Originalna priča vezana je uz dva džina, jednog čarobnjaka, svjetiljku i Aladina koji iskušava različite moći, a ide otprilike ovako: Moćni čarobnjak poželio je nabaviti čarobnu svjetiljku iz spilja prepune zamki – kako sam ne bi nastradao, u spilje šalje mladog Aladina, kojeg je prevario predstavivši mu se kao njegov stric. Za pomoć mu je, međutim, dao prsten kojim može prizvati džina, te džin pomaže Aladinu da, zajedno sa svjetiljkom, izađe iz nevolje i vrati se kući. Čarobna svjetiljka također je dom drugog džina, još moćnijeg, i kad Aladinova majka slučajno, čisteći je, otkrije njenu moć, Aladin postaje bogat i poznat, te se ženi princezom Badroulbadour, carevom kćeri. Čarobnjak s početka nije zaboravio da se želi domoći svjetiljke te ju pokušava ponovno pribaviti prevarivši upravo Aladinovu ženu, koja ne zna za njenu moć, no džin iz prstena ponovno pomaže da sve stvari dođu na svoje mjesto...
Aladin i čarobna svjetiljka jedna je od priča koje Šeherezada priča caru Šehrijaru kako bi zadržala živu glavu... ili možda i nije tako? Naime, priču je u zbornik 1001 noći dodao njegov francuski prevoditelj Antoine Gallard, nakon što ju je čuo od jednog arapskog pripovjedača, no bez sumnje je porijeklom vezana uz prostore gdje su smještene i druge pripovijetke, bajke, romane, novele, humoreske i anegdote poznatog arapskog zbornika.
Domaću varijantu priče koja je svoje mjesto u zapadnjačkoj povijesti pronašla većinom kroz niz uspješnih filmskih i kazališnih adaptacija potpisuje Enes Kišević, koji je Aladina opjevao inspiriran burtonovskom poetikom iščašenog animiranog filma, pop arta i klasicizma. Predstava je izgrađena suvremenim estetskim pismom čudesnog svijeta stvorenog kako za djecu tako i za odrasle.