Nora (Hotel Bulić)

DATUM PREMIJERE:
GODINA:
PRODUKCIJA:
VRSTA:
NAZIV IZVORNIKA:
OCJENA PUBLIKE:
12345
Senka Bulić režira dramu koja sadrži najpoznatije lupanje vratima u povijesti dramske literature.
autorski tim funkcija
Tomislav Maglečićoblikovatelj svjetla
Branimir Božakoblikovatelj zvuka
Henrik Ibsenautor teksta
Silvio Vujičićscenograf
Oliver Jularićkostimograf
Senka Bulićredatelj

Lutkina kuća, poznatija kao Nora najslavnija je drama Henrika Ibsena, nastala u Rimu 1879. godine.

Kritički je to prikaz društvenih normi o braku u 19. stoljeću, što ga je Ibsen napisao uvjeren kako "u modernom društvu žena ne može biti svoja", budući društvom upravljaju - muškarci. Inspiraciju za dramu Ibsen je pronašao u životnoj priči svoje prijateljice Laure Kieler, koja je i sama kasnije ostvarila zavidnu spisateljsku karijeru.

Radnja je drame slijedeća:

Nora i Torvald Helmer, odvjetnik postavljen na dužnost direktora banke, imaju sretan obiteljski život i troje djece. No, u prošlosti je Helmer teško obolio i Nora je, želeći mu omogućiti putovanje u južne krajeve, na prijevaru falscificirala očev potpis i posudila novce  kreditom koji je dobila od Krogstada. Na početku drame dolazi Krogstad koji je razriješen svoje dužnosti u banci i prijeti da će reći istinu ako ne zadrži svoje mjesto u banci. Nora je primorana reći  Helmeru istinu, što ovoga razbijesni. Gospođa Linde, Norina  stara prijateljica i Krogstadova draga, nagovori Krogstada da se predosmisli i povuče svoje prijetnje. Nora u dramatičnom razgovoru s Helmerom shvaća da  je njezin brak isprazan i odlučuje napustiti Helmera i djecu.

Drama je premijerno izvedena u Kraljevskom kazalištu u Copenhagenu 21.12. 1879. Režiju je potpisao H. P. Holst, Noru je glumila Betty Hennings, a Torvalda Emil Poulsen. Uspjeh je bio ogroman, u roku od dva mjeseca Lutkina kuća postavljena je u svim važnijim skandinavskim gradovima. Ipak, kraj drame je izazvao burne rekacije jer se odlazak žene od obitelji smatrao neprihvatljivim u tadašnjem društvu. U Njemačkoj su protivljenja završetku drame bila toliko jaka da je Ibsen bio primoran napisati drugačiji kraj. Prema drugome kraju Noru Helmer prije odlaska nagovori da pogleda djecu dok spavaju i kaže joj da će ujutro kada se probude biti bez majke. Pogled na djecu smekša Noru i ona protiv svoje volje odlučuje ostati u braku...

No, njemačkom slučaju usprkos, alternativni završetak drame nije zaživio na pozornicama i gotovo da se nikad ne koristi.

U sezoni 2017/2018. Noru za vlastiti teatar režira Senka Bulić, a o konceptu predstave kaže:

Jedno od najvažnijih i najizvođenijih djela svjetske književnosti uzimamo kao polazište za istraživanje problema koji jednako intenzivno skandaliziraju i uznemiruju od praizvedbe teksta. Želimo ući u novo čitanje temeljnih pitanja koja otvaraju prostor za suvremene umjetničke perspektive. Namjera nam je istražiti motivaciju Nore u transformiranom društvenom kontekstu u kojem se otkrivaju novi mehanizmi pritisaka. Promjenom društvenih, političkih i ekonomskih okolnosti mijenja se i izvedbeni fokus priče o Nori. Prostori koji su se činili emancipatorski, kao proširenja slobode, ispostavljaju se kao regresivni.Koji su dometi pobune i mjesto slobode u visoko materijalističkom društvu? Kakav je odnos intimne i društvene represije? U što se Nora kao nagovještaj pobunjenog čovjeka pretvara?

Komentirajte

PRATITE NAS I NA
INBOX

Ne propustite
naš
Newsletter

Sažetak svih vijesti objavljenih prethodnog dana dostavljamo svakog jutra u vaš inbox

NAJČITANIJE