Login za korisnike

Antigona (1956)

Antigona je doživjela nebrojene adaptacije, a među najpoznatije i najhvaljenije svkako spada upravo ona francuskog dramatičara Jeana Anouilha, napisana usred njemačke okupacije Pariza.

***

Antički mit o Antigoni do suvremenih je dana stigao posredstvom Sofoklove istoimene drame, a za koju zamo da je napisana prije 422 pne. Kronološki ona je treća od njegove tri tebanske drame, no napisana je – prva.

Priča je slijedeća:

Antigona je bila Edipova kćer. Edip je, kao što znamo, ubio oca, oženio majku i zbog toga bio proklet. Edip i Jokasta osim Antigone imali su kćer Izmenu te sinove Eteokla i Polinika.
Bilo je dogovoreno da u Tebi naizmjence vladaju Polinik, Eteoklo i Kreont. No ubrzo je došlo do sukoba u kojem su Polinik i Eteoklo poginuli. Kreont je odlučio da će Eteoklo biti pokopan sa svim počastima a da će Poliniku ukop biti uskraćen, njegovo će tijelo biti ostavljeno strvinarima jer je poveo stranu vojsku protiv rodnog grada.
Usprkos izričitoj zabrani, Antigona je pokušala održati pogrebni obred i pokopati Polinika. Stražari su tijelo otkopali i uhvatili je pri drugom pokušaju izvršenja obreda. Kreont ju je osudio na smrt – živu će ju zazidati.
Nije popustio ni kad ga je za milost molio sin Hemon koji je trebao oženiti Antigonu. Predomislio se tek kad mu je vrač Tiresija rekao da će se na Tebu spustiti strašna nesreća jer je Kreont svojim postupcima razbjesnio bogove – Antigona je postupila prema božjim zakonima.
No, već je bilo kasno – Antigona i Hemon počinili su samoubojstvo. A kad je čula tu vijest, ubila se i Hemonova majka Euridika i na izdahu proklela muža.

Antigona je doživjela nebrojene adaptacije (od kojih jednu, onu filmsku možete pogledati i u našoj Videoteci), a među najpoznatije i najhvaljenije svkako spada upravo ona francuskog dramatičara Jeana Anouilha Napisana je usred njemačke okupacije Pariza (1942.), i pripada tzv. ‘crnim komadima’, kako ih je, zbog tematike, nazivao sam autor.

Anouilheva verzija razlikuje se od Sofoklove po tome  što ne izabire herojsku smrt umjesto života već odbija život kao potpuno besmislen, bez prava izbora. Anouilh je iz drame izbacio lik slijepog  proroka Tiresije, zamijenio kor i korske pjesme samo s jednim likom koji  ima funkciju kora, te je prebacio na lik dadilje koja se brine za Antigonu i Izmenu.

‘Antigona’ je praizvedena je 6. veljače 1944. godine u Parizu uz nacističku cenzuru. Motiv Antigoninog odbijanja poslušnosti  autoritetu  koji završava tragičnom  smrću povezuje se s francuskim otporom nacizmu.

Britanska premijera dogodila se tri godine kasnije u londonskome Old Vicu, tj. 10. veljače 1949. Tadašnji umjetnički voditelj, Laurence Olivier, također  je i glumio u predstavi  – ulogu Kora, dok je ulogu Antigone igrala Vivien Leigh.

autorski tim
Rudolf Sabljićscenograf
Drago Vojnovićinspicijent
Kosta Spaićredatelj
Radovan Ivšićprevoditelj
Jean Anouilhautor teksta
Jasna Novakkostimograf

izvođači
Boris AndrejevićHemon
Darko KraljPaž
Drago KrčaKor
Krešimir ZidarićTreći stražar
Marija KohnAntigona
Mato ErgovićPrvi stražar
Nevenka Nela EržišnikDadilja
Stjepan JurčevićDrugi stražar
Sven LastaKreont
Vanja DrachGlasnik
Vjera Žagar - NardelliIzmena

Odgovori