Naslovnica > VIJESTI > MJUZIKL I OPERA > Wagner, Richard

Wagner, Richard

Uz ime Richarda Wagnera možemo samo nizati superlative – najomiljeniji i najomraženiji, najmističniji, te zasigurno najkontroverzniji skladatelj u povijesti klasične glazbe.
Share on facebook
Share on twitter

Mladi buntovnik

Richard Wagner rođen je 22. svibnja 1813. u Leipzigu. Samo njegovo podrijetlo nije u potpunosti sigurno. Njegov zakonski otac, Carl Friedrich Wagner, umro je tek šest mjeseci nakon rođenja dječaka, te se njegova majka Johanna udala za Ludwiga Geyera. Richard nikad nije prestao sumnjati da je Ludwig Geyer, glumac i glazbenik njegov biološki otac, te je tek sa četrnaest godina uzeo prezime Wagner. Za njegovu majku se dugo vjerovalo da je bila nezakonita kći princa Konstantina iz dinastije Saxe-Weimar-Eisenach, ali su suvremena istraživanja pokazala da mu je bila tek ljubavnica.

Obitelj Wagner-Grayer preselila se u Dresden, gdje je Richard započeo svoje formalno obrazovanje. Ubrzo je obitelj Wagner-Grayer potresla još jedna tragedija – smrt Ludwiga Geyera, nakon koje se Johanna sa Richardom i njegovim sestrama vratila u Dresden. U Dresdenu Richard piše i svoje prvo djelo – tragediju Leubald inspiriranu Shakespeareom I Goetheom. Uskoro se obitelj vraća u Dresden , gdje Richard započinje i glazbeno obrazovanje. Naime, pokazivao je izrazit otpor prema klasičnim školskim predmetima, te je gotovo natjerao svoju obitelj da mu omogući bavljenje glazbom, koju je počeo učiti kod lokalnih glazbenika u Dresdenu, što kasnije negira u svojoj autobiografiji kako bi postigao dojam rođenog genija. Za vrijeme studija, njegov učitelj je bio Christian Theodor Weinlig, koji je oduševljen mladićevim talentom objavio i njegov op.1 – Klavirsku sonatu u B duru.

Wagnerovi „porodi od tmine“

U svom autobiografskom djelu Mein Leben Wagner ističe brojne trenutke koji su utjecali na njegov glazbeni put, a kao glavni ističe nastup Wilhelmine Schröder Devrient koji je 1829. godine imao prilike čuti. Iako u djelu navodi kako je nastupala kao Leonora u Fideliu, operi njegovog najvećeg glazbenog uzora Beethovena, vjerojatnije je da je nastupala kao Romeo u Bellinijevoj verziji Shakespeareovog Romea i Julije. Svoje prvi operni pokušaj 1830. temeljen na Goetheovom djelu Die Laune des Verliebten odbacuje, a sljedeći projekt pod naslovom Die Hochzeit odlučio je sam uništiti, te nam je ostao sam niz nepovezanih brojeva kojima djelomično nedostaje libreto.

Prvo namještenje Wagner je dobio kao zborovođa u Würzburgu, gdje se imao prilike bolje upoznati s partiturama velikih suvremenih opernih skladatelja. Tako nastaje Die Feen njegova prva dovršena opera, koja očito imitira stil Carla Marie von Webera, a koja je praizvedbu doživjela tek 1883., te se danas ne izvodi u Bayreuthu.

Sljedeća opera, Das Liebesverbot, se temeljila na Shakespeareovoj komediji Mjera za mjeru, te je imitirala stil Bellinija i Aubera. Prije preseljenja u Rigu Wagner je još planirao skladati operu temeljenu na pričama iz Tisuću i jedne noći, koja je trebala oponašati stil još uvijek popularnog Singspiela, ali je sačuvan samo libreto.

Riga - Pariz

 Zajedno sa suprugom, Christinom Wilhelminom Planer, poznatijom kao Minnom, Wagner se preselio prvo u Königsberg, a zatim u Rigu, koja je tad bila dio Ruskog carstva.

1838. završio je svoju prvu veliku dramsku operu, Rienzi, skladanu u maniri velike pariške opere, uz nadu da će uspjeti na tada najvećoj opernoj pozornici u svijetu. Već 1839. Minna i Richard morali su pobjeći iz Rige zbog velikih dugova. Budući da su im putovnice bile oduzete, pobjegli su ilegalnim brodom, koji je prolazio kroz veliku oluju, za koju Wagner tvrdi da je bila inspiracija za Letećeg Holandeza.

Sljedeće dvije godine par će provesti u Parizu, koji će Wagner uskoro zamrziti. Tadašnji društveni i politički uvjeti nikako nisu pogodovali umjetniku, tako da je jedva uspio prodati svoju operu Das Liebesverbot, ali nikada nije bila prikazana jer je kazalište bankrotiralo.

Tijekom boravka u Parizu Wagner se povezuje s Meyerbeerom, koji će mu se također ubrzo zamjeriti , iako je pomogao izvedbi njegove opere u Dresdenu.  U Parizu je dovršio i svoje prvo djelo koje će kasnije ući u kanon Bayreutha – operu Leteći Holandez -  začetak poetike koju će Wagner do savršenstva dovesti u svom Prstenu Nibelunga. Naime, u Letećem Holandezu Wagner započinje sa razbijanjem tradicionalne strukture opere i opernih brojeva, iako još ne uvodi lajtmotive koji će kasnije obilježiti njegove opere.

Buntovnik u Dresdenu

Wagner je od 1843. radio na dvoru u Dresdenu kao kapelnik, te je tamo postavio tri svoje opere: Rienzi, Letećeg Holandezera  i Tannhaüsera, praizvedenog 1845.

Tannhaüser obilježava i početak Wagnerovih inovacija, iako se libreto temelji na Heineovoj poemi, a cijelo djelo djelomično slijedi stil pariške opere, pogotovo kada je u pitanju orkestracija, u kojoj koristi harfu, kliše francuske opere. Wagner u Tannhaüseru ponovno razbija strukturu opere strogo podijeljene u brojeve, te počinje uz pojedine likove vezivati pojedine tonalitete, što je početak korištenja lajtmotiva.

Tijekom službe u Dresdenu Wagner je na raspolaganju imao golemu knjižnicu koja je sadržavala klasike antike, germanske epove,  ali i djela suvremenih književnika s kojima se postupno upoznavao. Njegova plaća u Dresdenu nije bila dostatna za preživljavanje s Minnom, ali izvori kažu kako je jako voljela biti oslovljavana kao gospođa kapelnika.

Wagnerov nemirni duh ipak je pratio događaje u Parizu te diljem Europe nemirne 1848., te je sudjelovao u svibanjskom ustanku u Dresdenu 1849., zbog čega je bio prisiljen sljedećih 12 godina provesti u egzilu.

Gesamtkunstwerk u Zürichu

Tijekom boravka u Zürichu Wagner je napisao neke od svojih najvažnijih eseja. Die Kunst und die Revolution iz 1849. govori o razdoblju grčke tragedije, koja je obuhvatila sve umjetničke forme, te veliča umjetnost kao način izražavanja želje naroda, a ne komercijalni proces. U tom eseju napada i brojne suvremenike, među kojima posebno ističe Meyerbeera, o kojem će pisati i kasnije u eseju Das Judentum in der Musik.

Esej Das Kunstwerk der Zukunft uvodi u Wagnerovu poetiku pojam Gesamtkunstwerk , koji će pokušati ostvariti do smrti. Taj pojam već je prije koristio niz teoretičara, ali Wagner mu je dao i novo, nacionalno značenje, ponovno ga poistovjetivši sa grčkom tragedijom.

 Naposljetku, esej Oper und Drama smatra se centralnim dijelom Wagnerovog teoretskog djelovanja. U njemu govori o novoj versifikaciji u operi, prema kojoj melodija mora slijediti stihove, te uvjetuje korištenje stihova starih germanskih epova. Zbor treba ukloniti iz opere, jer je ljudski glas u operi ravnopravan orkestru , te glas nikad ne bi trebao služiti kao harmonijska pratnja, tvrdi Wagner, koji u istom eseju uz Meyerbeera napada i Rossinija.

Esej Das Judentum in der Musik u manjoj mjeri definira Wagnerovu glazbenu i kazališnu poetiku, te je zapravo osobni napad na židovske glazbenike, koje predstavljaju Meyerbeer i Mendelssohn. U njemu Wagner opravdava antisemitizam, a njihovu glazbu naziva plitkom, jeftinom, patetičnom i sladunjavom.

Tijekom egzila u Zürichu Franz Liszt je u Weimaru postavio novu Wagnerovu operu Lohengrin koja se temeljila na srednjovjekovnom epu. Liszt je izvedbu odlučio postaviti na obljetnicu Goetheovog rođenja kako bi iskazao još veću potporu Wagneru, a sama opera još uvijek ne prati teorijske odrednice Wagnerovih eseja, koji se u prvom redu odnose na Prsten Nibelunga, koji je također nastajao za vrijeme boravka u Zürchu.

http://www.youtube.com/watch?v=Dz-YcqQFsWc

Tristan i Izolda, Schopenhauer i nesretna Minna

1853. Wagner započinje rad na Rajninom zlatu. Prvenstveno je htio napisati samo jednu operu, Siegfried, ali je uskoro shvatio kako bi mu bio potreban i svojevrstan prolog, za koji je namijenio operu Der junge Siegfried. Naposljetku se odlučio za pisanje četiri opere, za koje je također sam napisao libreto, te ga sam tiskao u 50 primjeraka. Budući da je već radio na Rajninom zlatu i Valkirama, na kratko je napustio svoju novu ideju, Tristana i Izoldu.

Na Tristanu započinje raditi 1857. , tijekom ljubavne veze s Mathildom Wesendock. Naime, Otto Wesendock, njen suprug, dao je Minni i Richardu na korištenje njihovu malenu vilu u predgrađu Züricha, a Richard se uskoro zaljubio u Mathildu, te je njihovu ljubav htio prikazati i Tristanu i Izoldi, koje je dovršio 1859.

Tristan i Izolda duboko su inspirirani Schopenhauerovom filozofijom, koja je na Wagnerovo djelo izvršila veliki utjecaj. Wagner s Tristanom i Izoldom nije imao sreće. Pariz je odbio postaviti tu operu, a u Beču je premijera otkazana nakon 2 godine pokusa sa zaključkom da je neizvediva zbog velikih zahtjeva za pjevače, ali i potpuno novih harmonijskih rješenja koja su otvorila put glazbi 20. stoljeća. Tristan i Izolda tako su prvi put izvedeni tek 1865. u Münchenu.

1861. Wagnerov Tannhaüser konačno je izveden u Parizu zahvaljujući utjecaju Pauline Metternich, ail je opera doživjela veliki neuspjeh, te je povučena s repertoara nakon samo tri neuspjele izvedbe.

Minna više nije mogla podnijeti Richardove afere (već je upoznao i svoju sljedeću suprugu, Cosimu von Bülow čiji je suprug dirigirao premijerom Tristana i Izolde), te ga je posljednji put susrela 1862., a preminula je u siječnju 1866.

Wagner na dvoru bajkovitog kralja

U ožujku 1864. na bavarsko prijestolje uspeo se Ludwig II., tada star samo 18 godina. Budući da mu je poetika velikog skladatelja bila vrlo bliska, otpisao je Wagneru sve dugove (zbog kojih je morao pobjeći iz Beča), te mu dodijelio godišnju stipendiju od 4.000 guldena, što je omogućilo Wagneru život kakav je priželjkivao. Kasnije Ludwigove donacije omogućit će održavanje festivala u Bayreuthu 1876. i 1882. godine.

1864. ulazi u ljubavnu vezu s Cosimom von Bülow, Lisztovom izvanbračnom kćerkom, te mu ona rađa prvo dijete, djevojčicu Izoldu, 1865. godine, kad njen suprug dirigira izvedbom Tristana i Izolde u Münchenu. Za vrijeme njihove ljubavne veze Wagner dovršava Majstore pjevače, koji su trebali uslijediti nakon Tannhaüsera baš kao što je i u Grčkoj tragediju uvijek slijedila satirska igra. Majstori pjevači klasično su strukturirani, te su na praizvedbi 1868. doživjeli veliki uspjeh.

http://www.youtube.com/watch?v=_ED6qWdBWN0

Ludwig II. nevoljko je bio prisiljen zamoliti Wagnera da zbog ljubavnih afera napusti München , te mu je osigurao smještaj u vili Tribschen na obali jezera Lucerne.  Sljedeći veliki Wagnerov pothvat bio je postavljanje Prstena Nibelunga u Münchenu prema želji samog kralja. 1869. izvedeno je Rajnino zlato, a 1870. Walküre. Paralelno s premijerama, Wagner je dobio i dvoje djece- Cosima je 1867. rodila Evu, a 1869. Siegfrieda. Tek je tada zatražila razvod od Hansa von Bülowa, na koji je on odmah pristao.

Stvaranje mita u Bayreuthu

Zahvaljujući izdašnim donacijama 1872. položen je kamen temeljac za festivalsko kazalište u Bayreuthu, koje je Wagner namijenio prvenstveno cjelovitoj izvedbi Prstena Nibelunga. Kamen temeljac položen je 22. svibnja, a prilikom polaganja izvedena je Beethovenova 9. simfonija, koja se tada još uvijek smatrala izrazito modernim djelom. 1874. Cosima i Richard su se uselili u vilu Wahnfried u Bayreuthu.

Prvi festival bio je predviđen 1873., ali je zbog financijskih sredstava morao biti odgođen, te je Wagner bio prisiljen uvesti prodaju ulaznica, iako je njegova originalna zamisao bila da je ulaz slobodan za narod. Samo kazalište bilo je potpuno drugačije konstrukcije od tada popularnih neobaroknih kazališnih građevina. Čitav orkestar bio je skriven ispod pozornice, što je davalo posebnu akustiku te potisnulo glazbu u drugi plan. Sam orkestar bio je drugačije postavljen – dionice kontrabasa, violončela i harfe bile su odvojene, a prve violine (njih čak 16 za Prsten Nibelunga) bile su postavljene sa lijeve strane dirigenta.

Kazalište je svečano otvoreno 1876. sa tri ciklusa izvođenja Prstena Nibelunga, koji su posjetili svi ugledni europski kritičari, umjetnici i plemići. Unatoč tome, Wagnerov se festival našao u velikim dugovima, što je pokušao pokriti nizom koncerata u londonskom Royal Albert Hallu, ali ne previše uspješno.

Prsten i Parsifal -  pesimizam i mistika

Prsten Nibelunga, ciklus od četiri opere, Wagnerovo je najopsežnije djelo, koje je nastajalo gotovo 20 godina, budući da je sam Wagner autor i libreta i glazbe. Prilikom pisanja libreta, proučavao je germanske epove i njihove stihove, kako bi što vjernije dočarao stil i ugođaj tih epova, konstruirao je i posebne Wagnerove tube, a pjevačke dionice uklopljene su u simfonizirani orkestar.

U samom Prstenu Nibelunga ima više od 100 provodnih motiva (odnosno lajtmotiva, iako taj naziv sam Wagner nikad nije koristio), a u podlozi teksta leži pesimistička filozofija Schopenhauera, koja se najbolje očituje na završetku same tetralogije – svi bogovi na čelu s Wotanom propadaju, te im više ni njihovi zakoni, niti ukleti prsten ne mogu pomoći. Rajnino zlato svojevrstan je prolog tetralogije, Walküre su glazbeno najbogatije, te je u njima Wagner najuspješnije povezao glazbu i stih (poznat je orkestralni odlomak „kas Walküra“). Siegfried je prikaz idealiziranog heroja koji ne poznaje strah, dok Sumrak bogova pomalo odudara od cijelog mita zbog složene razrade odnosa između likova i tragičnim završetkom , ali i jedinim mogućim rješenjem ove priče – propasti bogova i Walhalle.

http://www.youtube.com/watch?v=1aKAH_t0aXA

Za razliku od Prstena, koji je duboko inspiriran pesimističkom filozofijom, Wagnerovo posljednje djelo, Parsifal, inspirirano je kršćanskim misticizmom. Za izvedbu Parsifala potrebno je gotovo šest sati, što odudara od tipične kazališne predstave, a do 1903. izvedba je bila dozvoljena samo u Bayreuthu, gdje je djelo i praizvedeno 1882. Sama glazba povezana je s dugim obrednim scenama posvećenja hostije i vina, a jedna od najpoznatijih orkestralnih uvoda je „čar Velikog petka“. Pjevačke dionice su izrazito zahtjevne od najmanjih uloga (cvjetne djevojke) do Kundry, koja se uz Brünhildu smatra jednom od najboljih Wagnerovih ženskih kreacija.

http://www.youtube.com/watch?v=7w17MamPY7A

Nakon Wagnera – Wagner

Richard Wagner preminuo je 13. veljače 1883. u Veneciji, a njegovo je tijelo vlakom prevezeno u Bayreuth gdje je pokopan. Nakon njegove smrti festival u Bayreuthu nastavila je voditi supruga Cosima, koja je zaslužna za elektrifikaciju cijelog kompleksa kazališta u Bayreuthu i očuvanje festivalske tradicije, budući da je vjerno pratila svaku riječ svojeg supruga.

Jedan od najpoznatijih sukoba Cosime Wagner bio je onaj s Milkom Trninom, jednom od najvećih dramskih soprana s početka 20. stoljeća. Naime, Wagner je zabranio izvođenje Parsifala izvan Bayreutha, te se ta odredba poštivala sve do 1903., kada je Parsifal izveden u Metropolitan Operi bez dozvole Wagnerovih nasljednika (odnosno Cosime), zbog čega Milka Trnina više nikada nije pozvana u Bayreuth, gdje je 1899. nastupila kao Kundry.

1930. umrla je Cosima, a vodstvo nad Bayreuthom je naslijedila Winifred Wagner, supruga sina Siegfrieda koji je umro tek nekoliko mjeseci nakon majčine smrti. Budući da su sinovi bili maloljetni, Winifred se nametnula kao logičan izbor, te je festival vodila do 1945.

Winifred je upamćena kao prijateljica Adolfa Hitlera, kojeg je upoznala još 1923. godine. Tijekom njegovog boravka u zatvoru upravo mu je ona slala pisaći pribor kojim je vjerojatno ispisan Mein Kampf. Nakon uspostave Trećeg Reicha bila je Hitlerov osobni prevoditelj u pregovorima s Velikom Britanijom, a govorilo se i o njenoj udaji za Hitlera. Tijekom 1943. i 1944. festival u Bayreuthu izvodio je isključivo Majstore pjevače, Hitlerovu najdražu operu, koju je i Leni Riefenstahl upotrijebila u svojem Trijumfu volje 1935.

Wagnerov antisemitizam i korištenje njegove glazbe u propagandne svrhe Trećeg Reicha, odonda do danas izazivaju brojne kontroverze, a opseg istih vrlo zorno ilustrirao je možda ponajbolje Stephen Fry u svom dokumentarcu, a kojeg smo vam u cijelosti donijeli ovdje.

Festival u Bayreuthu obnovljen je 1951., ali je vojni sud protjerao Winifred iz Bayreutha , te ga je ona prepustila sinovima Wielandu i Wolfgangu. Od samog početka svoje „vladavine“ u Bayreuthu posezali su za radikalnim redateljskim rješenjima. Tako su ponovno postavili kontroverzne Majstore pjevače iz kojih su uklonili Nürnberg i sve ostalo što bi se moglo protumačiti nacionalizmom, ali i brojne druge kontroverzne postave koje su u Bayreuth uvele redateljsko kazalište. Tim redateljskim rješenjima, ali i sjajnom propagandom podigli su prodaju ulaznica te stvorili listu čekanja od 10 godine za pojedine izvedbe. Pod njihovim su se vodstvom izvodile samo Wagnerove zrele opere, koje se smatraju Bayreuthskim kanonom. U Bayreuth su također pozvali i svoju sestru Friedelind, koju je majka smatrala izdajnicom budući da je za vrijeme Drugog svjetskog rata pobjegla u Njemačku.

Danas festival u Bayreuthu vode Katharina Wagner i Eva Wagner Pasquier, kćeri Wolfganga Wagnera koje su nastavile tradiciju redateljskog kazališta i naglašavanja dramskih elemenata u Wagnerovim djelima.

 

Wagner u Izraelu

Od osnutka Palestinskog orkestra, 1936 (danas Izraelska državna filharmonija) izvođenje Wagnera je tabu tema zbog izrazitog antisemitizma i povezanosti s nacističkom Njemačkom. Wagner je ipak izveden 1938., prije Kristalne noći, nakon čega je u potpunosti zabranjen zajedno s Richardom Straussom.

1974. i 1981. Zubin Mehta neuspješno je pokušao izvesti Wagnerova djela u Izraelu, a inicijativu je preuzeo Daniel Barenboim, koji od 1989. pokušava izvesti Wagnerova djela u Izraelu.

2000. Barenboim je djelomično ispunio svoj cilj. Planirao je izvesti prvi čin Die Walküre tijekom Izraelskog festivala u Cezareji , ali su se žrtve Holokausta i vlast pobunili, te je Barenboim koncertnu izvedbu Wagnera zamijenio glazbom Schumanna i Stravinskog. Ipak, kao drugi bis Barenboim je izveo uvertiru iz Tristana i Izolde, zamolivši sve uvrijeđene da napuste kazalište. Uvertira je ispraćena uz ovacije.

Nakon te izvedbe Knesset je javno istaknuo kako Barenboim više nije dobrodošao u Izraelu, a i Zubin Mehta je osudio njegov čin.

 

ZAŠTIĆENI SADRŽAJ

Zanima vas cijeli tekst?

Teatar.hr financira se isključivo sredstvima svojih čitatelja. Stoga ostatak ovog teksta možete pročitati samo uz pretplatu ili SMS plaćanje. Pretplatiti se možete već za 1 kn dnevno.

Odgovori

Share on facebook
Share on twitter
POVEZANE VIJESTI
PRATITE NAS I NA
INBOX

Ne propustite naš dnevni Newsletter

Sažetak svih vijesti objavljenih prethodnog dana dostavljamo svakog jutra u vaš inbox

NAJČITANIJE
NAJNOVIJE