Naslovnica > VIJESTI > MJUZIKL I OPERA > Berislav Šipuš, zamjenik ministrice kulture

Berislav Šipuš, zamjenik ministrice kulture

Tko je čovjek kojeg je ministrica kulture, Andrea Zlatar, odabrala za svoju 'desnu ruku'?
Share on facebook
Share on twitter

Berislav Šipuš rođen je u Zagrebu 1958. godine. Službena mu biografija kaže ovako:

Usporedo sa studijem povijesti umjetnosti na zagrebačkom Filozofskom fakultetu studirao je i diplomirao kompoziciju na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (1987., klasa prof. S. Horvata).

U kompoziciji se usavršavao kod Gilberta Bosca u Udinama (1986.) te Francoisa Bernarda Machea i Iannisa Xenakisa u pariškom Elektronskom studiju UPIC (1987.). Dirigiranje je usavršavao kod Vladimira Kranjčevića, Željka Brkanovića, Krešimira Šipuša te kod Milana Horvata na Visokoj školi za glazbu u Grazu.

Bio je stalni pijanist-korepetitor Baleta HNK u Zagrebu, nastavnik teorije glazbe na Glazbenom učilištu Elly Bašić u Zagrebu i pijanist-korepetitor Bermudskoga baleta.

Od 1989. producent je u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog.

Od 2001. do 2005. godine bio je ravnatelj Zagrebačke filharmonije.

Bio je producent Muzičkog biennala Zagreb 1987. i 1989. godine, a od 1997. godine njegov je umjetnički ravnatelj.

Od 1989. živio je u Milanu, gdje je surađivao s Teatrom alla Scala kao pijanist-korepetitor u Baletu, dirigent orkestra u produkcijama Baleta te pijanist-korepetitor i asistent dirigentima u Operi.

Redovni je profesor Odsjeka za kompoziciju i glazbenu teoriju na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.

Utemeljitelj je Cantus Ansambla i njegov voditelj od 2001.

Za svoje je skladbe dobio niz nacionalnih i inozemnih nagrada, među kojima su i Rektorova nagrada Sveučilišta u Zagrebu, Nagrada „Sedam sekretara SKOJ-a", Nagrada Festivala suvremene glazbe u Udinama, Vjesnikova nagrada „Josip Štolcer Slavenski" te Odličje Reda Viteza umjetnosti i književnosti Ministarstva kulture Republike Francuske (2004.).

Ono što u službenoj biografiji ne stoji jest da je Šipušev odlazak s čelnog mjesta Filharmonije bio popriličan skandal, a čiju je kronologiju sam Šipuš opisao ovako:

Plan za moju smjenu, naravno, napravljen je puno prije, ali realizacija tog plana trajala je oko mjesec do dva mjeseca, a toliko otprilike traje i tijek jednoga natječaja. Kada je raspisan natječaj javila su se dva kandidata od kojih je jedan bio Miljenko Puljić, član Zagrebačke Filharmonije, glazbenik sekcije drugih violina tutti, a drugi sam bio ja – dosadašnji ravnatelj Filharmonije. Obojica smo predali naše programe, a prvo tijelo koje je odlučivalo o nama bio je orkestar Zagrebačke Filharmonije. Na glasovanju, na kojem orkestar svojem Upravnom vijeću daje mišljenje o kandidatima, gospodin Puljić je dobio trideset glasova a ja pedeset i šest od mogućih osamdeset i šest. Prisutnih je bilo 97 ljudi, a jedanaest je listića bilo nevažećih. Po toj logici orkestar je Upravnom vijeću dao svoje pozitivno mišljenje mome programu rada i prijedlogu za slijedeće četiri godine: podržao me kao svog kandidata. S tim mišljenjem su dva člana Upravnog vijeća trebala otići na sastanak na kojem se raspravljalo o kandidatima. Međutim, ispalo je da se o kandidatima nije raspravljalo, nije se raspravljalo niti o prijedlozima programa. Predsjednik Upravnog vijeća Lovro Lisičić predložio je tajno glasovanje Upravnog vijeća, koje se inače nikada nije radilo, i od pet glasova (tri daje Gradska skupština) ispalo je da su tri glasa izglasana za g. Puljića i dva za mene. Ono što je simptomatično za nelegalnost toga glasovanja jest to da je jedan član orkestra iz Upravnog vijeća glasovao za g. Puljića, iako je naputak članova orkestra bio da predstavnici orkestra kažu mišljenje orkestra. To je tzv. elektorski sustav, koji primjenjuje orkestar Filharmonije. Predstavnici štite mišljenje i stav orkestra! Na žalost, član vijeća mislio je bitno drugačije i bio je spreman napraviti tako nešto i to je bitno utjecalo na ishod glasovanja. Nakon toga takav prijedlog otišao je Odboru za imenovanje Gradske skupštine, koji pak za mišljenje pita gradski ured za kulturu, a Gradski Ured za kulturu koristi se uslugama Vijeća za glazbu pri tome Uredu, gdje sudjeluje pet članova. Na raspravi tog vijeća glasovi su bili podijeljeni dva prema dva, a gđa Hana Breko nalazila se u Luxemburgu i elektronskom poštom je dostavila mišljenje da se ne slaže s izborom i da ne daje glas Miljenku Puljiću. I tako, Vijeće za glazbu nije dalo pozitivno mišljenje o Miljenku Puljiću, ali bez obzira na to Gradski ured za kulturu šalje – pozitivno mišljenje! Odbor za imenovanje stavlja stvar na dnevni red Odboru za kulturu gradske skupštine koji također o g. Puljiću ne daje pozitivno mišljenje, to se vraća Odboru za imenovanje i ovaj odbor pred Gradsku skupštinu ipak stavlja predmet o glasovanju povjerenja g. Puljiću i tako on biva izabran glasovima čudne koalicije u kojoj su se sastali SDP, HDZ i HSP. To sve govori da je g. Miljenko Puljić kandidat postao nelegitimnom odlukom Upravnog vijeća i da niti jedno stručno vijeće o Puljiću nije dalo pozitivno mišljenje: Gradska skupština unatoč tome ga izabire. Ovo nam govori da nisu bili važni stručni kriteriji i da je odluka bila politička odluka. Od svog Upravnog vijeća sam uvijek nakon izvješća o turnejama dobivao jednoglasna pozitivna mišljenja, iako sam imao problema s donedavnim šefom-dirigentom Vjekoslavom Šutejom. I zapravo taj problem sa Šutejom bitno je utjecao na proceduru. Iza svega stoji jedan pakt, jedan kompromis gradske politike Duška Ljuštine, Pavla Kalinića i u ovom slučaju čak i Gradonačelnika Milana Bandića, koji je pred svima javno kazao da takvu «veličinu» kao što je V. Šutej nitko neće otpuštati. 

Šipuš je i izuzetno blizak s predsjednikom Josipovićem, još iz vremena dok su zajedno realizirali Muzički biennale Zagreb, no ne baš na opće zadovoljstvo. Tako je primjerice 2007. u svojoj kritici cijele manifestacije Trpimir Marasović s Radija 101 zapisao:

A kad na jednom velikom i u hrvatskom okviru ipak bitnom festivalu najbolje stvari budu upravo one u koje se glavni organizatori nisu petljali, onda to znači da je došlo vrijeme da Biennale promijeni svoje vodstvo. Uz dužno poštovanje prema njihovom dosadašnjem radu, Josipović i Šipuš sada bi ipak trebali prepustiti bijenalsko kormilo nekom mlađem, energičnijem, suvremenijem i, ne manje bitno – maštovitijem.

2009. godine tijekom pokusa za premijernu izvedbu Šipuševa Procesa, dokumentarac o predstavi i njezinu skladatelju za HTV je snimila Irena Škorić, a Šipuš joj se poslije odužio skladavši glazbu za njezin erotski film - 7 seX 7.

U travnju 2011. Šipuš se kao ravnatelj Muzičkog Biennala zaprijetio splitskom HNK tužbom, ukoliko ne izvede operu Maršal, a čija je premijera odlukom splitskog gradonačelnika, naprasno skinuta s repertora. Objašnjavajući svoje nakane, Šipuš se javno sukobio s violinistom Goranom Končarom, predsjednikom Vijeća za glazbu Gradskog ureda za kulturu Zagreba, a zbog visine financijske potpore njegovu Cantus Ansamblu. Izjavio je tada Jutarnjem listu:

Ne mogu vjerovati da osoba s iskustvom koja se zove Goran Končar i koja protivno svim pravilnicima predugo sjedi na čelu tzv.Vijeća za glazbu Gradskog ureda za kulturu ne može izračunati da šest koncerata Cantus Ansambla koji ima 16 članova i svira glazbu iz skupih notnih materijala vrijede novčano više nego šest koncerata npr. Zagrebačkog gudačkog kvarteta, u kojem svira i gospodin Končar.

Naši rezultati i silna gostovanja po svijetu očito ne obvezuju ni Končara ni članove Vijeća da valoriziraju našu kvalitetu, ali i kvalitetu drugih ansambala u Zagrebu, primjerice mladog gudačkog kvarteta Porin koji dobiva 15 puta manje novca, a čitav Zagreb zna da nisu 15 puta slabiji od Zagrebačkog kvarteta.

Bilo bi vrijeme da se maestro Končar makne s te pozicije. Ovaj način financiranja koji trenutno “vlada” je užasno loš, a uz osobni “touch” Gorana Končara i apsolutno skandalozan.

Na Končarev odgovor nije trebalo dugo čekati:

Iznenađen sam što prigovori o načinu financiranja dolaze baš od Berislava Šipuša koji s brojnim projektima uživa potporu iz svih budžeta i mislim da su njegove riječi gotovo pa uvredljive. Što se tiče opere “Maršal” iz razgovora s glazbenicima znam da uvjeti nisu baš uvijek bili profesionalni, od kašnjenja nota nadalje. Uz to, riječ je o produkciji od preko 500 tisuća kuna, a za premijeru nije prodano ni pedeset ulaznica. 

Tu su se stvari dodatno zaoštrile, pa je Šipuš odgovorio ovako:

Končar već dugi niz godina bahato sudi koliko tko vrijedi u glazbenom Zagrebu bivajući pritom u konstantnom sukobu interesa kao umjetnički voditelj jednog takvog projekta. Govoreći da strukovne udruge samo njega predlažu za tu dužnost, on obmanjuje javnost. Istina je da su još neki glazbenici bili upitani da dođu u Vijeće za glazbu, ali su to odbijali upravo zbog sukoba interesa, pa tako i ja... 

Končar se osjetio p(r)ozvanim da nešto kaže i o događajima vezanim uz operu “Maršal” Silvija Foretića čiju je premijeru zbog politikantskih razloga s programa skinuo v. d. intendanta splitskog HNK Duško Mucalo na inicijativu Željka Keruma. Končar se poziva na razgovore s neimenovanim glazbenicima, a ja na dirigenta predstave s imenom i prezimenom, Ivu Lipanovića, koji smatra da je riječ o genijalnom djelu.

Tragično je po Končara da se našao na strani profitera i diletanata u hrvatskoj kulturi, nasuprot kompletnoj stručnoj i kulturnoj javnosti koja se zgraža nad tim činom.

Središte mog protesta je činjenica da mnogi vrijedni projekti koji čine vrh izvedbene izvrsnosti u Zagrebu, na svom putu prema financiranju od strane Grada nailaze na prepreku u Goranu Končaru.

Bez ikakvih kriterija vrednovanja aktivnosti ansambala i pojedinaca Končar dijeli novac građana Zagreba, najprije samom sebi i svojem Kvartetu, a zatim nešto i ostalima, bivajući pri tom u sukobu interesa bez imalo srama. Zbog sukoba interesa, nekompetentnosti te neuspostavljanja i nepoštivanja kriterija vrednovanja rada glazbenih ansambala i pojedinaca u gradu Zagrebu javno tražim njegovu ostavku.

Opera je na koncu izvedena, svađa je nestala iz medijskog prostora, no Končar je ostao na čelu rečenog Vijeća. Šipuš je pak 'avansirao' na mjesto zamjenika ministrice kulture, a svoj je odabir Andrea Zlatar objasnila ovako:

...kompozitor i dirigent, osoba koja s jednakim entuzijazmom prilazi radu u Glazbenoj mladeži, kao i u Zagrebačkoj filharmoniji, kad je bio ravnatelj. To mi se čini iznimno prikladnim za raspon koji priželjkujem u razvoju hrvatske kulture - od edukativne razine do umjetničke izvrsnosti.

ZAŠTIĆENI SADRŽAJ

Zanima vas cijeli tekst?

Teatar.hr financira se isključivo sredstvima svojih čitatelja. Stoga ostatak ovog teksta možete pročitati samo uz pretplatu ili SMS plaćanje. Pretplatiti se možete već za 1 kn dnevno.

Odgovori

Share on facebook
Share on twitter
POVEZANE VIJESTI
PRATITE NAS I NA
INBOX

Ne propustite naš dnevni Newsletter

Sažetak svih vijesti objavljenih prethodnog dana dostavljamo svakog jutra u vaš inbox

NAJČITANIJE
NAJNOVIJE