesto u ZKL.

Imali smo i par mandata koji su završili milijunskim gubitcima, pokušaje zabrana predstava i zabranu plakata, istovremeno postojanje dva intendanta u HNK Osijek, otkaz ravnatelju riječkog Baleta, ali i ravnatelja tamošnje Opere sa (doduše nepravomoćnom) sudskom presudom za zloporabu položaja i ovlasti, golemu količinu stranaca koji su u domaćim teatrima radili za ogromne honorare, a bez ikakvih umjetničkih rezultata, kazališta koja to odlukom osnivača zapravo nisu itd, itd, itd.

Sve te probleme da se svesti ukratko na: Kazališna vijeća, sukob interesa, nedorečene procedure i izostanak bilo kakve penalizacije u slučajevima kršenja ZOK-a.

Kazališna vijeća, najvažniji institut ZOK-a iz 2006. godine osmišljena su kako bi kontinuirano nadgledala i kontrolirala rad ravnatelja tj. intendanta i brinula o zaštiti interesa kako osnivača, tako i umjetničkog osoblja. U njih su imenovani predstavnici osnivača, kao i oni vanjski, te predstavnici umjetnika kao ‘kućni’ članovi.

Nažalost, vrlo se brzo u praksi pokazalo kako su zbog nepostojećih kriterija odabira ‘vanjskih’ članova, njihovih nedorečenih ovlasti i nejasnih procedura, a posebno svakog izostanka penalizirajućih odredbi – Kazališna vijeća postala – fikusi.

Naime, uvjeti za radno mjesto ravnatelja odnosno intendanta propisani su statutima kazališta i najčešće uključuju:

  • završen  sveučilišni diplomski studij ili s njim izjednačeni studij iz područja humanističkih ili društvenih znanosti  ili umjetničkog područja
  • najmanje pet godina radnog staža u kazališnoj djelatnosti ili deset godina rada u kulturi
  • poznavanje barem jednog svjetskog jezika

S druge pak strane, kriterij za odabir vanjskih članova Kazališnog vijeća, dakle onih koji nisu predstavnici osnivača, niti umjetnika, ali tome uprkos nadziru ravnatelje i intendante jest samo taj da su ‘iz reda uglednih umjetnika i radnika u kulturi, koji nisu djelatnici županijskog ureda državne uprave nadležnog za poslove kulture županije na čijem području kazalište djeluje, odnosno gradskog ureda nadležnog za poslove kulture’.

Ugled, čiju dubioznu kvantifikaciju u recentnoj hrvatskoj stvarnosti nije potrebno detaljnije obrazlagati, doveo je tako do činjenice da je u HNK Split članom Kazališnog vijeća postao nautičar sa završenom Višom pomorskom školom, karaoke-animator i tenor klape ‘Iskon’ – Marko Pecotić. I onda je on kao član Kazališnog vijeća trebao odlučivati o programima kandidata za intendanta, među kojima je bilo i doktora znanosti. Ili pak nadzirati poslovanje i repertoarnu politiku kuće, u kojoj je dvije i pol godine bio član Zbora HNK Split, ali ga je napustio shvativši da će predugo čekati stalno zaposlenje?!?

Sličnih je slučajeva još popriličan broj, pa smo tako bili svjedoci imenovanja u Kazališna vijeća ljudi sa smanjenom ubrojivošću, predsjednika istih sa završenom tek srednjom školom, kao i onih koji na sjednice nisu dolazili niti kad ih se molilo i kumilo.

No, bilo je i slučajeva kad su članovima Kazališnih vijeća imenovanim iz reda umjetnika, ravnatelji odnosno intendanti prijetili sankcijama ukoliko bi ‘preozbiljno’ shvatili svoje dužnosti, dok oni koji na istim pozicijama nisu radili baš ništa nisu snosili nikakve posljedice.

Ako su pak i htjeli raditi i ako su primjerice inzistirali da im intendant redovito podnesi izvješća (što je po ZOK-u – dužan), a ovaj bi se oglušio – ZOK im nije davao nikakve ovlasti da nešto u svezi s tim poduzmu.

Zbog takvih se i sličnih propusta u ZOK-u  i moglo dogoditi da se npr. preko noći otkrije milijunski gubitak HNK Split, a za koji se, usput budi rečeno ni danas, tri mjeseca nakon imenovanja nove uprave ne zna koliki je zapravo?!?!

Kad se i ako se otkrije – nikome ništa. Članovi Kazališnog vijeća za čijeg su mandata dugovi nastali neće snositi baš nikakvu odgovornost, a neće biti garancije ni da se slična situacija neće i opet ponoviti.

I tako bi se moglo do u – neodgled.

Bilo je stoga za očekivati da će se izmjenama i dopunama ZOK-a za početak značajno i precizno osnažiti pozicija Kazališnog vijeća, ali i da će se precizno propisati tko i pod kojim uvjetima može postati njihovim članom, propisujući pri tom iste, ako ne i više kriterije od onih koje očekuje za intendante.

No, od toga – ništa.

Izmjene i dopune i dalje očekuju samo ‘ugledne’, pa se ne bi trebalo čuditi osvane li neki novi Marko Pecotić u nekom novom vijeću.

Od preciznijih procedura ili penalizacije, također – ništa.

Dapače, prijedlogom izmjena i dopuna Zakona ionako kompleksna situacija s vijećima dodatno se komplicira. Naime, ‘novi’ ZOK pretvorit će KNAP u kazalište i mimo volje Grada Zagreba, ali će zato u njegovom Kazališnom vijeću sjediti sam voditelj kazališne djelatnosti, koji će ubuduće kontrolirati sam sebe?!?

Nadalje, u Kazališna se vijeća više neće imenovati samo predstavnici umjetnika, već po jedan predstavnik umjetnika i jedan predstavnik ostalih zaposlenika. Tako ćemo možda biti korak bliže samoupravljanju, ali ne i bliže kontroli. Jer što ako zaposlenike u Kazališnom vijeću bude predstavljao šef / šefica računovodstva i što ako vijeće posumnja u kvalitetu negovih / njezinih bilanci?

Nedvojbeno je, dakle, da se ovakvim prijedlogom izmjena i dopuna ZOK-a, barem u dijelu koji regulira nadležnost Kazališnih vijeća, stvara još plodniji teren za sukobe ineteresa, pa i korupciju. A to je tek kap u moru.

 

/ovaj tekst dio je priloga što će u sklopu Javne rasprave sa zainteresiranom javnošću o predloženom nacrtu izmjena i dopuna ZOK-a biti dostavljen Ministarstvu kulture.  Ostatak teksta u nastavcima ćemo objaviti na ovim stranicama idućih dana. Vi svoj prilog istoj raspravi možete uputiti ovdje./

Komentirajte

POVEZANE VIJESTI
PRATITE NAS I NA
INBOX

Ne propustite
naš
Newsletter

Sažetak svih vijesti objavljenih prethodnog dana dostavljamo svakog jutra u vaš inbox

NAJČITANIJE