„S Holandezom počinje moj posao pjesnika s kojim sam napustio zanatski rad. Ne znam da se ikada u životu umjetniku dogodila tako radikalna promjena u tako kratkom vremenu, kad se uzme u obzir da je Holandez bio skoro završen kad je Rienzi bio već gotov.“, zapisao je o svojoj operi Der fliegende Holländer sam skladatelj Richard Wagner.
Holländer (čiji bi naslov na hrvatski bilo ispravno prevesti kao - Leteći Nizozemac, no udomaćilo se - Ukleti Holandez), praizveden je I 2. siječnja 1843., u Dvorskoj operi u Dresdenu, niti tri mjeseca nakon što je u istom kazalištu praizvedena i Wagnerova opera Rienzi. No, dok je Rienzi doživio trijumf, Ukleti Holandez primljen je vrlo mlako, no danas se smatra početkom zrelog Wagnerova kanona.
Opera je inspirana Wagnerovim turbuletnim putovanjem iz Rige uLondon, a predložak za libreto bila je legenda o ukletom brodu što ju je u svojem satiričnom romanu Aus den Memoiren des Herrn von Schnabelewopski, prepričao Heinrich Heine. Na ukletom brodu nalazi se i isti takav kapetan osuđen da zauvijek luta sviejtom u potrazi za pravom ljubavi, a koja mu jedina može donijeti spas. I jedno i drugi pronaći će u mladoj heroini koja očajnički pokušava uteći ograničenjima svijeta kojem pripada...
Ukleti Holandez treća je Wagnerova opera izvedena u Hrvatskoj. Premijera u Hrvatskom zemaljskom kazalištu u Zagrebu bila je 28. ožujka 1896. pod ravnanjem Franje Rumpela. Ta je produkcija nekoliko je puta obnavljana i doživjela je devedesetak izvedaba. Opera Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku uvrstila je Ukletog Holandeza u repertoar 28. ožujka 1923, a Opera Narodnog kazališta u Splitu 11. travnja 1957. godine. Na Splitskom ljetu, nije međutim, nikad izvođena pa je upravo taj naslov u obljetničkoj, Wagnerovoj godini odabran kao premijerni.
Predstava nastaje u koprodukciji sa Hrvatskom radiotelevizijom, a taj je aranžman izazvao brojne polemike. Ne samo zato što je intendant HNK Split, te ujedno debitant u ulozi dirigenta opere istovremeno (i vrlo dubiozno) i šef dirigent HRT-ova zbora, već i zato što će umjesto splitskog orkestra u predstavi nastupati onaj radiotelevizijski.
Predstava se igra u dvorištu HNK Split, na vjerojatno najvećoj kazališnoj pozornica ikad napravljenoj u Splitu (koju potpisuje scenograf Tihomir Milovac), postavljenoj je uz južni zid Staroga placa, bivšeg Hajdukovog igrališta. U produkciji izravno sudjeluje više od 330 ljudi. Pored nabrojenih ansambala tu su još i studenti glume umjetničkih akademija, autorski tim, te tehničko osoblje.
Redatelj je predstave Branko Brezovec koji u tekstu Ključevi za čitanje Wagnera u programskoj knižici predstave kaže, između ostalog, kako je svaka Wagnerova opera „u sadržajnom smislu neprestano ponavljanje jednog te istog pitanja: kako da se živi jače, intenzivnije, istinskije, iskonskije... Sve su to već i pitanja Ukletog Holandeza kojemu bi izmaštana renesansna Madona trebala podariti smiraj umjesto lutanja, pribivanje umjesto tumaranja, premda se iza njene balade od početka nazire krhkost te alternative. Jer dosezi su njenoga vidokruga knjiški posredovani i životno zrakoprazni, pa su kao takvi bezizgledni unatoć činjenici što Pijani brod pristiže baš u njenu luku.“
