Naslovnica > DOSSIER > Brook, Peter

Brook, Peter

Po sudu brojnih suvremenika, najveći kazališni redatelj našeg doba, čovjek je kojemu su za predstavu potrebni tek glumac i - prazan prostor.
Share on facebook
Share on twitter

Peter Stephen Paul Brook, rođen je 21. ožujka 1925.godine u Londonu, kao drugi sin Simona i Ide Brook.

Otac mu je bio Latvijac koji je 1907.godine zbog prisustvovanja na ilegalnom tajnom sveruskom agitatorskom skupu avršio u zatvoru, a po izlasku iz zatvora morao je u emigraciju. Otišao je u Pariz gdje je na Sorbonni studirao prirodne znanosti. Sedam godina kasnije, započinje Prvi svjetski rat i granatiranje Francuske, te Peterovi roditelji, koji su se do tada prezivali na ruskom Bryk, bježeći u Englesku, u Doveru, zahvaljujući pravopisnom (ne)znanju pograničnog policajca - postaju Brook.

Od rane mladosti Peter Brook bio je fasciniran filmom, odnosno kino-projektorom kojega su imali kod kuće, a u svojoj knjizi 'Niti vremena' priznaje da je na početku kazalište smatrao zastarjelim i konzervativnim. No, tome uprkos, svoju je prvu predstavu postavio u dobi od samo sedam godina! Danas već legendarna lutkarska monoizvedba koju je priredio roditeljima, trajala je puna četiri sata, a za nju je priredio i programsku knjižicu u kojoj je stajalo: "Hamlet: By William Shakespeare and Peter Brook". Jedan od Brookovih biografa, Michael Kustow, navodi kako je po završetku izvedbe, mali Peter roditeljima želio odmah izvesti i drugu verziju iste, no oni su ga umjesto toga - spremili u krevet.

O adolescentskim godinama Petera Brooka postoje razni, ponešto i kontraverzni navodi, poput onog da je u dobi od 16 godina kao pripravnik radio u Crown Film Unit, tvrtki koja je proizvodila ratne propagandne filmove, a u kojoj je puno naučio o scenariju i produkciji. Ponegdje se pak navodi da je tijekom puberteta bio predmet izrugivanja svojih školskih kolega, a zbog laksativa pod nazivom Brooklax, kojeg je proizvodila farmacetutska tvrtka njegova oca. Psihoanalizi skloni analitičari Brookova lika i djela poslije su baš toj epizodi pripisali scene dječačke okrutnosti iz njegova filma Gospodar Muha (1963).

Sigurno je, međutim da Brook 1942. odlazi na školovanje u Oxford, gdje odmah postaje školskim super-starom. Pokušaj snimanja i prikazivanja prvoga njegova prvog tamošnjeg filma izazvao je , naime, skandal. Brooku se činilo zanimljivim adaptirati 'Sentimentalno putovanje' Laurencea Sternea, o pustolovinama zaljubljenog svećenika iz 18.stoljeća, te je u Oxfordu s prijateljima amaterima snimio film, no na projekciji istog se nenadano pomoćni dekan, te svima povezanima s projektom naredio da ne samo napuste sveučilište, nego i grad. Brook i njegovi prijatelji demonstrirali su odjeveni u kositme i perike iz filma, a Peter je nakon toga bio formalno izbačen s Oxforda. Njegov otac je doletio iz Škotske, i nagovorio rektora da odgodi odluku, , a Brook je morao potpisati prisegu da više neće imati nikakve veze s filmom i kazalištem.

Prisegu je, međutim, ubrzo prekršio režirajući u Oxfordu 1944. 'Doktora Fausta' Christopera Marlowa, predstavu poznatu i po tome što joj je savjetnik za prizivanje demona bio poznati okultist - Aleister Crowley.

Iako nakon toga više i nije pokušavao steći formalnu naobrazbu, Brook je ubrzo postao jedan od najutjecajnijih i najvažnijih suvremenih redatelja.

Nakon što ga nekoliko kazališta odbilo da u njima režira, pružila mu se prilika u malom kazalištu Chanticlee gdje je postavio Cocteauov 'Pakleni stroj' . Ubrzo nakon te premijere pozvan je u Birmingham gdje režira 'Čovjeka i nadčovjeka' G.B. Shawa (za honorar od 25 funti!).

1947. godine odlazi u Stratford-upon-Avon, u Shakespeare Memorial Theatere, gdje režira dva Shakespeareova komada - 'Uzaludni ljubavi trud' i 'Romea i Giuliettu'. U sezoni 1948/ 1949. započinje s radom u Covent Gardenu. Prva predstava koju je režirao bila je 'Tamna strana mjeseca', drama američkih autora H. Richardsona i W.Berneya., a tamo je režirao i 'Prsten oko mjeseca' J.Anouillha. Potom se ponovno vraća u Stratford gdje režira 'Mjera za mjeru' (1951.). Iste godine u Berlinu upoznaje Bertolta Brechta, gdje je gledao njegovu postavu 'Majke Courage', kojom je oduševeljen. Brecht je iznimno utjecao na Brookov kazališni rad.

Peter Brook se 1951. godine vjenčao s glumicom Natashom Parry te dobio dvoje djece, Irinu (1962)., i Simona (1966.) godine. Natashi je i posvetio svoju autobiografsku prozu 'Niti vremena' .

Veliki utjecaj na Petera Brooka također je izvršio kontraverzni duhovni vođa G.I. Gurđijev, te njegova sljedbenica Jean Heap, kao i nakon njezine smrti gospođa Salzmann, od koje je potekla ideja da Brook snimi film prema Gurđijevoj autobigrafskoj knjizi. Film je završen 1979.godine i nosi naslov 'Susreti sa značajnim čovjekom'.

http://youtube.com/watch?v=14Jgk1pNMus
Susreti sa značajnim čovjekom, r: Peter Brook

Na snimanju tog filma imali su dosta problema, piše Brook u 'Niti vremena'. Prvi problem bila im je lokacija, sninanja im nisu odobrena niti u Turskoj, niti u Iranu, niti u Egiptu, a na kraju su za mjesto snimanja filma odabrali – Afganistan. Drugi problem bila je dodjela glavne uloge. Nakon audicija u Londonu, Ateni, Parizu i Kairu, napravili su audiciju u Beogradu i tamo su pronašli glavnoga glumca, Dragana Maksimovića iz Crne Gore, koji tada nije znao ni riječi engleskog, ali ga je naučio za potrebe snimanja filma.

1953. godine P. Brook snima film 'Prosjačka opera' s Laurencom Olivierom kao Macheathom. Brook piše da njihov odnos na snimanju toga filma nije bio dobar, no popravio se nekoliko godina kasnije kada je u Stratfordu režirao 'Tita Andronika' s Oliverom u naslovnoj ulozi.

1960. godine u Francuskoj snima film 'Moderato cantabile' prema romanu M.Duras, poznate francuske spisateljice, autorice romana: 'Ljubavik', ' Brana na Pacifiku', 'Tarkvinijski konjići'..., a u glavnim ulogama nastupaju Jeanne Moreau i Jean-Paul Belmondo.

http://youtube.com/watch?v=2V0TymrMTeI
Gospodar Muha, r: Peter Brook

1963. godine snima film 'Gospodar Muha', adaptaciju djela William Goldinga, u kojem glume amaterski glumci, a dio snimateljske ekipe su također amateri. Roman opisuje grupu dječaka koja završi na otoku nakon avionske nesreće, te se skupina se podijeli na dva dijela, one koji žele napraviti sklonište i one koji se žele zabavljati.

http://youtube.com/watch?v=nuujyW7oENA
Marat-Sade, r: Peter Brook

1962. godine Peter Brook imenovan je za redatelja i jednog od ravnatelja Royal Shakespeare Company, a na tome je mjestu proveo gotovo dva desetljeća. Njegove najpoznatije predstave iz toga razdoblja su 'Marat-Sade' (1967.) prema tekstu P.Weissa, a kojeg je Brook postavio kao protest protiv rata u Vijetnamu: ptom'Kralj Lear', 'Oluja'...


Kralj Lear, r: Peter Brook

Jedan od svojih najpoznatijih kazališnih eksperimenata napravio je s tekstualnim predloškom Shakespeareovog 'Sna Ivanjske noći' (1970). Na tome projektu radio je s mladom glumačkom ekipom, proba im je započinjala tjelovježbom, zatim cirkuskim trikovima i na kraju su radili komične improvizacije, te su dugo isčitavali tekst, raspravljali, analizirali. Na prvim probama prisustvovala su djeca i po njihovim reakcijama zaključivali su koji su dijelovi predstave nedovoljno izrađeni i nejasni. No, problem je nastao kada je predstavu koja je do tada bila igrana u ne-kazališnim prostorima trebalo postaviti na scenu kazališta u Stratfordu - tamo niti jedana improvizacija, niti jedan akrobatski trik nije funkcionirao, a nakon pomnoga rada, uvođenja nekih cirkuskih rekvizita i brojnih pretpremijera, predstava je 'proradila' i doživjela veliki uspjeh.

Peter Brook, koji je do tada živio na relaciji New York- London- Pariz, želio je osnovati međunarodni centar za istraživanje kazališta, a to mu je pošlo za rukom 1970. godine u Parizu gdje je uz Micheline Rozane, suprugu Natashu i internacionalnu grupu glumaca, centar konačno i osnovao. U početku su probe i predstave održavali u 'Mobilier National', staroj galeriji tapiserije, a tek četiri godine kasnije smjestili su se u polusrušeno kazalište 'Theatre de Bouffes du Nord', koji su sami adaptirali za potrebe istraživanja. Prva predstava koja je tamo izvedena bila je 'Timon Atenjanin'. U tome kazalištu nastale su brojne poznate predstave: 'Višnjik', 'Mahabharata', 'Zbor ptica', 'The Ik' (komad o gladi u Africi), ' Tragedija Carmen', Čovjek koji'...

Slijedili su mnogi kazališno- istraživački projekti diljem svijeta... Na poziv festivala u Shirazu, otišli su u Iran, te su na ruševinama Perzepolisa izveli predstavu 'Orghast' , tekst u kojem su fragmentarno-arhetipske situacije uzete iz drevnih mitova, a napisao ga je je britanski pjesnik Ted Hughes.

Jedan od najpoznatijih eksperimenata Brookove trupe je onaj koji su izveli u Africi. Afriku su izabrali zbog bogate tradicije i slobode afričkih izvođača te su isplanirali posjet Nigeru, Nigeriji, Maliju i Dahomeju. Nakon što je grupa od 11 glumaca ušla u selo i dobila odobrenje poglavice, eksperiment je mogao započeti. Tada bi odmotali tepih koji je okruživala domorodačka publika, a izvedba je obično započinjala jednostavnim hodanjem pojedinoga glumca po tepihu. Odredili bi neki svakodnevni predmet, npr. kartonsku kutiju, par cipela, komad kruha i od toga predmeta započeli bi graditi situaciju i cijelu izvedbu. U knjizi 'Niti vremena' opisana je epizoda sa danas oskarovkom Helen Mirren, a tada mladom glumicom koja je u selu na sjeveru Nigerije u jednom trenutku skočila na tepih i odglumila šepavu, pogrbljenu staricu, da bi nekolicina mladića koji su gledali izvedbu odmah skočilo da joj pomogne, uvjereni da se naglo razbolila...

Nakon povratka iz Afrike, grupa je otišla na turneju po SAD,-u gdje su radili s grupom Amerikanaca meksičkog podrijetla, El Teatro Campesino, i redateljem Luisom Valdesom. El Teatro Campesino je nastupao na radničkim štrajkovima i mitninzima, a na jednom takvom pridružila im se i grupa glumaca Petera Brooka.

http://youtube.com/watch?v=dPimSGgw9qU
Mahbarata, r: Peter Brook

Najduži rad na predstavi bio je definitivno na 'Mahabharati', jer je od početka rada do premijere prošlo deset godina. Brook je sredinom sedamdesetih s piscem Jean-Claudeom Carriereom započeo raditi na dramatizaciji toga velikog indijskoga epa. Potom su Brook i grupa glumaca otišili su na put po Indiji, gdje su razgovarali sa starim brahmanima o Mahabharati, i skupljali inspiraciju, a nakon deset dana putovanja počeli su raditi predstavu. Predstava je prvi puta izvedena 1985. godine.

2000.-2002 godine Peter Brook režirao je Shakespeareovog 'Hamleta', a ta je predstava gostovala na Dubrovačkim ljetim igrama.


Hamlet, r: Peter Brook

Nakon toga kod nas je (na Festivalu svjetskog kazališta 2006.), još gostovala i predstava 'Sizwe Banzi je mrtav', priča o razdoblju apartheida u Južnoafričkoj republici, da bi potom u program Splitskog ljeta 2008. bila uvrštena njegova osobna posveta Beckettu, 'Fragmenti' nastali prema pet kratkih Beckettovih tekstova.

Iako Brook nije osobno pohodio Hrvatsku ni na jednom od gostovanja njegovih predstava, bio je u Lijepoj Našoj kad mu se nitko nije nadao. Naime, točno u ponoć 31. prosinca 1991. u tada opkoljenom Dubrovniku, koncert je u crkvi Male braće održala velika američka operna zvijezda Barbara Hendricks, Nacionalni orkestar iz Toulousea, te violinist Jean Stanienda, a uz brojne međunarodne uglednike (uključujući i današnjeg ministra vanjskih poslova Franacuske Bernarda Kouchnera), u gledalištu je tada bio i - Peter Brook.

Osim iznimno mnogo kazališnih komada i filmova koje je režirao, Peter Brook je neprijeporno veliki utjecaj na sve kazališne praktikante i konzumente ostvario i svojim knjigama. Prva od njih 'Prazni prostor' (Empty Space, objavljena 1968., a u Hrvatskoj 1972.g) , u kojoj se Peter Brook bavi s nekoliko tipova kazališta: mrtvačkim, posvećenim, grubim i neposrednim teatrom, započinje rečenicama koje možda ponajbolje opisuju njegvu viziju kazališne umjetnosti:

I can take any empty space and call it a bare stage. A man walks across this empty space, whilst someone else is watching him and this is all that is needed for an act of theatre to be engaged.

Druga je 'Pomično stajalište' (Shifting Point, 1988.), a slijede je 'There are no secrets' (1993.), 'The Open Door' (1995.), 'Nit vremena', te posljednja, u kojoj se bavi svojim najdražim autorom i koja je studija njegovih djela - 'Evoking Shakespeare'.

ZAŠTIĆENI SADRŽAJ

Zanima vas cijeli tekst?

Teatar.hr financira se isključivo sredstvima svojih čitatelja. Stoga ostatak ovog teksta možete pročitati samo uz pretplatu ili SMS plaćanje. Pretplatiti se možete već za 1 kn dnevno.

Odgovori

Share on facebook
Share on twitter
POVEZANE VIJESTI