Login za korisnike

Javne potrebe u kulturi: kome, koliko i zašto?

Tko se ove godine našao u top-10 ‘dobitnika’ natječaja za javne potrebe u kulturi? Kome su potpore najviše smanjene? S koliko novaca porezni obveznici subvencioniraju svaku ulaznicu? I još puuuno toga…

  
  ZAŠTIĆENI SADRŽAJ
OSTATAK OVOG TEKSTA DOSTUPAN JE SAMO UZ PRETPLATU ILI SMS PLAĆANJE

PRETPLATITI SE MOŽETE VEĆ ZA
1 KN DNEVNO
UPUTE ZA SMS PLAĆANJE PLATITE SMS PORUKOM PRETPLATITE SE

  • Svaka čast na ovom iscrpnom izvještaju! Pa mi smo najkulturnija država na svijetu, a ne samo najpametnija. Bojkot svih kulturnih prerađevina koje se ne mogu same pokriti! Štrajk publike! – želimo besplatne karte

  • a i katastrofa je da kazališta s dvije i pol premijere godišnje dobivaju ne isto, već više para nego sc sa svojom umjetnost uber alles hiperprodukcijom

  • Nakon što sam uredno pročitao sva ova silna imena, podatke i cifre,- moja prva reakcija je bila slična onoj, kad je neprijeporni bard hrvatskog sportskog novinarstva pok.Mladen Delić jednom ushićeno uskliknuo: ” Ljudi moji, je li to moguće!?” Nevjerojatno koliko smo mi to nešto silno kulturan narod, ili bolje rečeno,- koliko udruga, društava i pojedinaca radi nešto u kulturi i pri tome misli da bi se to trebalo financirati iz PRORAČUNA.Već sami nazivi nekih na gornjem popisu su mi upitni.No, pustimo imena.Upada mi u oči sistem uravnilovke i držim, da bi bilo puno učinkovitije financijski podržati projekte koji zaista nešto znače ili obećavaju /ako baš hoćete /u sferi kulture, nego radi mira u kući sredstva usitnjena rasipati na ovakav način.Možda bi nama koji ovo čitamo mnoge stvari bile jasnije kad bismo znali koje to osobe/ imenom i prezimenom / odlučuju o pristiglim aplikacijama, jer ovdje zaista ima puno nelogičnosti.Kažem to zato, što i sam plaćam porez, pa valjda imam pravo znati kako se troše moji novci.

  • zahvaljujem TEATRU.HR na objavljivanju ovih podataka, čini mi se da ni jedan portal, niti jedne novine ili tv nisu objavile ništa glede raspodjele kulturnog kolača koji je iz godinu u godinu sve manji, a o okusu nećemo ni govoriti.

  • Nisam dosad nabasala na ovaj tekst, pa ga ne stigoh komentirati. Usput, ne znam kako je prošao vaš zahtjev za obrazloženjem ponovnog odbacivanja vaše djelatnosti kao ‘javne potrebe’? Što vam je odgovorilo Ministarstvo kulture? Financiranje kulture i brojne nelogičnosti pa čak i stvari koje se protive zdravom razumu jedna su od – nažalost – najuzbudljivijih tema na hrvatskoj kulturnoj sceni. Ono je najčešće rezultat potpune ignorancije samih kulturnih djelatnika, nezainteresirane i neobrazovane javnosti kao i politike koje je uvijek spremna balansirati i dijeliti sredstva bez nekakvog jasnog stava i rezona. Iskreno se nadam kako će neovisna, točnije izvaninstitucionalna kultura konačno shvatiti da se mora za svoja prava izboriti na svim razinama; kazališna kultura najgore prolazi zbog toga što je opterećena brojnim ustanovama koje nisu zasnovane ni na kakvoj ekonomskoj, obrazovnoj ni kulturnoj logici, već su nekakav kompromis između onoga što je bilo, onoga što bi trebale biti i onoga što nikada neće biti… Konkretno: previše besposlenih a zaposlenih, slabo ulaganje u tehničku opremljenost kazališta, preveliki utjecaj politike i nepotizam = sramotno niski profesionalni standard, potpuni izostanak zrelih poetičkih kazališnih preispitivanja, …ali najslabija točka: premalo obrazovanih, originalnih, društveno odgovornih i osviještenih pojedinaca.

Odgovori