Na taraci

Po drugi put u posljednjih 10 godina isti redatelj na istoj lokaciji pronalazi Vojnovićevu ‘taracu’. Što se u međuvremenu promijenilo, u režiji Joška Juvančića možete provjeriti na ovogodišnjim Igrama…

***

Kapitalno djelo Iva Vojnovića, "Dubrovačka trilogija",  raskošni triptih povijesnog pada i sutona Dubrovačke Republike, odumiranja moći i bogatstva njegove vlastele, sastoji se od tri jednočinke, no ostavlja dojam da kontinuirano obuhvaća vremenski raspon od gotovo cijelog jednog stoljeća. Naime, prvi dio trilogije, "Allons enfants!" događa se 27. svibnja 1806., kada Francuzi ulaze u Grad, "Suton" neimenovanog dana 1832., a "Na taraci" u posljepodnevnim i predvečernjim satima jednog dana 1900. godine.

Sačuvano je petnaestak verzija "Trilogije", ne računajući autorove njegove vlastite prijevode na talijanski i francuski, koji su i sami posebne verzije. Uz to treba napomenuti da je Vojnović izazivao zabunu i izmjenom naslova "Trilogiji": prvobitno se čitava trilogija zvala "Suton", a njen prvi dio - kasniji "Suton" - zvao se "Sjene", i konte Ivo je ta dva naziva često zamjenjivao... O žanrovskim i strukturalnim određenjima Trilogije, sam je Vojnović napisao:

"...i konačno, niste li, gospođo, ni to primijetili da je baš glavni arhitektonski potez čitave Trilogije taj decrescendo? Jer Allons enfants! je tragedija, Suton drama (neka vrst Whistlerovske simfonije: blanc, noir et mauve), a u Na taraci zadnji likovi prošlosti nestaju kao magla u bezdušnom smijehu profanirane operete."

(Ivo Vojnović u pismu Kristini Zaleskoj, 1924.)

Dok je u prvom dijelu trilogije aristokracija ugrožena vanjskim neprijateljem (Francuzima, ali i 'pučanima'), u drugom se aristokratski krug suzio tek na dom,  a da bi u trećem dijelu tj. 'Na taraci' ostarjela i umrtvljena aristokracija bila suočena s posve novim poretkom, no ne bez vlastite odgovornosti...

Naime, cijela radnja drame 'Na taraci' odvija se, kako joj i sam naslov kaže, na terasi kuće postarijeg gospara Lukše, kojom će Vojnović prošetati cijelu plejadu različitih epizodnih likova. Tu su Lukšin brat Niko koji stalno putuje, slijepa sestra Mare, njihova mlada rođakinja Ida koja će usprkos svojoj plavoj krvi raditi kao učiteljica i tako uzdržavati obitelj, sluškinja Vica koja je upućena u sve tajne i intrige, pomalo razvratna barunica Lidija koja stalno mijenja ljubavnike, Konavljanin Vuko koji je zapravo Lukšin nezakoniti sin i mnogi drugi.

Gotovo ravnopravan lik u drami i sama je 'taraca' jer dok gospar Lukša s cinizmom raščlanjuje uzroke pada svoga staleža, njegov bi novootkriveni, i nezakoniti sin, konavoski kmet Vuko obiteljsku starinu jednostavno - prodao.

Trilogija je u cjelosti praizvedena 1903., a posljednji put postavljena na Dubrovačkim ljetnim igrama 1999. godine, o 50. obljetnici samih Igara i 70. obljetnici autorove smrti. Tu je Trilogiju režirao Joško Juvančić, a dobila je dvije Nagrade hrvatskog glumišta za sezonu 1998./1999.  - za najbolju predstavu u cjelini, te za najbolju režiju u drami.

Deset godina kasnije, Juvančić se ove sezone opet vraća Trilogiji, no postavlja samo njezin treći dio - Na taraci i to na istoj lokaciji, i uvelike s identičnim ansamblom kakav je bio i onaj iz 1999., ali doduše s nešto izmjenjenom podjelom uloga, u kojoj su - znakovito - iste role zadržali tek tumači gospara Lukše i sina mu Vuka.

Je li sve to posljedica redateljske koncepcije ili tek produkcijskih okolnosti, provjeriti možete od 7. kolovoza u Dubrovniku.