U nešto više od deset godina, iz ad hoc kolektiva okupljenoga za potrebe predstave Alaina Platela, pri čemu su s ograničenim resursima stvorili komad Caravane (1999.), Peeping Tom je izrastao u uglednu kazališnu skupinu poznatu u zemlji i svijetu. Trilogija sastavljena od predstava 'Le Jardin' (Vrt, 2001.), 'Le Salon' (Salon, 2004.) i 'Le Sous Sol ' (Podrum, 2007.), kao i predstave 'Ulica Vandenbranden 32' (2009.) i 'A louer' (Iznajmljuje se, 2011.), međunarodne su koprodukcije koje su s jednakim oduševljenjem dočekali publika i kritika, uz mnogobrojna gostovanja širom svijeta.
Jezgro Peeping Toma čine njegovi umjetnički ravnatelji Gabriela Carrizo i Franck Chartier. Okupljena oko njih, skupina iznimno raznovrsnih umjetnika već godinama uspješno surađuje. Njihova svestranost, kao i prepoznatljivost njihovih izvođača, zaslužni su za stvaranje originalnoga interdisciplinarnog koreografskog jezika, pri čemu grade čvrsto isprepleten opus jedinstvenog identiteta. Budući da su im korijeni duboko usađeni u ples, pokret i slika njihova su ključna sredstva za uključivanje publike u intimnost na pozornici. Carrizo i Chartier tu intimnost definiraju kao razotkrivanje i približavanje nevidljivoga, na prvi pogled nebitnoga; kao i bitnoga koje se obično poriče. Pitanje ljudske prirode i ponašanja srž je umjetničkog projekta skupine Peeping Tom. Njihove predstave bave se usporednim svjetovima i isprekidanim svemirima u kojima se podriva uobičajena logika vremena, prostora i ugođaja.