Milana Broš, koreografkinja i pedagoginja, rođena je 15. svibnja 1930 u Zagrebu. Učenica Mie Čorak Slavenske, Olge Orlove i Margarite Froman; usavršavala se u Sieni (A. i C. Sacharoff) i Parizu. Kao 15-godišnja djevojka Milana Broš je angažirana u HNK u Zagrebu, no na kazališnim ceduljama je nalazimo kao Milanu Maj, (jer otac nije htio da se njegovo prezime miješa s Teater Ksindlom). Kako s vremenom izrasta u djevojku previsoku za kriterije klasičnog baleta, nastavlja plesati u folklornom ansamblu Joža Vlahović, budućem Ladu u poznatoj "visokoj" postavi Vrlike i Linđu Ljevakovića, te u Maletičkinoj Šiptarsoj suiti.
Diplomirala povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Već kao mlada plesna pedagoginja i koreografkinja u Zagrebačkom pionirskom kazalištu ima svoja specifična plesno-scenska rješenja koja privlače i publiku i kritiku i rezultiraju zapaženim gostovanjima u Sloveniji, Njemačkoj, Poljskoj i Italiji. Jednako uspješno radi u funkcionalnoj muzičkoj školi, te kao voditelj studentskih plesnih radionica u Studentskom kulturnom centru.
Osnivač je i umjetnički voditelj Eksperimentalne grupe slobodnog plesa (1962.) koja se uskoro osamostaljuje kao Komorni ansambl slobodnog plesa (KASP).
Tijekom 25 godina djelovanja KASP-a odlikuje je stalno traženje novih oblika plesnog izraza, insistiranje na autonomnosti pokreta i konceptualizam što će rezultirati plesnim kazalištem. Dobitnica je prestižnih međunarodnih koreografskih priznanja i nagrada (Pariz 1968, Ljubljana 1972, Palermo 1976...).
Prilikom dodjele Nagrade hrvatskog glumišta za životno djelo, 2007. godine, kao njezine značajnije koreografije navedene su: Pjev mladića u gorućoj peći (Stockhausen), Ionizacija, Integrali (Varese), Pisaće mašine + jazz (izbor Vodeničar), Bajka (Detoni), Pas de cinq (Kagel), Enantodromija, ...Am 29 November 1780 (Moran), Opera-serija (metronom), Minimal mooving (Reinchardt), King Arthur (Purcell), Zid (Art of noice).