Hedda Gabler, vjerojatno jedna od najpopularnijih i najpoznatijih ženskih likova norveškog dramatičara Henrika Ibsena, a i svjetske književnosti glavni je lik istoimene drame izdane 1890. godine, a premijerno izvedene 1891. u Njemačkoj gdje je pokupila – izuzetno loše kritike.
Drama prati mladu ženu, generalovu kći, Heddu Gabler (iako joj je vjenčano ime HeddaTesman), koja se upravo vratila s medenog mjeseca sa svojim mužem Tesmanom, mladim znanstvenikom. Već početkom očito je da Hedda ima zapravo vrlo hladan odnos s Tesmanom, s kojim je očito iz financijskim razloga, a situaciju još dodatno komplicira pojavljivanje Lovborga, Tesmanovog rivala, inače alkoholičara kojem akademska karijera dosad bila u raspadu, ali koji je upravo završio rad koji smatra vrhuncem svoga rada i zbog kojeg planira dobiti posao profesora. No, pijan, Lovborg izgubi rukopis kojeg nalazi Tesman. Hedda, želeći osigurati da posao ipak dobije njen muž, odluči rukopis zapaliti, a Lovborga nagovara na samoubojstvo. Kasnije saznaje da je Lovborg doista počinio samoubojstvo, no u pijanom stanju i zapravo, sasvim slučajno, što je izuzetno razočara. Tesman odlučuje u čast Lovborgu rekonstruirati njegov rad, stranicu po stranicu. Hedda, razočarana, i shvaćajući da Brack, sudac, shvaća na što je navela Tesmana, odlučuje počiniti ubojstvo, koristeći očev pištolj.
Na scenu SNG Maribor, Heddu je postavila Mateja Koležnik, koja glavnu junakinju vidi ovako:
"Hedda predstavlja ženu nejasne prošlosti, kaotične sadašnjosti i posve neizvjesne budućnosti. O njoj znamo samo onoliko, koliko se o njoj može saznati u jednom danu i jednoj noći. Drama je reducirana na komornu situaciju gradskoga salona kao mjesta slabih, a proračunatih odluka i tematski spada u ciklus posljednjih Ibsenovih drama , kojima je svojstven pesimizam, melankolija i naposljetku također i smrt.
Heddin odnos prema obitelji i društvenim konvencijama kao i njen strah od skandala je virus iz kojeg se razvija njena shizofrenija. Njeno poimanje zatvorenog kućnog života, uz dobrog i cijenjenog supruga i dužnosti, koje pripadaju supruzi, istovremeno je duboko i intimno prožeto otporom prema svemu tome. Razapeta između želja i mogućnosti, a nesposobna za uspostavljanje odnosa između vlastite individualnosti i društvenih konvencija, poseže za najradikalnijom gest om slobodne volje."
