Tri zakonska akta koja su, nakon velike pompe pri donošenju, završila na Ustavnom sudu ('brojači riječi' u novinama, Dubrovačke zidine i Zakon o kazalištima), dva izgubljena sudska procesa u slučaju osječke ispostave Državnog arhiva, sapunica s HNK Zagreb, slučaj Tonča Bilića, nepostojanje dokumentacije za proglašenje HNK Varaždin nacionalnim teatrom... ništa, ali baš ništa od navedenog – a to je tek manji dio skandala – nije Ministarstvo kulture prisililo da se konačno striktno počne držati zakona.
Dapače.
Najnoviji slučaj, onaj službenice Lele Vujanić, o kojem smo detaljno pisali ovdje, danas sam imala prilike komentirati u Hrvatskoj uživo s pomoćnicom ministrice, Tamarom Perišić.
Gospođa je, po službenoj dužnosti, zastupala osebujno tumačenje Ministarstva kako se u resoru kulture kršenje zakona zapravo zove 'formalni propust'. Pogledajte, pa ćemo dalje:
Izmotavala se jadna Perišić, a sve po rečenoj službenoj dužnosti, kako je 'suglasnost tražena naknadno' (kako mislite – naknadno?!), kako 'sukoba interesa nema', i kako je ukratko sve divno i krasno, iako eto (ni) ona nije pravnica, pa zapravo nije ni mjerodavna.
Ali i dalje tvrdi da sukoba interesa - nema.
Nešto sasvim drugo kaže dopis što nam ga je na tu temu uputilo Ministarstvo uprave, koji pročitati možete ovdje. Ali kad ni on nije pomogao, evo da ja još jednom citiram Zakon o državnim službenicima.
Članak 33.
Državni službenik može izvan redovitoga radnog vremena, po prethodno pribavljenom odobrenju čelnika državnog tijela, obavljati poslove ili pružati usluge pravnoj ili fizičkoj osobi, samo ako nad tim djelatnostima, odnosno nad radom te fizičke ili pravne osobe, državno tijelo u kojemu je u službi ne obavlja nadzor ili ako takav rad nije zabranjen posebnim zakonom, te ne predstavlja sukob interesa ili prepreku za uredno obavljanje redovitih zadataka niti šteti ugledu državne službe.
Vujanić, otpisala nam je glasnogovornica ministarstva – suglasnost nije tražila. Ili:
«Službenica nije podnijela zahtjev za odobrenje»
Zakon o državnim službenicima, međutim, ‘obavljanje djelatnosti koja je u suprotnosti s poslovima radnog mjesta ili bezp rethodnog odobrenja čelnika tijela’ ocjenjuje ‘teškom povredom službene dužnosti’ (Članak 99.)
Ma daj? Zar nije u pitanju tek 'formalni propust' kako je besjedila jadna pomoćnica ministrice? Stvarno? Pa dovraga!
Prema članku 100. istog zakona:
'O teškim povredama službene dužnosti u prvom stupnju odlučuje službenički sud, a u drugom stupnju viši službenički sud, ako posebnim zakonom za službenike pojedinih državnih tijela nije drukčije određeno’.
Dakle, ne odlučuje pomoćnica, ni glasnogovornica nego – službenički sud.
Ima još.
Članak 34., pod egidom 'Dužnost prijavljivanja mogućeg sukoba interesa' kaže:
Državni službenik je dužan pisanim putem obavijestiti nadređenog državnog službenika o financijskom ili drugom interesu koji on, njegov bračni ili izvanbračni drug, dijete ili roditelj može imati u odlukama tijela u kojem radi.
Državni službenik je dužan pisanim putem obavijestiti nadređenog službenika o fizičkim i pravnim osobama s kojima je bio u poslovnom odnosu u razdoblju od dvije godine prije prijma u državnu službu, a prema kojima tijelo u kojem radi obavlja upravne poslove.
Lela Vujanić ništa od navedenog nije učinila. Je li imala 'financijskog ili drugog interesa' od toga što je istovremeno bila zaposlena u Ministarstvu i ravnala festivalom koji je to Ministarstvo financiralo? Ma ne, ni slučajno, iako je po riječima pomoćnice ministrice riječ o 'izuzetno važnoj manifestaciji'.
Žena je eto samo napravila ‘formalni propust’. Nije rekla da je gazdarica manifestacije koju Ministarstvo financira i što sad? Nažalost, toliko spominjani Zakon u Članku 99. kaže da u 'teške povrede službene dužnosti' spada i:
'davanje netočnih podataka kojima se utječe na donošenje odluka nadležnih tijela ili time nastaju druge štetne posljedice'.
Bi li ista manifestacija dobila ikakva sredstava i da joj Vujanić nije bila organizatoricom? Možda. Možda i ne bi. Nećemo nikad saznati. Ali uopće nema sumnje da je daleko lakše organizirati bilo koju manifestaciju u državi kad nastupate s pozicije zaposlenice Ministarstva kulture. Zadužene za medije.
Baš zato možemo samo sumnjati da festivala u sisačkoj Željezari, kao ni prethodnih, ni ove godine ne bi bilo da nije bilo i vrlo posebne vrste privatno-javnog partnerstva između Ministarstva kulture i Udruge Pressing. Uz, a što ćemo sad, neke ‘formalne propuste’. Koji se inače svugdje u svijetu zovu – kršenjem zakona.
Glasnogovornica istog ministarstva, danas je – piše Jutarnji list – u odgovoru na njihov upit, otkrila ime i prezime te ine osobne podatke zviždačice koja je prijavila potencijalna koruptivna djela u Modernoj galeriji.
Prema – znate već - Zakonu o državnim službenicima, (Članak 99. stavak 9) time je i glasnogovornica počinila tešku povredu službene dužnosti, jer se takvo djelo kvalificira kao:
‘…povredu prava na zaštitu anonimnosti državnog službenika koji prijavi opravdanu sumnju na korupciju.’
Prepoznajete li uvijek isti obrazac?
I da. Potpisnica ovih redaka nije pravnica. Za razliku od zaposlenika pravne službe Ministarstva kojima su tri zakona na Ustavnom sudu, jedan je morao biti mijenjan dva puta u samo par mjeseci, te istih onih koji su izgubili dva uzastopna spora u slučaju osječkog Arhiva.
No, pravnica nije ni ministrica kulture koja je osuđena za kršenje zakona. Pa je isti promijenila. A upravo bi ona trebala pokrenuti postupak za ispitivanje zakonitosti ponašanja u cijelom ovom slučaju.
Što, kako smo danas čuli, po svoj prilici neće. Ali je i dalje – ministrica.
Za razliku od nekih u istoj Vladi kojima dokazano (još uvijek) - nije ništa.
Ali su bivši.
Pouke izvucite sami.
Jedan odgovor
Dobra vam je ova slika sa brodom koji je već dobrano potonuo.
Inače, pouke smo izvukli još jučer dok smo izravno gledali: – jasno i žestoko.Na kraju smo izveli jedini mogući zaključak / iako nismo pravnici ! / : ŠTO JE DOZVOLJENO BOGOVIMA NIJE VOLOVIMA.