Druga po redu pravomoćna Presuda protiv Rješenja o imenovanju ravnatelja Državnog arhiva, tvrdi Kušen "zorno dokazuje raskoš drskosti u kreiranju farse javnih natječaja, koja se u hrvatskoj kulturi uzastopno događa u mandatu ministrice Andreje Zlatar Violić."
Podsjetimo Kušen je nakon objave rezultata natječaja za ravnateljsko mjesto Državnog arhiva u Osijeku pokrenuo sudski spor kojim je želio dokazati da je natječaj proveden nezakonito, a to mu je sad već drugi put i - uspjelo.
No, nakon što je o rezultatu drugog sudskog postupka izvjestio javnost, Ministarstvo mu je odgovorilo priopćenjem koje je Kušena natjeralo na upućivanje otvorenog pisma koje prenosimo u cijelosti.
***
PREDMET: Otvoreno pismo Ministrici kulture – poziv na javno suočavanje i otkrivanje istine
Gospođa
Dr. sc. Andrea Zlatar Violić, ministrica kulture
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske
Zagreb, Runjaninova 2
Poštovana gospođo Ministrice,
na web stranici Ministarstva kulture i u medijima je objavljeno priopćenje Ministarstva kulture od 11. travnja 2014. u kojem se ponovo nastoji zamagliti meritum stvari, pažnja usmjeriti u pogrešnom pravcu, a nezakonito imenovanje opravdati. Štoviše, izvrće se teza i tvrdi se kako je do povrede Zakona zapravo došlo kod donošenja pravomoćne presude. Stoga se protiv te presude najavljuje posezanje za izvanrednim pravnim lijekom - zahtjevom za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude na Vrhovnom sudu Republike Hrvatske.
Dakle, kako u dosadašnjim dokumentima i priopćenjima, tako i u novom priopćenju Ministarstva kulture, uporno se zamagljuje meritum stvari tako što se prešućuju ostale važne i presudne činjenice na kojima se temelji pravomoćna presuda, a pažnja se stalno upire samo u načelnu mogućnost zakonske iznimke imenovanja na mjesto ravnatelja osobe bez položenog stručnog ispita, kao da bi to bila jedina osnova za poništenje spornog Rješenja o imenovanju.
Kako bih javnost informirao o stvarnim činjenicama koje sam dokazao i na kojima se temelji pravomoćna presuda, ovdje donosim doslovni citat iz obrazloženja Presude, iz kojeg se iščitava meritum stvari koji se može ovako raščlaniti: korištenje diskrecijskog prava u voluntarističkom smislu, nepotpunost dokumentacije imenovanog kandidata, manipuliranje natječajnom dokumentacijom, neobrazloženo posezanje za uporabom zakonske iznimke unatoč tome što je postojala mogućnost primjene redovitog zakonskog rješenja jer su postojali kandidati koji su ispunjavali sve zakonske uvjete. Budući da te činjenice Ministarstvo kulture zanemaruje i u svome priopćenju prešućuje, javnosti podastirem prijepis dijela obrazloženja pravomoćne presude:
„Naime, sud smatra da tuženik u pobijanom rješenju KLASA: UP/I-612-06/11-01l0001, URBROJ: 532-02-02/2-17-07 od 8. srpnja 2013. godine nedovoljno obrazlaže iz kojih razloga kao nositelj diskrecijske ocjene daje prednost izabranom kandidatu na temelju njegovog dosadašnjeg radnog iskustva i organizacijskih sposobnosti za vođenje arhiva kao i na temelju plana rada izabranog kandidata, budući tuženik u pobijanom rješenju prije svega ne obrazlaže o kojem se radnom iskustvu izabranog kandidata radi odnosno na kojim poslovima je isti radio, cijeneći pri tome nespornu činjenicu da izabrani kandidat odnosno zainteresirana osoba nikad nije radio na mjestu voditelja arhiva, dok je tužitelj tu dužnost nesporno obnašao u prethodnom razdoblju. Isto tako, sud smatra da tuženik nije obrazložio temeljem kojih činjenica smatra da je vidljivo da je plan rada izabranog kandidata u skladu sa strateškim određenjima Ministarstva kulture Republike Hrvatske i značenja Državnog arhiva Osijek, a u odnosu na plan rada tužitelja, time da uz navedeno tuženik u pobijanom rješenju i niti ne obrazlaže iz kojih razloga plan rada kandidata predstavlja bitnu činjenicu prilikom donošenja odluke o izboru kandidata, a da pri tome plan rada nije bio utvrđen kao uvjet predmetnog natječaja niti se isti trebao dostaviti kao natječajna dokumentacija, a kako je naprijed navedeno iz navedene prijave zainteresirane osobe proizilazi da isti niti nije dostavio plan rada uz prijavu na natječaj, dok iz navedene prijave tužitelja proizilazi da je isti plan rada dostavio kao natječajnu dokumentaciju. Također, sud smatra da je tuženik u pobijanom rješenju trebao obrazložiti i iz kojih razloga daje prednost izabranom kandidatu iako isti nije dostavio u natječajnoj dokumentaciji popis objavljenih vrijednih stručnih ili znanstvenih radova niti je iste naveo u svom životopisu, cijeneći pri tome činjenicu da je objavljivanje vrijednih stručnih ili znanstvenih radova kao i dostavljanje istih bio uvjet predmetnog natječaja kao i obveza navođenje popisa radova u prijavi i natječajnoj dokumentaciji.
Isto tako, sud smatra da je tuženik u pobijanom tješenju trebao obrazložiti i temeljem kojih činjenica odnosno razloga iznimno sukladno članku 54. stavak 3. Zakona o arhivskom gradivu imenuje izabranog kandidata iako isti nije položio stručni ispit iz arhivske građe, budući imenovanje izabranog kandidata bez položenog stručnog ispita iz arhivske građe predstavlja zakonsku iznimku, te sud smatra da u takvom slučaju tuženik treba obrazložiti temeljem kojih činjenica smatra da se zakonska iznimka u konkretnom slučaju može primijeniti, odnosno da se u odnosu na izabranog kandidata a na temelju dosadašnjeg rada istoga može očekivati da će kandidat s uspjehom voditi arhiv, iako kako je naprijed navedeno predmetnu dužnost nikada prije nije obnašao.“ (Presuda Upravnog suda u Osijeku, Poslovni broj: UsI-745/13-19, str. 5)
Kako se raniji, pa ponovljeni izbor na temelju natječaja raspisanog prije dvije godine ne može opravdavati narednim dvogodišnjim razdobljem - u kojem je novozaposleni djelatnik najprije vježbenik, a onda i nakon položenog stručnog ispita još uvijek početnik u struci - to niti javnosti niti kompetentnim djelatnicima bilo koje struke nije potrebno posebno tumačiti. Radi se, međutim, o službenom obrazloženju Ministarstva kulture kakvo vjerojatno u pravnoj praksi još nikada nije bilo primijenjeno, niti bi ga itko drugi primijenio.
Budući, dakle, da Ministarstvo kulture i sam Siniša Bjedov, kako je ovih dana izjavio za jedan dnevni list, i nakon dvije pravomoćne presude tvrde kako je imenovani na tom natječaju ispunjavao sve uvjete, pozivam Ministricu kulture dr. sc. Andreu Zlatar Violić i gospodina dr. sc. Sinišu Bjedova da u medijski praćenom suočavanju činjenica i argumenata priredimo građanima RH javno otkrivanje istine o cijelom tom slučaju. - Predlažem da sazovemo konferenciju za medije na kojoj ćemo podastrijeti javnosti natječajnu dokumentaciju kojom se na predmetni javni natječaj javio imenovani kandidat i na temelju koje su pravomoćnim presudama poništena Rješenja o imenovanju tog kandidata. S druge strane nudim na javni uvid i dozvoljavam da se s tom natječajnom dokumentacijom usporedi moja natječajna dokumentacija, kao jednog od ostala tri kandidata koji su predali potpunu dokumentaciju i ispunjavali sve zakonom propisane uvjete natječaja. - Jednako tako pozivam i zahtijevam da se argumentirano obrazlože i konkretnim činjenicama potkrijepe „iznimne radne i organizacijske sposobnosti“ na ranijim radnim mjestima, koje se u više dokumenata i u posljednjem priopćenju Ministarstva kulture posebno ističe – očito nagoviještajući da bi one mogle biti i temelj ponovnog imenovanja na tragu jednakog političkog ili klanskog interesnog kadroviranja.
U svakom slučaju, kod bilo koje „natječajne trakavice“, onaj kandidat koji svojoj nepotpunoj natječajnoj dokumentaciji naknadno pridodaje dokument, dakle, zajedno s čelnikom javnog tijela manipulira natječajnom dokumentacijom kao dokazom za izbor i imenovanje, morao bi iz pravnih, moralnih i političkih razloga biti diskvalificiran iz daljnjeg ponovljenog natječaja za isto mjesto. Istovremeno, samo javno tijelo i čelnik toga tijela morao bi zbog toga biti sankcioniran, a u moralnom smislu bi sam morao ponuditi ostavku.
Ministrica kulture Andrea Zlatar Violić, osobno i preko najbližih suradnika, samouvjereno i uporno ponavlja neistinite sadržaje koje je ovjerovljavala i u službenim dokumentima, a u cijelom je slučaju rješavanja predmetnog natječaja višekratno zlorabila službene ovlasti i položaj kako bi pogodovala osobi za koju je javno u jednoj od najgledanijih emisija u Hrvatskoj sama ustvrdila kako je simpatizer njezine stranke. Zbog svega toga, osobno ću temeljem krivične odgovornosti cijeli slučaj prijaviti Državnom odvjetništvu RH.
Krajnje je vrijeme da se u Hrvatskoj promijeni paradigma ponašanja pojedinaca i skupina u političkim strukturama bilo koje provenijencije i da se prestane uporno na vodeće položaje u stručnim tijelima i ustanovama kadrovirati osobe po nestručnim kriterijima. Takvo se kadroviranje onda nastoji prikriti površnim stjecanjem određenih stručnih zvanja kako bi se formalno pokrilo političku ili bilo koju drugu interesnu malverzaciju u izboru i imenovanju tih vodećih osoba. Naime, tako uvijek iznova na položaje dolaze nestručni i nekompetentni ljudi koji te ustanova najprije vode kao vježbenici, a onda niz godina kao nekompetentni početnici. Oni se u svom radu uglavnom niti ne bave samom strukom, njezinom temeljnom ulogom, interesima i probicima, nego u svemu izvršavaju naloge svojih političkih ili drugih interesnih nalogodavaca radi pojedinačnih ili skupnih privatnih interesa.
Arhivska struka i javna arhivska služba sa svojom ulogom i značenjem u društvu ima itekako veliku političku važnost. Ona je čuvar memorije kao javnoga dobra naroda i njegove politički organizirane zajednice. Upravo zato bi i morala biti u najmanjoj mogućoj mjeri sputana natruhama političkog diktata i ponajmanje prepuštena voluntarističkom pristupu bilo kojeg pojedinca ili interesne skupine iz političkih struktura.
S poštovanjem,
Dr. sc. Dražen Kušen, viši arhivist, v.r.
One Response
Pravna sluba Ministarstva kulture potpuno je izgubil kompas što se vidi iz mnogih slučajeva, a ovaj slučaj je ipak vrh. Poštovani gospodine Kušen, podrška u svakom pogledu!