Zdenka Mišura rođena je 1957. godine u Šibeniku. Diplomirala je hrvatski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Kazalištem se počela baviti u zagrebačkim studentskim danima kada je četiri godine bila član amaterske kazališne grupe Studentskog centra. Nakon studija je radila kao profesor u srednjim školama u Zagrebu i Splitu, a kazalištu se vraća, ovaj put profesionalno i zauvijek, kao urednica kazališnih izdanja splitskog HNK, a potom i kao voditeljica propagande i marketinga.
Surađivala je sa časopisima za kulturu Vijenac i Hrvatsko glumište i pisala drame koje su izvođene u programu Hrvatskog radija.
Prvi korak prema lutkarskom kazalištu i kazalištu za djecu napravila je donijevši svoj dramski tekst Vodencvijetov let u splitski GKL. Tekst je u režiji Dunje Adam postavljen 2000. i bio jedna od najnagrađivanijih predstava GKL-a. Kasnije su joj u lutkarskom kazalištu igrani tekstovi Oholica, Pec Ivo, Div koji više nije htio biti velik i Povratak u životinjsko carstvo.
Nakon 16 godina rada u HNK Split, 2003. godine imenovana je ravnateljicom Gradskog kazališta lutaka Split. Tijekom 10 godina djelovanja na čelu GKL-a rušila je predrasude o predstavama za djecu kao manje vrijednima od onih za odraslu publiku, kreirala repertoar izazovan umjetnicima i gledateljima, producirala je predstave koje su osvajale nagrade i učestalo prelazile hrvatske granice.
Dolaskom u GKL Split zatekla je kazalište sa srušenom dvoranom, raspršeno na nekoliko lokacija. Generacije malih Splićana nisu znale da u gradu postoji kazalište za njih, smješteno u secesijskoj građevini Hrvatskog doma u samom centru grada. Predstave su igrane u neadekvatnoj dvorani u Domu HV-a, radionice, skladište i pokusne dvorane nalazile su se u Solinu, a uredi u Matošićevoj ulici.
Upustila se u zahtjevan i mukotrpan proces gradnje i adaptacije srušene dvorane. Gradilište je otvoreno u prosincu 2004., a dvorana je bila obnovljena i otvorena za publiku u lipnju 2006. Otvorenje nove kazališne dvorane trajno je obogatilo kulturu grada Splita, a ravnateljici dalo novu snagu i polet u borbi za jednaki status kazališta za djecu i kazališta za odraslu publiku, pa već 2008. godine pokreće festival hrvatske drame za djecu Mali Marulić čime je konačno ostvarila jedan od glavnih ciljeva s početka svog mandata, a to je motiviranje pisanja za lutkarsko kazalište i kazalište za djecu.
2011. organizira prvi ciklus koncerata Jazz u veljači kao program namijenjen odrasloj publici koji se održao i iduće dvije godine, dovevši u GKL i neku novu publiku.
Bio je to ujedno korak prema jedinom neostvarenom cilju, lutkarskoj predstavi za odrasle.
Preranim odlaskom Zdenke Mišure splitsko i hrvatsko kazalište ostalo je bez goleme pokretačke snage koja je pomicala granice i obogaćivala sliku cjelokupne hrvatske kulture.