Naslovnica > ARHIVA FELJTONA > Sezona 2017/2018: HNK Zagreb

Sezona 2017/2018: HNK Zagreb

Središnji nacionalni teatar najavljuje 12 premijera među kojima i inscenaciju Novakova romana 'Ciganin, ali najljepši', te scensku verziju filma 'Tko pjeva, zlo ne misli'.
Share on facebook
Share on twitter

Prenosimo najavu sezone kako je istu oglasilo Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu.

***

Da bismo repertoarom pratili one izazove koji nas svakodnevno zatječu u turbulentnoj stvarnosti i koji nam izravno ispisuju naše tranzicijske sudbine, trebamo slijediti unutarnje ritmove teatarskih nagnuća. Jer, teatar je danas u mnogim primjerima vjerodostojniji od života, stabilniji u porukama koje nudi, uvjerljiviji u pitanjima koje postavlja i sigurniji u odgovorima što se u konačnici nameću kao naš izbor. Teatar je naš izbor kako bi se lakše podnijele sve moralne dvojbe što nas slijede u urbanim krajolicima kolektivnog i osobnog razotkrivanja i što nam pokazuju kako su činjenice s kojima se suočavamo toliko dvojbene da na njih više ne možemo ni računati. Naposljetku, teatar je naše sklonište i u konačnici utjeha što pomiruje nemoguće u prostoru koji se predstavlja sigurnijim od samoga života. I u sezoni 2017./18. teatar je mjesto dijaloga i susreta koje je uvijek onoliko demokratično koliko se oni koji ga stvaraju te oni koji to promatraju u njemu uspijevaju prepoznati.

A upravo je prepoznavanje ono što nas možda i ponajviše danas u kazalištu privlači. Stoga su i priče koje nudimo ispričane kazališnim jezikom s kojim se možemo identificirati, priče koje su nam toliko bliske da su postale dijelom naših prošlih i sadašnjih života, priče koje su poprimile mitska obilježja i koje sada zajednički u gledalištu dijelimo. Od kultne priče o našemu gradu ispričane u Golikovu filmu Tko pjeva zlo ne misli, preko kazališnog iščitavanja fragmenata stvarnosti iz romana Ciganin, ali najljepši Kristiana Novaka, do baletnog uprizorenja mediteranske priče o ovom i onom Apoksiomenu ili pak poigravanja s Drugim i Drugačijim u Hatzeovoj operi Adel i Mara – sve će te predstave ispričati jednu opću priču o nama u različitim vremenima, uspostavljajući red tamo gdje se zbilja pokazuje najkaotičnijom.

S druge strane, i ove sezone vjerujemo da nam klasici točno mogu iscrtati putove snalaženja u zbunjujućoj stvarnosti, te se vraćamo Shakespeareu i Ibsenu postavljajući Kralja Leara i Peera Gynta, Wagneru i Pucciniju s Ukletim Holandezom iTurandot, a u baletu koreografu Patriceu Bartu koji će nas podsjetiti na caricu Sissi, dok će Valentina Turcu po Mannovu romanu koreografirati Smrt u Veneciji. Ti će klasici također biti identifikacijska mjesta u rasporedima naših životnih lutanja po nekim stvarnim i imaginarnim putanjima, koje nas u konačnici upućuju na to da je teatar onoliko siguran koliko se mi u njemu uspijevamo pronaći kao protagonisti ili epizodisti onih priča što smo ih zajedno ispričali, bez obzira na to gdje se nalazili, na pozornici ili u gledalištu, u predstavi ili u životu.

Dubravka Vrgoč

Premijere:

DRAMA

William Shakespeare: KRALJ LEAR
redatelj: Janusz Kica

Jedna od najpoznatijih Shakespeareovih tragedija, Kralj Lear, nastala je između 1603. i 1606. godine. Komad počinje u trenutku kada se ostarjeli kralj Lear povlači s prijestolja, odlučivši razdijeliti kraljevstvo između svoje tri kćeri tako da onoj koja ga najviše voli dodijeli najveći dio. Goneril i Regan mu laskaju, no najmlađa Cordelia iznenadi oca riječima kako ona svoju ljubav ne može nakititi praznim riječima. U bijesu Lear razbaštini Cordeliju, koja odlazi u Francusku. Lear namjerava preostale dane života naizmjence provoditi kod svojih kćeri, no kako su obje nezadovoljne njegovim svojeglavim ponašanjem, izvrijeđaju ga optužujući za bahato ponašanje. Osuđen lutati pustopoljinama na rubu ludila, Lear najzad spozna svoju zabludu, no to je za Cordeliu prekasno. Shvativši koliko je pogriješio, nesretni kralj umire od žalosti. U ovoj tragediji isprepletenoj političkim intrigama, tajnim savezima i sukobima nitko ne izlazi kao pobjednik, a duboka ljudska analiza starosti, roditeljstva, odnosa prema najbližima, bračnih veza, ljubavnih zanosa, izvanbračnih veza, postojanosti i skromnosti čini ovaj tekst jednim od temeljnih djela svjetske dramske literature, koji je moguće tumačiti na bezbroj načina. Ovu veliku ansambl-predstavu na sceni Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu režirat će Janusz Kica, uz gotovo cijeli dramski ansambl najveće nacionalne kuće.

Henrik Ibsen: PEER GYNT
redatelj: Erik Ulfsby

Peer, ti lažeš! slavne su riječi Peerove majke kojima počinje drama Peer Gynt Henrika Ibsena. Praizvedenaje 1867. u Oslu, a većinu drame Ibsen je napisao tijekom boravka u Italiji. Glavni lik ove petočinke je anti-junak Peer; lažljivac, avanturist, romantik, sin nekada bogata i ugledna trgovca Jona Gynta, koji je postao pijanac te izgubio sav novac, ostavivši Peera i njegovu majku u siromaštvu. Iako zaljubljen u Solveig, šašavi Peer otima mladu djevojku Ingrid s njezina vjenčanja i bježi u planine. Ostavivši otetu djevojku, susreće čudesne stvorove – trolove te brzopleto prihvati ponudu njihova kralja da oženi njegovu kćer, no zatim se predomisli i ponovno pobjegne. Dugo lutajući svijetom doživi svakojake pustolovine i u domovinu se vraća kao starac kako bi se suočio sa svim svojim neizrečenim i propuštenim djelima. Ljevač pucadi želi njegovu dušu pretopiti u nov materijal jer ona nije ostvarila ciljeve za koje je bila stvorena. Peer nikako ne pronalazi pravog sebe, no na kraju ga otkupljuje njegova vjerna Solveig, svojom strpljivom i milosrdnom ljubavlju. Dramu Peer Gynt, slavno klasično djelo svjetske dramske književnosti, na scenu zagrebačkoga HNK postavit će poznati norveški redatelj Erik Ulfsby u sklopu europskog projekta Europski kazališni laboratorij:Drama postaje digitalna, koristeći se inovativnom audio tehnologijom koja će se razvijati u suradnji sa stručnjacima iz područja elektroakustike. 

V. Majer- K.Golik- I.Škrabalo -R. Medvešek: TKO PJEVA ZLO NE MISLI
redatelj: Rene Medvešek

Novo kazališno uprizorenje slavne pripovijesti Vjekoslava Majera Dnevnik malog Perice, koju su Krešimir Golik i Ivo Škrabalo pretvorili u scenarij kultnog filma Tko pjeva zlo ne misli u režiji Krešimira Golika, za zagrebačku će Dramu HNK napraviti, prema vlastitoj adaptaciji, redatelj predstave Rene Medvešek. Radnja se događa u Zagrebu između dva svjetska rata gdje živi obitelj Šafranek svojim jednoličnim, obiteljskim, purgerskim životom. Taj ustaljeni dnevni ritam poremeti ulazak šarmantnoga gospodina Fulira, neženje izavodnika, u njihov život. Ana Šafranek vene u braku s puno starijim muškarcem Franjom koji i ne primjećuje da se gospodin Fulir sustavno udvara njegovoj ženi. Anine moralne i građanske ograde postepeno popuštaju i dovedu do ključnog događaja koji sin Perica s veseljem bilježi u svoj dnevnik. Franjo je zatekao svoju ženu u zagrljaju gospodina Fulira, kojega prebije i odmah izbaci iz njihovih života. Sad se više ništa uzbudljivo ne događa u Peričinu životu i on s tugom crta u svojem dnevniku veliki križ za gospodina Fulira, koji, iako nije umro, kao da je mrtav za njega i njegovu obitelj. Poznati kazališni redatelj iglumac Rene Medvešek adaptirat će pripovijetku i režirati ovu ljubavnu i obiteljsku priču o slavnim zagrebačkim likovima, a to će biti njegova prva režija u Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu. 

Kristian Novak: CIGANIN, ALI NAJLJEPŠI
redatelj: Ivica Buljan

Novi roman odličnog pisca Kristiana Novaka, koji je već osvojio publiku i kritiku svojim prvim djelom Črna mati zemla, na zagrebačkoj će sceni Hrvatskoga narodnog kazališta doživjeti svoje scensko uprizorenje. Ovo najnovije prozno Novakovo djelo jedno je od najčitanijih djela suvremene hrvatske literature, a Drami HNK pripala je čast praizvesti i scenski uobličiti ovaj uzbudljiv i duboko emotivan tekst koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim. To je priča o ljubavi između Milene, sredovječne žene koja se vraća u selo poslije propala braka i uništene karijere u gradu, što je dobra priča, jer ljudi na selu vole kad VSS-čovjek tresne….i Sandija, romskog mladića. To je i priča o Romima i romskim naseljima u Međimurju, kamo su sredinom sedamdesetih godina prošlog stoljeća doselili prvi Romi. Ali ponajprije, to je priča o ljubavi koja nastoji prevladati sve postojeće razlike između dviju zajednica. Iako ima i kriminalističkih elemenata, romanCiganin, ali najljepši prije svega je bolna i iskrena priča ne samo o jednoj ljubavi nego i o svima nama, danas i ovdje. Drama Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu nastavlja u svojem repertoaru posezati za aktualnim temama kako bi postavljala bitna pitanja o našim životima. Roman će dramatizirati poznati dramski pisac mlađe generacije Ivor Martinić, a predstavu će režirati Ivica Buljan.  

OPERA

Giacomo Puccini: TURANDOT
redatelji: Stefano Ricci i Gianni Forte
dirigent: Pier Giorgio Morandi

Turandot je posljednja opera velikoga talijanskog skladatelja Giacoma Puccinija koju, shrvan iznenadnom bolešću i smrću 1924. godine, nije uspio dovršiti. Operu je dovršio Franco Alfano dvije godine kasnije prema libretu koji su napisali Giuseppe Adami i Renato Simoni. Ishodišna priča temelji se na epu Sedam ljepotica, perzijskog pjesnika Nizamija iz 12. stoljeća. Okrutna kineska princeza Turandot prisiljava svoje potencijalne plemenite prosce da odgovore na tri zagonetna pitanja. Jednoga je već pogubila kad se drugi, mladi Kalaf, koji krije svoje ime, beznadno zaljubi u princezu. Iako ga svi preklinju neka odustane, on pristaje odgovarati na zagonetna pitanja, a kada uspije, želi smekšati Turandot ljubavlju, a ne silom. Poslije mnogih dramatičnih događanja Kalaf i Turandot izlaze pred narod koji slavi ljubav koja je uspjela pobijediti hladnu iponosnu princezu. Ova vrlo raskošna i popularna Puccinijeva tročinska opera prepuna je prekrasnih arija isugestivnih prizora u kojima se izmjenjuju velike scene s komornim prizorima punim dramatike i napetosti, dočaravajući svijet daleke Kine. Opera Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu će u koprodukciji s uglednim talijanskim opernim festivalom Sferisterio iz Macerate premijerno izvesti ovo monumentalno djelo na sceni zagrebačkoga nacionalnog kazališta pod ravnanjem maestra Piera Giorgia Morandija u režiji Stefana Riccija i Giannija Fortea

Wolfgang A. Mozart: COSÌ FAN TUTTE
redateljica: Dora Ruždjak Podolski

Nastavljajući suradnju sa zagrebačkom  Muzičkom akademijom i u novoj sezoni, premijerno ćemo prikazati šaljivu Mozartovu operu Così fan tutte ossia la scuola degli amanti / Tako rade sve ili  Takve su sve žene.

Opera buffa Così fan tutte pripada trima posljednjim Mozartovim operama, a nastala je na poticaj bečkoga dvora koji je želio pružiti vladaru Josipu II. njegovu omiljenu zabavu u posljednjim danima bolovanja od sušice. No iako je djelo nastalo u vrlo kratkom vremenu, car ga nažalost nije uspio vidjeti na praizvedbi krajem siječnja 1790. Iako je libreto Lorenza da Pontea na vječnu temu prijevare, odnosno zamjene ljubavnika, za današnjeg gledatelja prilično naivan, kroz devetnaesto stoljeće su ga smatrali neukusnim pa i vulgarnim. Međutim Mozartova je glazba u ovoj operi prema mišljenju mnogih dosegnula svoje najljepše i najduhovitije trenutke.

Iznimno talentirane generacije studenata Muzičke akademije zasigurno će na najbolji mogući način odgovoriti na visoke zahtjeve ovoga djela, a predstavu će režirati Dora Ruždjak Podolski. I ovaj put u ostvarenju opernog projekta studentima Muzičke akademije pridružit će se kolege s Akademije dramske umjetnosti, Akademije likovnih umjetnosti, Tekstilno-tehnološkog fakulteta i Studija dizajna pri Arhitektonskom fakultetu.

Phillipe Manoury – Elfriede Jelinek: KEIN LICHT
redatelj: Nicolas Stemann
dirigent: Julien Leroy

Poslije katastrofe nuklearne elektrane u japanskoj Fukušimi pariška Opéra Comique naručila je od francuskog skladatelja Phillipea Manouryja operu Kein Licht temeljenu na istoimenom tekstu iz 2011. poznate austrijske književnice Elfride Jelinek, dobitnice Nobelove nagrade za književnost. Sadržaj opere nadilazi tragediju u Fukušimi, on je globalna, metaforička refleksija o individualnoj i kolektivnoj odgovornosti prema političkim i ekološkim pitanjima te odnosu ljudi prema tehnologiji. U ovom je slučaju riječ o riziku koji sa sobom nosi upotreba nuklearne energije. U suradnji s redateljem Nicolasom Stemannom tekst i glazba bit će usko povezani tvoreći suvremeni Singspiel, njemačku inačicu žanra opéra-comique, koji karakterizira izmjenjivanje glumačkih i opernih scena. Kein Licht djelo je europske dimenzije, s obzirom na to da inspiraciju crpi iz tradicionalnih glazbenih stilova popularnih s obje strane rijeke Rajne. Pristupačna, inovativna i smiona, ova operna forma na suvremen način će ostvariti kontakt s današnjom publikom te govoriti o manama i dostignućima suvremene civilizacije. Predstava će nastati u koprodukciji s nekoliko značajnih europskih kazališta. Ovo suvremeno operno djelo bit će izvedeno pod ravnanjem maestra Juliena Leroyja, a režiju potpisuje njemački redatelj srednje generacije Nicolas Stemann.

Richard Wagner: UKLETI HOLANDEZ
redatelj: Oliver Py
dirigent: Nikša Bareza

Veliko tročinsko operno djelo njemačkog skladatelja Richarda Wagnera Ukleti Holandez jedno je od najblistavijih djela opernog stvaralaštva, praizvedeno 1843. u dresdenskoj Semperoper. Pišući libreto, Wagner je kao ishodišni tekst upotrijebio satiričnu prozu velikoga njemačkog romantičarskog piscaHeinricha Heinea Uspomene gospodina Schnabelewopskoga, koja obrađuje staru mornarsku legendu o ukletom moreplovcu osuđenom na vječno lutanje morima, koji donosi propast svima koje susretne. U središtu radnje opere koja se događa u 17. stoljeću na norveškoj obali Wagnerova je ideja o ženi otkupiteljici – Senti. Ona je djevojka spremna svojom nesebičnom ljubavlju izbaviti duh ukletog moreplovca. U operi ima puno romantičarskih elemenata i prema riječima skladatelja s Holandezom počinje moj posao pjesnika s kojim sam napustio zanatski rad. Ne znam je li se ikada u životu umjetnika dogodila tako radikalna promjena u tako kratkom vremenu... Iako je Ukleti Holandez prvi put bio izveden u Zagrebu 1896. godine, pod upravom Stjepana Miletića te je postao jedna od popularnijih Wagnerovih opera na našoj sceni, Opera zagrebačkoga HNK novosezonsku premijeru izvodi poslije više od tri desetljeća, vraćajući to uzbudljivo operno djelo na pozornicu najveće nacionalne kazališne kuće pod dirigentskim vodstvom maestra Nikše Bareze u režiji francuskog redatelja Oliviera Pyja.

Josip Hatze: ADEL I MARA
redatelj: Ozren Prohić
dirigent: Ivan Josip Skender / Luka Vukšić

Četveročinska opera Adel i Mara jedno je od najvažnijih djela hrvatskog skladatelja Josipa Hatzea. Romantičarski ep Bijedna Mara, o nesretnoj ljubav dvoje mladih, koji je napisao Splićanin Luka Botić temelj je opernoga libreta Branka Radice. Naočit mladić, Turčin Adel i mlađahna kršćanka Mara iz Vranjica, zaljube se jedno u drugo na prvi pogled tijekom seoskog sajma. No jaz između dviju zajednica je predubok da bi ga ljubav dvoje mladih mogla prebroditi. Izvori za ovu dirljivu ljubavnu priču sežu u 16. stoljeće, kada je splitski knez 1574. poslao mletačkoj vladi izvještaj o cijelom događaju. Široke melodijske linije, raspjevane arije i dramaturška napetost čine operu Adel i Mara jednom od najblistavijih djela domaćega opernog stvaralaštva. Iako se praizvedba opere zbila u Ljubljani 1932., djelo je već sljedeće godine premijerno izvedeno na zagrebačkoj sceni pod ravnanjem Lovre pl. Matačića te uskoro zaživjelo i na drugim hrvatskim pozornicama. Hatze, učenik velikoga talijanskog skladatelja Pietra Mascagnija, ovom je operom pokazao izrazit smisao za dramatiku i iznijansiranost svih likova, a sukob vjera i svjetonazora dviju susjednih zajednica koji se prelama preko dvoje mladih prikazan je u duhu pomirenja i tolerancije. Opera Hrvatskoga narodnog kazališta premijerno izvodi ovo sjajno djelo pod dirigentskim ravnanjem Josipa Ivana Skendera / Luke Vukšića u režiji Ozrena Prohića. 

BALET

Gustav Mahler – Valentina Turcu: SMRT U VENECIJI
koreografkinja: Valentina Turcu

Smrt u Veneciji roman je njemačkog pisca Thomasa Manna, jednoga od najvažnijih književnika prve polovice dvadesetog stoljeća, koji pripovijeda o umjetnosti i prirodi života te istražuje ulogu čežnje za inspiracijom i žudnju za životom modernog umjetnika. U vremenu sveprisutne kulturne i osobne dekadencije te društvenoga i moralnog propadanja, poznata slovenska koreografkinja Valentina Turcu, svojim će specifičnim koreografskim rukopisom obraditi temu sukoba između umjetnosti i života, kreirajući emotivno putovanje ostarjeloga umjetnika u potrazi za duhovnim ispunjenjem koje ga odvodi u propast, odražavajućitamnu stranu ljepote u gradu koji trune, zahvaćen neimenovanom epidemijom. Kao glazbenu podlogu svojega cjelovečernjeg baleta koreografkinja, koja je autorica i libreta, odabrala je simfonijsku glazbu Gustava Mahlera, jer Mann je poznavao skladatelja te je svojem glavnom liku dodao elemente Mahlerove umjetničke osobnosti. Balet Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu u koprodukciji s Baletom mariborskoga SNG-a, čija je članica Valentina Turcu, praizvest će baletno djelo Smrt u Veneciji, koje će autorica kreirati sa zagrebačkim baletnim ansamblom, s kojim prvi put surađuje kao koreografkinja iredateljica.

Bedřich Smetana – Patrice Bart: ELIZABETA II. BAVARSKA – SISSI
koreograf: Patrice Bart

Raskoš, bogatstvo, položaj, ljepota, popularnost, nisu nažalost, Elizabetu Bavarsku, austrijsku caricu i mađarsku kraljicu, suprugu Franza Josepha I. Habsburga učinili sretnom i ona je cijeli svoj život tragala samo za mirom i slobodom, a jedino to, nažalost, nikada nije mogla imati. O tragediji njezina života svjedoče i stihovi koje je nekoć zapisala u svoj dnevnik: Lutam sama ovim svijetom / Užitak i život odavno izbjegavam / Nemam s kime podijeliti sebe / Srodnu dušu nikad nisam otkrila. 

Poznata njemačka dramaturginja Christiane Theobald suptilno nas vodi kroz život jedne od najintrigantnijih i najljepših svjetskih vladarica, Elizabete II. Bavarske, poznatije kao Sissi. Veliki majstor koreografije Patrice Bart svojim će istančanim koreografskim i redateljskim načinom prikazati najskrivenije tajne, strahove, ljubavi, intrige… koje su okruživale ovu sjetnu kraljicu te iz scene u scenu stvarati sve napetije i delikatnije baletno djelo. Za glazbeni aranžman zadužen je skladatelj i dirigent svjetskoga glasa Ermanno Florio, koji usko surađujući s koreografom i dramaturginjom kreira glazbeni zaplet na odabranu glazbu Bedřicha Smetane za predstavu koja će biti praizvedena na zagrebačkoj baletnoj sceni Hrvatskoga narodnog kazališta.

Tamara Obrovac – Claudio Bernardi: APOKSIOMEN
koreograf: Claudio Bernardo

Svako more, pa tako i Mediteransko, spaja i razdvaja, daje život i nosi smrt. S jedne njegove obale na drugu, između Europe, Azije i Afrike stoljećima se kreću valovi trgovaca, ratnika, zarobljenika, osvajača, prognanika, izbjeglica… Vjetrovi povijesti određuju njihov ritam, a more, hirovito i nepredvidivo za nekoga postaje spas, za nekoga grob. Jednako u mitskom vremenu Trojanskog rata ili u našem dvadeset prvom stoljeću, svejedno. Prema lošinjskom Apoksiomenu more je bilo milostivo, čuvajući ga dva tisućljeća u svojem krilu predalo ga je gotovo neokrnjena, kao svjedoka svih užasa koje u sebi taloži morska dubina. To je poetski i misaoni prostor ove baletne predstave koja će praizvedbu doživjeti na baletnoj sceni zagrebačkoga Hrvatskog narodnog kazališta. Pokretom, ali i glasom, ispunit će ga skupina plesača Baleta zagrebačkoga Hrvatskog narodnog kazališta uz glazbu Tamare Obrovac koja svojim melosom dodiruje sve rubove Mediterana te uz fragmente Euripidovih Trojanki, koje će odabrati i dramaturški obraditi Lada Kaštelan. Predstavu će koreografirati i režirati cijenjeni belgijski koreograf brazilskog podrijetla Claudio Bernardo, koji će prvi put surađivati s ansamblom Baleta zagrebačkoga Hrvatskog narodnog kazališta. 

ZAŠTIĆENI SADRŽAJ

Zanima vas cijeli tekst?

Teatar.hr financira se isključivo sredstvima svojih čitatelja. Stoga ostatak ovog teksta možete pročitati samo uz pretplatu ili SMS plaćanje. Pretplatiti se možete već za 1 kn dnevno.

Odgovori

Share on facebook
Share on twitter
POVEZANE VIJESTI
PRATITE NAS I NA
INBOX

Ne propustite naš dnevni Newsletter

Sažetak svih vijesti objavljenih prethodnog dana dostavljamo svakog jutra u vaš inbox

NAJČITANIJE
NAJNOVIJE