Sretan vam Međunarodni dan plesa

Međunarodnom danu plesa obilježava se svake godine 29. travnja, na rođendan francuskog baletnog reformatora i svestranog kazališnog umjetnika Jean Georgesa Noverra.

  

Uobičajeno je na Međunarodni dan plesa prije svake od izvedbi pročitati nacionalnu i međunarodnu poruku, a njih su ove godine sastavili Matija Ferlin i južnoafrički plesač i koreograf Gregory Vuyani Maqoma.

Poruke prenosimo u cijelosti.

***

Međunarodna poruka
Autor: Gregory Vuyani Maqoma, Južna Afrika
Prijevod s engleskog Iva Nerina Sibila

Tijekom  nedavnog intervjua morao sam se duboko zapitati o  plesu, kakvo  značenje ima za mene? Kako bih odgovorio, razmišljao sam o svojem putu i  shvatio da se taj put u potpunosti sastoji od traženja  svrhe, da svaki dan predstavlja nov izazov s kojim se treba suočiti, i da upravo plesom pokušavam naći smisao svijetu.

Živimo nezamislive tragedije, u vrijeme koje najbolje mogu opisati kao post-humano razdoblje. Više no ikada, moramo plesati sa svrhom, podsjećajući svijet da ljudskost još postoji.

Svrha i empatija  moraju pobijediti godine i godine raspadanja virtualnog krajolika koje ne možemo poreći, i koje je potaknulo katarzu  sveopće tuge  pobjeđujući žalovanje,  a teška stvarnost  nastavlja prožimati žive suočene sa smrću, odbijanjem i siromaštvom.

Naš ples mora više no ikada dati snažnu poruku svjetskim vođama i onima kojima je dano povjerenje da očuvaju i  poboljšaju ljudsko stanje, da smo mi vojska onih čije su misli žestoke i da nam je svrha u težnji promijene svijeta korak po korak. Ples je sloboda, i kroz našu pronađenu slobodu, moramo osloboditi druge iz zamki s kojima se suočavaju u raznim dijelovima svijeta. Ples nije političan, ali postaje političan jer nosi u svom tkivu ljudsku povezanost i tako, u svom nastojanju obnove ljudskog dostojanstva, reagira na okolnosti.

Dok plešemo našim isprepletenim tijelima, strmoglavljujući se kroz prostor, postajemo pokretna sila utkanih srca, dodirnutih duša  i pružanja iscjeljenja koje je očajnički potrebno. I svrha postaje jednoglava hidra: nepobjediv i nerazdvojiv ples. Sve što nam je potrebno sada je plesati još više!!!

 

Gregory Vuyani Maqoma razvio je interes za ples kasnih 1980-ih, kao način da izbjegne političke napetosti koje su rasle u njegovom rodnom mjestu. Formalno plesno obrazovanje  započeo je 1990. u plesnoj skupini Moving Into Dance gdje je 2002. postao pridruženim umjetničkim ravnateljem. Postepeno ga međunarodna scena  priznaje kao plesača, koreografa, edukatora i umjetničkog ravnatelja.  Tijekom stipendiranog boravka u belgijskoj  školi PARTS (Performing Arts Research and Training School) koju vodi Anne Teresa De Keersmaeker 1999., osnovao je Plesno kazalište Vuyani (Vuyani Dance Theatre VDT). Poštovanje stječe suradnjama s umjetnicima svoje generacije kao što su Akram Khan, Vincent Mantsoe, Faustin Linyekula, Dada Masilo, Shanell Winlock, Sidi Larbi Cherkaoui, Nhlanhla Mahlangu i kazališni redatelj James Ngcob. Nekoliko radova na njegovom repertoaru donijeli su mu priznaje i međunarodnu aklamaciju, uključujući  i nagradu FNB Vita za koreografa godine 1999., 2001. i 2002. za, po godinama,   Rhythm 1.2.3Rhythm Blues i Southern Comfort. Dobitnikom je i nagrade za mladog umjetnika Standard Bank Young Artist Award 2002. Finalistom je koreografske nagrade   Daimler Chrysler Choreography Award 2002. i programa  Rolex Mentorship  2003. Dobitnikom  je nagrade za vodstvo u plesu 2012., Tunkie Award for Leadership in Dance. Nagradu Bessie, vodeću nagradu grada New Yorka dobiva 2014. za originalnu glazbenu kompoziciju za Exit/Exist. Sudjelovao je u odbiru mladih umjetnika za inicijativu  Rolex Arts Initiative 2016–2017., a  2017. programira glavni plesni program za festival  The National Arts Festival. S recentnim radovima Via Kanana i Cion: Requiem of Ravel’s Bolero trenutačno gostuje Afrikom i Evropom. Francuska vlada odlikovala je Maqomu 2017. Vitezom umjetnosti i književnosti (Chevalier de l’Ordre des Arts et des Lettres), a 2018. Južnoafrički odsjek za umjetnost i kulturu  inauguralnom nagradom Usiba Award za predanost plesnom podučavanju. Jednim je od  odabranih gostujućih umjetnika Plesnog odsjeka sveučilišta Virginia Commonwealth University 2018. kao i gostujući predavač škole Ecole De Sables – Toubab Dialaw – Senegal. Članom je selekcijskog odbora za festival  Dance Biennale Afrique Festival koji će se održati u Marakešu 2020. S Williamom Kentridgeom surađivao je 2018. kao koreograf i izvođač u njegovoj operi The Head And The Loadkoja je premijerno izvedena u galeriji The Tate Modern Gallery u Londonu u lipnju, a gostovala je u Njemačkoj, Austriji, Nizozemskoj i New Yorku. S Idrisom Elbom i Kwame Kwei-Armahom surađivao je u predstavi Tree koju je producirao festival  Manchester International Festival i kazalište Young Vic.

***

Hrvatska poruka za Svjetski dan plesa, 29.4.2020.

Autor: MATIJA FRLIN

U kaosu vremena nešto se promijenilo.

U kaosu vremena možda se sve promijenilo.

U kaosu vremena možda se najviše promijenilo nešto što nam je svima zajedničko i što svi dijelimo.

Kretanje.

U kaosu promjene, prije svih drugih mjera, ograničeno je kretanje. A kretanje je nasušna potreba svih nas.

Kretanje je održavanje koraka s vremenom.

Kretanje je spajanje točaka.

Kretanje je suradnja s vlastitim tijelom.

Kretanje je postojanje izvan vlastitog tijela.

Kretanje je otpor.

Kretanje je borba.

Kretanje je ples.

Kretanje je prilaženje. Prilaženje je komunikacija. Bez kretanja i prilaženja gubimo se.

Zato je važno neprestano se kretati.

U vlastitoj koreografiji sveobuhvatne paralize pokušavam pronaći riječi kojima bi svojim prijateljima i prijateljicama, kolegama i kolegicama, publici i ljubiteljima plesne umjetnosti čestitao Svjetski dan plesa. Tražim riječi ohrabrenja koje su možda ipak najpotrebnije meni samome.  U neizvjesnosti vremena pisati čestitku nije lak zadatak. Možda je primjerenije umjesto čestitke uputiti poziv, mali zadatak  vama i sebi, zatvorenima u stanu, ograničenog prava i prostora za kretanje. U situaciji u kojoj se nalazimo važno je osvijestiti radost života u njegovim najsuptilnijim manifestacijama.

Čestitam vam Svjetski dan plesa i tražim od vas da obratite pažnju na sve ono što u vašoj svakodnevici već jest ples i sve ono što bi mogao biti ples.

Pogledajte na vlastitu svakodnevicu kao na malu koreografiju života. Dodajte joj ono što mislite da nedostaje, oduzmite suvišno. Podijelite pokret s ukućanima. Uhvatite nekoga za ruke. Prisjetite se koraka engleskog valcera. Pozovite one koje gledate preko ekrana da za vas izvedu malu koreografiju prkosa globalnoj situaciji krize kroz koju prolazimo.

Ples je navikao na krize.

Ples je neprestano u borbi da se održi u nimalo lakim uvjetima rada na izvedbenoj sceni. I upravo su upornost i žilavost ono što kao ljudska bića dijelimo s plesom. Čak i kad je sveden na mikro koreografiju vlastitog životnog prostora, bez izvedbi, bez predstava, bez publike, ples u svojoj mirnoći neprestano titra. Važno je da zajedničkim snagama održimo to titranje.

 

 

 

Sviđa vam se ovaj tekst?
Pomognite nam da ih objavimo još i ostanemo neovisni o oglašivačima i politici:
pretplatite se na Teatar.hr ili platite članak SMS porukom.