Koreografija Staše Zurovca nazvana San zaručnice praizvedena je 1998. na Svjetskoj izložbi Expo u Lisabonu, a u sezoni 2009/2010 u novoj je verziji stigla i na repertoar HNK Rijeka, u kojem je Zuirovac ravnatelj Baleta.
Priča je to muško-ženskim odnosima na glazbu Jeana Marca Zelwera i Toma Waitsa, u kojoj se preispituju ljubav, radost, sloboda, pristranost u nepristranosti ili objašnjivo u neobjašnjivom. Najpogodnijim oblikom prenošenja tih asocijacija u scensko djelo, Staši Zurovcu činio se mediji sna koji je postao dominanta cijele predstave. Odnosno kako sam kaže:
„Tu je zaručnica koja sanja o svom imaginarnom zaručniku, isprepleću se dva principa, muški i ženski, koji se pokušavaju kroz ples, radost i dinamiku nametnuti, i ona odabere jednog od njih. Sve se zbiva u elementu snova, taj san ona stalno sanja, stalno misleći da se probudila“
