Treba li doista dizati toliku 'frku' oko sukoba interesa ministrice Zlatar Violić? Pa nije se žena obogatila na 'Zarezu', a sve i da hoće prodati svoj vlasnički udio u tvrtki koja taj dvotjednik izdaje, pitanje je bi li se našao itko tko bi ga i za kunu htio kupiti. Sve je to jedna obična prenapuhana afera, da se pažnja javnosti skrene s važnijih stvari. Bilo je par nespretnosti, popravit će se, ali nitko ništa nije ukrao – 'ajmo dalje...
Tako nekako glase argumenti kojima se proteklih dana pokušava opravdati slučaj sukoba interesa ministrice kulture, a koje podjednako koriste i njezini stranački kolege i 'dobronamjerni' pripadnici domaće kulturne scene.
Problem, kako to obično biva, leži negdje sasvim drugdje.
Ustav Republike Hrvatske, dakle temeljni dokument po kojem se ista uopće zove državom, u članku 5. kaže:
Svatko je dužan držati se Ustava i zakona i poštivati pravni poredak Republike Hrvatske.
Članak 26. istog dokumenta kaže pak ovo:
Svi su državljani Republike Hrvatske i stranci jednaki pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti.
Zajedno, ta se dva članka mogu svesti pod ovo: svi se građani Hrvatske moraju pridržavati njezinih zakona inače će za to, bez iznimke, odgovarati.
Iz toga proizlazi da je Andrea Zlatar Violić ili vanzemaljac (koje Ustav ne spominje) ili za nju Ustav ne vrijedi.
Jer je, sinoć, nakon višednevnog izmotavanja, i da ne okolišamo – laganja, u Emisiji 3. programa Hrvatske televizije priznala ono o čemu smo pisali ovdje - da već punih pet godina svjesno krši barem jedan zakon RH i da će to činiti i dalje, sve dok ga ne promijeni. A kršila ga je zato jer je ocijenila da zakon nije realan, odnosno da je 'nerealno postavljen'.
Oh, da, kao jedno od opravdanja navela je i to da su zakon kršili i drugi.
Zamislimo sad da nije u pitanju Andrea Zlatar Violić i Zakon o kulturnim vijećima, nego recimo petorica vlasnika najvećih kompanija u zemlji i Zakon o porezu na dobit. I da oni, dakle ne jedan, nego više njih, ocijene kako je plaćanje poreza nerealno, te da ga oni plaćati – ne moraju.
Ili da je u pitanju bilo koji od 400.000 nezaposlenih građana ove zemlje, koji iz čiste neimaštine ocijene da se ne mogu pridržavati Zakona o vlasništvu, pa krenu sami krojiti pravdu i otimati ono što im je potrebno za preživljavanje, jer realno, nemaju kako drugačije osigurati egzistenciju.
Što bi se tad dogodilo?
Ili su nam neki zakoni vrjedniji od drugih, a neki građani vrjedniji od drugih?
Ustav kaže i da je svatko nevin dok mu se ne dokaže suprotno. No, ministrica je sama priznala da je pet godina kršila Zakon o kulturnim vijećima, iz čega proizlazi i da je prekršila i natjerala na kršenje zakona i brojne zaposlenike ministarstva kulture, objavivši na web stranicama istog eklatantnu laž u Obavijesti o sprječavanju sukoba interesa.
Je li ili nije prekršila Zakon o sprječavanju sukoba interesa u obnašanju javnih dužnosti i to po više stavki, na koncu je ove priče posve minorno, kao i nabrajanje svih ostalih salta mortale što ih je ministrica i služba za odnose s javnošću 'njezinog' Ministarstva u ovoj priči izvela.
Rekla je Andrea Zlatar Violić sinoć i jednu stvar s kojom se mogu složiti. ''Licemjerno je imati na snazi zakone koje svjesno kršimo''.
I to stoji.
Umjesto toga – suspendirajmo ih. Počnimo s Ustavom.
Ona sama to je već učinila.
One Response
E moja Andrijana, ti si stvarno išla na kvasinu / kako bi rekli Dalmatinci /.