Otvoreno pismo podrške Ani Lederer

Upravni sud u Osijeku u lipnju 2012. godine je kao epilog upravnog spora, poništio rješenje Ministarstva kulture RH od 28. svibnja 2012. godine, kojim je Siniša Bjedov, inače član HNS-a, imenovan ravnateljem Državnog arhiva u Osijeku na mandat od četiri godine.

Taj je upravni spor protiv Ministarstva kulture vodio Dražen Kušen, jedan od kandidata za ravnatelja Arhiva na tom natječaju, protiv Ministarstva kulture. U obrazloženju presude stoji kako je tužitelj Kušen, inače voditelj Odjela fondova gospodarstva i bankarstva, u svojoj tužbi osporio imenovanje Bjedova tvrdeći kako on nije ispunjavao natječajne uvjete, a uz to mu je osporeno pravo pregleda natječajne dokumentacije, kao i da nije poučen da u roku od 15 dana može tražiti sudsku zaštitu.

***

Otvoreno pismo podrške Ani Lederer

Poštovana gospođo Lederer,

u trenutku kada ste Vi osobno na hrvatskoj kulturnoj sceni „vrući kesten“ u ustima onih koji odlučuju o neposrednoj budućnosti djelovanja Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, želim Vam se obratiti ovim otvorenim pismom i dati podršku u rasvjetljavanju istine o „mučnim odnosima“ u području kulture u Hrvatskoj danas.

Zdrava konkurencija jakih kandidata koji su na temelju svojih znanja i kompetencija spremni podmetnuti leđa za dobrobit pojedinih ustanova i stručnih zajednica, uvijek je poželjan put za odabir i zaduživanje pojedinca da na odgovornom mjestu doprinese dobru zajednice. Nasuprot tome, učestalo kuloarsko mešetarenje, političko, klansko i osobno privatno interesno „guranje“ diletanata i nekompetentnih lovaca na položaje i „sinekure“, stvara okus gorčine u ustima svakog građanina, a napose svih stručnih i kompetentnih intelektualaca. Tko na takav „tumor društva“ zatvara oči i nije spreman doprinijeti promjeni i izlječenju, nije dostojan zvati se intelektualcem.

Ana Lederer ili netko drugi na čelu nacionalne kazališne kuće nije pitanje o kojem u javnosti treba sporiti. Javni natječaji i njihovo zakonito provođenje, trebalo bi biti dovoljna garancija pravičnih i stručno neupitnih izbora i imenovanja osoba na čelna mjesta u javnim ustanovama. Međutim, u Hrvatskoj to nije tako. Četiri raspisana, provedena i poništena natječaja, četiri uporna pokušaja manipulacije provođenjem izbora i imenovanja, četiri arogantna pokušaja i četiri „slomljena zuba“, nije dovoljno da se u Ministarstvu kulture shvati kako nije dobro tako činiti. Vaš je slučaj toliko različit od drugih sličnih slučajeva u Hrvatskoj, koliko je i sama nacionalna kazališna kuća i njezino značenje i eksponiranje u hrvatskoj kulturi drugačije od ostalih sličnih ustanova u Hrvatskoj. Toliko više Vi i i Vaš slučaj govorite u hrvatskoj javnosti o tome što se događa u hrvatskoj kulturi u mandatu ministrice kulture Andreje Zlatar Violić.

Treba li više uopće nabrajati pogrešne, protuzakonite i dalekosežne odluke ministrice Zlatar Violić? Iza deklarativnog i upornog pozivanja na zakonitost odluka i postupaka, u naravi se iščitava uporno izvrtanje objektivnih činjenica, negiranje neospornih dokaza, upiranje pažnje u sporedno i nevažno, a potom njihovo izokretanje u presudno i prevažno. Upornim i uzastopnim donošenjem odluka mimo i protiv stručnih mišljenja, izdaju se rješenja s dugotrajnim i dalekosežnim negativnim posljedicama. Nije više jasno, radi li se o propustima odgovarajućih stručnih službi ministarstva kulture ili se radi o sustavnom i zlonamjernom postupanju ministrice i njezinih najbližih suradnika, kojima odbijaju i ignoriraju stručna mišljenja odgovarajućih tijela. Takvom politikom koja nije u duhu „dobrog upravljanja javnim stvarima“  na odgovorna se mjesta sve rjeđe postavljaju čak i stručni poslušnici i podobnici, a sve češće nestručni i nekompetentni „paraziti koji crpe životnu snagu organizama kojima ne pripadaju“.

Poštovana gospođo Lederer, kao građanin i kao djelatnik u kulturi dajem Vam punu podršku u rasvjetljavanju istine, ne o „slučaju Ana Lederer“ nego o „slučaju Andrea Zlatar Violić i HNK Zagreb“.