Prioritet Ministarstva kulture su građevine, a ne ljudi

Prvi slučaj koronavirusa u Hrvatskoj zabilježen je 25. veljače. Otkazivanja događanja u kulturi započela su daleko prije toga. No, ni danas, punih mjesec dana kasnije Ministarstvo kulture nije poduzelo ništa da pomogne radnicima u svom sektoru.

  

Samo dva dana nakon razornog potresa u Zagrebu, Ministarstvo kulture pokrenulo je na svom webu posebnu stranicu posvećenu šteti koja je nastala na kulturnoj baštini.

Do dana današnjeg, međutim, nije kreiralo takvu stranicu za radnike u kulturi, donijelo ni provelo niti jednu jedinu mjeru koja bi pomogla radnicima u kulturi koji su preko noći ostali bez svih prihoda, a takvih je ogroman broj.

Da, odgođena je revizija statusa samostalnih umjetnika.
Da, organizacije u kulturi upućene su da se prijave na natječaj za opće mjere pomoći gospodarstvu, o kojima su gospodarstvenici već rekli sve najgore.
Da, odgođeno je izvršavanje projekata odobrenih programom javnih potreba u kulturi.

No, ništa od toga nikome u sektoru neće platiti račune, osigurati obrok i krov nad glavom.

Za razliku od Hrvatske, mjere izravne financijske pomoći radnicima u kulturi donio je veliki broj Europskih država. Primjerice, Malta svojim freelancerima i umjetnicima isplaćuje po 800 eura pomoći, Njemačka je jučer predstavila program pomoći cijelom sektoru vrijedan 50 milijardi eura, a čak je i Velika Britanija još 23. ožujka donijela mjeru kojom će freelancerima i samozaposlenima isplatiti pomoć u iznosu od 80% njihove prosječne mjesečne neto zarade u protekle tri godie ili pak 2.917 funti - što god je od to dvoje manje.

Ministarstvo kulture Republike Hrvatske prvo je ignoriralo krizu za koju je bilo bjelodano da stiže, potom je poslalo upite o procjeni štete i eventualnih mjera pomoći samo nekim (!) strukovnim organizacijama u kulturi, ne i primjerice HZSU, te ustvrdilo kako 'ovo nije vrijeme za apele'.

Strukovne organizacije su se, pak, u najvećem broju slučajeva pokazale potpuno nedoraslima situaciji pa su predlagale mahom besmislene i neizvedive mjere - od povoljnijih kredita, do više prostora za kulturu na HTV, a na prste jedne ruke mogu se nabrojati one među njima koje su svom članstvu ponudile bilo kakvu konkretnu pomoć.

Dapače, većina ih se članstvu još uvijek nije niti obratila., a resorno ministarstvo baš u njima vidi jedine partnere za razgovor, ne shvaćajući da ogroman broj radnika u sektoru kulture nisu članovi strukovnih udruženja, da su freelanceri ili samozaposleni i da se već (barem) mjesec dana osjećaju posve napuštenima i zaboravljenima.

No, koliko god Ministarstvo kulture i strukovne udruge bili beskorisni u ovim okolnostima, pogrešno bi bilo na njih svaliti svu krivnju.

Činjenica je da ni sad, kad je većina sektora prislijena biti doma bez ikakvog posla, radnici u kuluri nisu u stanju organizirati se, prozvati postojeće i/ili osnovati nove strukovne organizacije, pokušati sustavno promijeniti stvari.

A dok se to ne promijeni, promijeniti se neće ništa.

 

Sviđa vam se ovaj tekst?
Pomognite nam da ih objavimo još i ostanemo neovisni o oglašivačima i politici:
pretplatite se na Teatar.hr ili platite članak SMS porukom.