Evgenij Onjegin

Prototip ‘psihološke opere’ Petra Iljiča Čajkovskog, prema Puškinovu romanu i u režiji Michała Znanieckog.

***

Rađena prema istoimenom Puškinovu djelu, opera Evgenij ili  Jevgenij Onjegin svakako spada u red bisera operne literature, a njena uprizorenja vrlo su česta na svim opernim pozornicama svjetskih kazališta. Na hrvatskim pozornicama posljednji je put premijerno izvedena u produkciji HNK Split, 2005. godine. Najnovija produkcija nastaje pak u koprodukciji HNK Zagreb i HNK Rijeka, a režira je gost iz inozemstva Michał Znaniecki.

Sam Čajkovski operu naziva "prizorima lirskih slika", prvotno je izvevši sa studentima moskovskog konzervatorija.

Službena najava kaže kako "opera u prvi plan stavlja duboko proživljenu dramu protagonista, pretpostavljajući je vanjskim događajima, odustajući time od klišea samo jednog dramskog vrhunca, jer prvi je čin drama Tatjane, drugi drama Lenskog, a treći drama Onjegina. Svaki čin zasebna je cjelina, ali i sva tri čvrsto su povezana u jednu jedinstvenu. Čajkovski je djelo podnasloviolirski prizori i njime stvorio prototip psihološke opere, u kojoj glazba ne opisuje nego produbljuje prikazana zbivanja."

Iako je djelo naslovljeno prema Jevgeniju Onjeginu, glavni je lik sanjarska djevojka Tatjana, koja se živeći duboko u ruskoj provinciji 19. stoljeća, prepušta maštarijama idealizirajući slučajnog znanca nedostojna njezine iskrene ljubavi.

Predsmrtna arija Lenskog kao i glasoviti noćni prizor u kojemu Tatjana piše ljubavno pismo Onjeginu, ubrajaju se u najljepše ulomke slavenske operne literature.