Login za korisnike

In Camera

Jedan od najproduktivnijih redatelja sezone, Dario Harjaček, u Teatru &TD još jednom stapa film i kazalište, inspiriran Buñuelovim ‘Anđelom uništenja’.

***

Kultni Buñuelov film Anđeo uništenja nastao je 1962. kao drugi dio Buñuel/Alatriste/Pinal trilogije, odnosno terceta filmova koje je režirao Buñuel, glavnu ulogu u njima igrala Silvia Pinal, a producirao ih njezin tadašnji suprug Gustavo Alatriste. U izvorniku nazvan Otpadnici iz ulice Providence, svoj konačni naslov dobio prema nedovršenoj drami Buñuelova prijatelja Joséa Bergamína, a koja je nastajala u otprilike isto vrijeme.

Film je kritiku oduševio svođenjem nadrealističke simbolike ne samo jedan zahvat u vrlo realistično zadanoj radnji: iz neobjašnjivog razloga likovi ne mogu prijeći prag sobe - čime je naznačena nemoć buržoazije da se u bilo čemu promijeni. U Cannesu je osvojio FIPRESCI nagradu kritike, a u Meksiku, već uobičajeno izazvao pravi skandal, da bi poslje završio na 16. (!)mjestu nacionalne ljestvice najboljih filmova meksičke kinematografije.

48 godina nakon premijerne projekcije, Buñuelov  'Anđeo uništenja'  postao je inspiracija za projekt In camera, u  kojem se redatelj i autor Dario Harjaček okreće pitanjima svrhe bavljenja teatrom u, za teatar, nesklonim okolnostima. Zanimljivo je međutim, da je nicijator projekta bila zapravo producentica istog, Petra Glad, kojoj će predstava ujedno biti i diplomski ispit.

Predstava In camera bavi se igrom kao osnovnim glumačkim sredstvom, kao osnovnim realitetom teatra. Kao što Buñuelovi likovi ne mogu izaći iz sobe, tako čini se ni Harjačekovi ne mogu – iz teatra.

Imaginirati, igrati - znači ostati i opstati u teatru. Što se pak događa u situaciji u kojoj glumci svojom igrom pokušavaju održati živim nešto što samo po sebi više ne živi,  nešto što više ne postoji? Što se događa kada glumci igraju s idejom da je njihova igra besmislena? U tom se trenutku imaginarna drama predstave seli u realnu dramu glumaca koji predstavu stvaraju...

***

Dario Harjaček rođen je 1979. godine u Beču, a do 1997. živi u Varaždinu. Završio je studij povijesti umjetnosti i komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a 2006. diplomirao na Odsjeku kazališne režije i radiofonije pri Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Godine 2004. njegov režijski ispit Adam i Eva prikazan je u sklopu festivala EUROKAZ. Režirao je desetak kazališnih predstava (W. Schwab, Uništenje naroda ili moja su jetra besmislena, HNK Varaždin / N. Mitrović, Ovaj krevet je prekratak, HNK Rijeka / Kazalište ljubavi, Studio za suvremeni ples, ZKM / A.P.Čehov, Tri sestre, Teatar &td / E.Jelinek,  Pijanistica, Teatar &td)  među kojima su posebno zapažene predstave Tri sestre i Pijanistica nastale u Teatru &td. U kazališnoj sezoni 2009/2010 ostvario je čak tri režije: Alabama Davora Špišića u GDK Gavella, Hamletpersona u ZeKaeMu te Nemreš pobjeć od nedjelje Tene Štivičić u Ludens teatru.


Odgovori