Search
Close this search box.

Memoriranje rada plesač(ic)a

Privremeni muzej plesa i autorica Katja Šimunić pozivaju vas na ples(a)no predavanje iz naslova u četvrtak, 31. siječnja 2013. u 17 sati u dvorani Vile Arko, u Basaričekovoj 24, u Zagrebu.

Umjetnička praksa poput plesa trenutačna je, propadljiva, multidisciplinarna, tjelesna, u nužnoj perspektivi prema publici, i zahtijeva posebne načine memoriranja i transmisije, načine istovremeno arhivske (transmisija posredstvom sačuvanih dokumenata i drugih materijalnih izvora, poput video zapisa i sl.) kao i one oralne i tjelesne memorije (izravna transmisija, s tijela na tijelo putem usmenih objašnjenja). Taj dvostruki registar, muzealni i performativni, jedan je od razloga zašto ples nije uključen u tradicionalne baštinske institucije koje počivaju uglavnom na arhivskim koncepcijama, dokumentima i materijalima.

Polazeći od konstatacije suvremenog francuskog plesnog praktičara i teoretičara Huberta Godarda kako je „uznemirujuće vidjeti do koje mjere nam povijest ostavlja brojne tragove što se tiču kostimografa, glazbenika, koreografa, ali ostaje potpuno nijema u odnosu na plesača i njegov rad, njegovo usavršavanje, tjelesne tehnike, ukratko, u odnosu na stvarne temelje plesa », u ovom se ples(a)nom predavanju postavljaju pitanja koja je vrsta memoriranja pogodna za suvremena performativna i koreografska djela, posebice o (ne)mogućim memoriranjima i rekonstrukcijama rada plesačica, uzimajući za primjer rad dviju hrvatskih plesačica koje su djelovale krajem sedamdesetih, tijekom osamdesetih godina i početkom devedesetih prošloga stoljeća: Blaženku Kovač Carić i Snježanu Abramović Milković.

Komentirajte

POVEZANE VIJESTI
PRATITE NAS I NA
INBOX

Ne propustite
naš
Newsletter

Sažetak svih vijesti objavljenih prethodnog dana dostavljamo svakog jutra u vaš inbox

NAJČITANIJE