Naslovnica > PREDSTAVE > Irinina duša je kao skupocjeni klavir

Irinina duša je kao skupocjeni klavir

DATUM PREMIJERE:
GODINA:
PRODUKCIJA: ,
VRSTA:
OCJENA PUBLIKE:
12345
Inspirirana Čehovljevom dramom 'Tri sestre' u svom drugom autorskom projektu dramaturginja Rona Žulj pažnju posvećuje jednoj od sestara, Irini, te tematizira dvije nemogućnosti: nemogućnost ljubavi i nemogućnost odlaska.
autorski tim funkcija
LU:JOscenograf
Martina Granićgrafički dizajner
Katja Šunjićkostimograf
Rona Žuljautor koncepta
Rona Žuljredatelj
Miroslav Manojlovićoblikovatelj zvuka
Damir Žižićfotograf
Vesna Kolarecoblikovatelj svjetla
Anton Pavlovič Čehovautor predloška
izvođači uloge
Martina Nevistić

Zamislite da mrzite sobu u kojoj živite.
Zamislite da u gradu u kojem živite za vas više nema baš ničega. A još uvijek ste ovdje.
Zamislite da vjerujete kako će vas rad spasiti. Zamislite razočaranje. Zamislite umor.
Zamislite da gledate kako iz dana u dan odmičete od pravog, prekrasnog života.
Zamislite da nikada niste voljeli.
A ipak, ništa se ne mijenja. Irina ostaje. Njezine su riječi postale samo citati svega što je već odavno rekla. Što su njoj rekli drugi. Lijepo ili ružno, bez obzira. I uvijek ispočetka. Irina ostaje.

Za svoj drugi autorski projekt mlada je domać autorica Rona Žulj inspiraciju pronašla u Čehovljevoj drami Tri sestre. No, za razliku od izvornika "simfonijska, brbljava odsutnost komunikacije dovedena je ovdje do granice smisla prebacivanjem u monolog, istovremeno naglašavajući tragiku nemoći govora i užitak u tekstu besmislu usprkos. Govor odijeljen od tijela i razilaženje tijela i jezika označavaju kraj logike svakodnevnog života i mimetičkog pristupa istom, ali i početak igre izvan granica ustaljenog.

Irina u ovoj predstavi više nije lik. Ona ne govori, kroz nju odjekuje ono već izrečeno. Ona je točka prelamanja želja i mogućnosti, krhki sukus oprečnosti svoje okoline. Irina prestaje biti simbol umiruće aristokracije i postaje simbolom suvišnosti neproduktivnih pojedinaca u društvu proizvodnje vrijednosti. Žena koja uporno ne pripada, s kovčegom punim nepotrebnih znanja i onim dobro poznatim snom o odlasku. Odlasku koji bi trebao popraviti sve. Ali ipak, nikada neće otići."

Predstava će ujedno biti i prva dramska uloga plesačice Martine Nevistić, članice Zagrebačkog plesnog ansambla.

 

Odgovori

Share on facebook
Share on twitter