Miro Gavran jedan je od najplodnijih domaćih dramskih (i ne samo dramskih) autora, čiji su tekstovi prevedeni na tridesetak jezika, i izvedeni u gotovo isto toliko zemalja, a 'Paralelni svjetovi' njegov su trideset i sedmi dramski tekst. Nastao je prije nekoliko godina, a za razliku od drugih Gavranovih drama, koje su najčešće pisane za manji broj likova, jer kako sam kaže, 'ne voli kad su njegovi dramski junaci tek usputne epizode', 'Paralelnim svjetovima' kroz dvadesetak će scena prošetati čak sedamnaest likova.
Glavni lik drame je Adam, sveučilišni profesor ekonomije, koji uz dijagnozu disocijativne fuge bježi od vlastite obitelji i posla, te luta Hrvatskom. Disocijativna fuga poremećaj je kod kojeg bolesnici 'zaborave' svoj prijašnji, predfugalni život i identitet te nastave živjeti neki novi, često se uopće ne pitajući o nedostatku sjećanja iz prošlosti.
Cijeli je niz likova vezan uz Adama – njegova supruga Suzana, također sveučilišna profesorica, brat Petar, poduzetnik, i njegova supruga Marta, psihijatrica Vera... te još djeca, prijatelji, kolege, medicinsko osoblje... Tražeći sebe i 'prave vrijednosti' između svoja dva identiteta, Adam se upušta u ljubavnu vezu sa svojom psihijatricom, također ženom koja je nesretna vlastitim životom, a njihov im 'paralelni svijet' dopušta mogućnost samoostvarenja. No, pod koju cijenu, i kako to utječe na druge odnose, tj., svjetove?
Zasićenje bračnih partnera, nerazumijevanje između djece i roditelja, licemjerje obiteljskih prijatelja, pogubna moć karijerizma, čežnja za bogatstvom i potvrdom u izvanbračnim avanturama – sve su to teme koje se provlače koroz Gavranov komad, a mogu se svesti na jednu zajedničku - odnose pred raspadom.
Drama je 2007. tiskana u izadnju Mozaik knjige, ukoričena u zbirci ‘Četiri različite drame’ (uz ‘Noru danas’, ‘Sve o muškarcima’ i ‘Kako ubiti predsjednika’), na scenu osječkog HNK postavlja je Robert Raponja, a za ovu su se priliku glumačkom ansamblu HNK pridružili i studenti Glume s osječke Umjetničke akademije, te nekoliko gostiju.
